Predmet C‑209/14

NLB Leasing d.o.o.

protiv

Republike Slovenije

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije)

„Zahtjev za prethodnu odluku — PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Isporuka robe ili usluga — Ugovor o leasingu — Povrat nekretnine koja je predmet ugovora o leasingu davatelju leasinga — Pojam ‚otkaza, odbijanja, potpunog ili djelomičnog neplaćanja’ — Pravo davatelja leasinga na smanjenje porezne osnovice — Dvostruko oporezivanje — Odvojene isporuke — Načelo porezne neutralnosti“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 2. srpnja 2015.

1. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oporezive transakcije – Stjecanje kapitalnog dobra – Pojam – Sklapanje ugovora o leasingu nekretnine – Uključenost – Pretpostavke

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 2. st. 1., čl. 14. i čl. 24. st. 1.)

2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Porezna osnovica –Smanjenje u slučaju otkaza, odbijanja ili smanjenja cijene – Porezni obveznik koji je zaista primio sva plaćanja kao naknadu za uslugu koju je pružio ili, u slučaju da ugovor nije otkazan ili raskinut, druga strana poreznom obvezniku više ne duguje ugovorenu cijenu – Nepostojanje smanjenja

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 90. st. 1.)

3. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Načelo porezne neutralnosti – Pružanje leasinga nekretnina i prijenos tih nekretnina na treću stranku ugovora o leasingu – Odvojeno oporezivanje u svrhu poreza na dodanu vrijednost – Dopuštenost – Pretpostavke – Provjera koja je na nacionalnom sudu

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 1. st. 2.)

1.  Članak 2. stavak 1., članak 14. i članak 24. stavak 1. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da, ako ugovor o leasingu nekretnine predviđa bilo prijenos vlasništva na primatelja leasinga po isteku valjanosti tog ugovora bilo da primatelju leasinga omogućuje raspolaganje bitnim odrednicama prava vlasništva nad tom nekretninom, s obzirom na to da je većina koristi i rizika svojstvenih pravnom vlasništvu nad tom nekretninom prenesena na primatelja leasinga, a diskontirani iznos obroka je praktički istovjetan tržišnoj vrijednosti robe, transakciju nastalu iz takvog ugovora treba smatrati stjecanjem kapitalnog dobra.

   (t. 32. i t. 1. izreke.)

2.  Članak 90. stavak 1. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da ne dopušta da porezni obveznik smanji svoj oporezivi iznos ako je zaista primio sva plaćanja kao naknadu za uslugu koju je pružio ili ako mu, u slučaju da ugovor nije otkazan ili raskinut, druga strana ugovora više ne duguje ugovorenu cijenu.

   (t. 38. i t. 2. izreke)

3.  Načelo porezne neutralnosti treba tumačiti na način da se ne protivi tomu da se, s jedne strane, pružanje leasinga nekretnina i, s druge strane, prijenos tih nekretnina na treću stranku (ugovora o leasingu) odvojeno oporezuju u svrhu poreza na dodanu vrijednost, ako se te transakcije ne mogu smatrati jedinstvenom uslugom, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni.

   (t. 44. i t. 3. izreke)