Predmet C‑352/13

Cartel Damage Claims (CDC) Hydrogen Peroxide SA

protiv

Akzo Nobel NV i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Landgericht Dortmund)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Posebne nadležnosti — Članak 6. stavak 1. — Tužba protiv više tuženika s domicilom u različitim državama članicama koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu protivno članku 81. UEZ‑a i članku 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru kako bi im se naložilo da solidarno nadoknade štetu i dostave podatke — Nadležnost suda pred kojim se vodi postupak u pogledu više tuženika — Povlačenje tužbe u odnosu na tuženika koji ima domicil u državi članici pred čijim sudom se vodi postupak — Nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte — Članak 5. stavak 3. — Sporazumi o prenošenju nadležnosti — Članak 23. — Učinkovita provedba zabrane sporazuma protivnih pravilima tržišnog natjecanja“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 21. svibnja 2015.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba br. 44/2001 — Posebne nadležnosti — Više tuženika — Nadležnost suda jednog od tuženika — Usko tumačenje — Uvjet — Povezanost — Pojam povezanosti

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 6. t. 1.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba br. 44/2001 — Posebne nadležnosti –Više tuženika — Tužba usmjerena protiv više poduzetnika koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu za koji je utvrđeno da je protivan pravu Unije i kojom se zahtijeva da im se naloži da solidarno naknade štetu i dostave podatke — Povlačenje tužbe u odnosu na jedinog tuženika koji ima domicil u državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak — Nepostojanje utjecaja — Uvjet — Nepostojanje tajnog dogovora stranaka

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 6. t. 1.)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba br. 44/2001 — Posebne nadležnosti — Nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte — Mjesto gdje je nastupila šteta i mjesto uzročnog događaja — Tužba usmjerena protiv više poduzetnika koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu za koji je utvrđeno da je protivan pravu Unije i kojom se zahtijeva da im se naloži da solidarno naknade štetu i dostave podatke — Šteta koja je nastala pojedinačno za svaku navodnu žrtvu — Žrtva koja ima mogućnost izabrati sud pred kojim će pokrenuti postupak

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 5. t. 3.)

4. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba br. 44/2001 — Prorogacija nadležnosti — Sporazum o prenošenju nadležnosti — Klauzula o prenošenju nadležnosti koja je sadržana u ugovoru — Obvezujuća narav te klauzule prema trećima — Uvjet — Pristanak trećega na navedenu klauzulu — Granica — Univerzalno stupanje trećeg na mjesto prvotnog ugovaratelja u svim njegovim pravima i obvezama

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 23.)

5. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba br. 44/2001 — Prorogacija nadležnosti — Sporazum o prenošenju nadležnosti — Klauzula o prenošenju nadležnosti koja je sadržana u ugovoru o isporuci — Tužba usmjerena protiv više poduzetnika koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu za koji je utvrđeno da je protivan pravu Unije i kojom se zahtijeva da im se naloži da solidarno naknade štetu i dostave podatke — Sud pred kojim je pokrenut postupak koji je vezan takvom klauzulom kojom se odstupa od posebnih nadležnosti — Uvjet — Klauzula koja upućuje na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 5. t. 3., čl. 6. t. 1. i čl. 23. st. 1.)

1.  Za primjenu članka 6. točke 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba provjeriti postoji li među različitim zahtjevima koje je podnio isti tužitelj protiv različitih tuženika takva povezanost da je bolje da se o njima odluči istodobno kako bi se izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka u odvojenim postupcima. U tom pogledu, da bi se odluke mogle smatrati nepomirljivima, nije dovoljno postojanje razlike u ishodu sporova, već je potrebno da ta razlika nastane u okviru iste činjenične i pravne situacije.

   Potonji uvjet postojanja iste činjenične i pravne situacije ispunjen je kada su tuženici u glavnom postupku sudjelovali u provedbi zabranjenog sporazuma, sklapajući i izvršavajući ugovore u skladu s tim zabranjenim sporazumom za koji je Komisija procijenila da predstavlja jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, i to unatoč činjenici da se to sudjelovanje odvijalo na različit način, kako geografski tako i vremenski.

   (t. 20., 21.)

2.  Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se pravilo koncentracije nadležnosti u slučaju više tuženika koje ta odredba ustanovljuje može primijeniti u pogledu tužbe kojom se zahtijeva naknada štete za koju solidarno odgovaraju i u čijem se okviru zahtijeva dostava podataka od poduzetnika koji su na geografskom i vremenskom planu na različite načine sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi zabrane sporazuma protivnih pravilima tržišnog natjecanja predviđenih pravom Unije koja je utvrđena odlukom Komisije, i to čak i kada je tužitelj povukao tužbu u odnosu na jedinog od više tuženika koji ima domicil u državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak, osim ako nije utvrđeno postojanje tajnog dogovora između tužitelja i navedenog tuženika s ciljem umjetnog stvaranja ili održavanja uvjeta primjene navedene odredbe na dan podnošenja te tužbe.

   Naime, s jedne strane, činjenica odvojenog odlučivanja o tužbama za naknadu štete protiv više društava sa sjedištima u različitim državama članicama koja su sudjelovala u jedinstvenom i trajnom zabranjenom sporazumu, povrjeđujući time pravo tržišnog natjecanja Unije, može dovesti do nepomirljivih sudskih odluka u smislu navedenog članka 6. točke 1. Uredbe br. 44/2001.

   S druge strane, iako je na sudu pred kojim se vodi postupak ocjenjivanje uvjerljivih indicija kojima se utvrđuje postojanje tajnog dogovora dotičnih stranaka s ciljem umjetnog stvaranja ili održavanja uvjeta za primjenu te odredbe u trenutku podnošenja tužbe, samo činjenica da su vođeni razgovori o eventualnom mirnom rješenju spora ne znači da se radi o tajnom sporazumu. Naprotiv, bilo bi tako kada bi se ispostavilo da je takva nagodba stvarno bila sklopljena, ali je bila prikrivena kako bi se stvorio dojam da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. točke 1. Uredbe br. 44/2001.

   (t. 25., 31.‑33. i t. 1. izreke)

3.  Članak 5. točku 3. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se – kada se protiv tuženika sa sjedištima u različitim državama članicama tužbom zahtijeva naknada štete zbog jedinstvene i trajne povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru koju je utvrdila Komisija, u kojoj su sudjelovali u više država članica na različite datume i na različitim mjestima – štetni događaj dogodio u pogledu svake od navodnih žrtava pojedinačno te da svaka od tih žrtava može temeljem navedenog članka 5. točke 3. odabrati hoće li tužbu podnijeti sudu mjesta gdje je zabranjeni sporazum bio stvarno sklopljen ili, ovisno o slučaju, gdje je sklopljen posebni sporazum koji se može identificirati kao da je sam uzročni događaj štete, ili pred sudom mjesta u kojem se nalazi njeno registrirano sjedište.

   (t. 56. i t. 2. izreke)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 64., 65.)

5.  Članak 23. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da omogućuje, u slučaju tužbi za naknadu štete zbog povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, da se u obzir uzme sporazume o prenošenju nadležnosti sadržane u ugovorima o isporuci robe, iako se takvim uzimanjem u obzir odstupa od pravila međunarodne nadležnosti predviđenih člankom 5. točkom 3. i/ili člankom 6. točkom 1. navedene uredbe, pod uvjetom da te klauzule upućuju na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja.

   Naime, sporazum o prenošenju nadležnosti može se odnositi samo na sporove koji su nastali ili će nastati u vezi s određenim pravnim odnosom, što ograničava opseg sporazuma kojim se prenosi nadležnost samo na sporove koji proizlaze iz pravnog odnosa u vezi s kojim je taj sporazum i sklopljen. Cilj je ovog zahtjeva izbjeći da jedna od stranaka bude zatečena dodjeljivanjem nadležnosti određenom sudu za sve sporove koji proizlaze iz njezinih odnosa s drugom ugovornom stranom i potječu iz odnosa različitih od onog povodom kojeg je postignut sporazum o prenošenju nadležnosti. U odnosu na taj cilj, nacionalni sud trebat će osobito razmotriti da sporazum koji na apstraktan način upućuje na sporove koji proizlaze iz ugovornih odnosa ne obuhvaća spor koji se odnosi na deliktnu odgovornost jedne od ugovornih strana do koje je navodno došlo zbog njezina sudjelovanja u zabranjenom sporazumu. Naime, budući da pogođeni poduzetnik u trenutku kada je pristao na taj sporazum nije mogao razumno predvidjeti takav spor i da taj poduzetnik toga datuma nije imao saznanja o nezakonitom sporazumu u koji je bila uključena druga ugovorna strana, ne može se smatrati da je taj spor proizišao iz ugovornih odnosa.

   Naprotiv, kada se radi o sporazumu koji upućuje na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja i koji određuje nadležnost suda države članice različite od države suda koji je uputio zahtjev, sud koji je uputio zahtjev mora se oglasiti nenadležnim, čak i kada taj sporazum dovodi do toga da se ne primjenjuju posebna pravila o nadležnosti iz članka 5. i/ili 6. Uredbe br. 44/2001.

   (t. 68.‑72. i t. 3. izreke)

Predmet C‑352/13

Cartel Damage Claims (CDC) Hydrogen Peroxide SA

protiv

Akzo Nobel NV i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Landgericht Dortmund)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Posebne nadležnosti — Članak 6. stavak 1. — Tužba protiv više tuženika s domicilom u različitim državama članicama koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu protivno članku 81. UEZ‑a i članku 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru kako bi im se naložilo da solidarno nadoknade štetu i dostave podatke — Nadležnost suda pred kojim se vodi postupak u pogledu više tuženika — Povlačenje tužbe u odnosu na tuženika koji ima domicil u državi članici pred čijim sudom se vodi postupak — Nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte — Članak 5. stavak 3. — Sporazumi o prenošenju nadležnosti — Članak 23. — Učinkovita provedba zabrane sporazuma protivnih pravilima tržišnog natjecanja“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 21. svibnja 2015.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Posebne nadležnosti – Više tuženika – Nadležnost suda jednog od tuženika – Usko tumačenje – Uvjet – Povezanost – Pojam povezanosti

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 6. t. 1.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Posebne nadležnosti –Više tuženika – Tužba usmjerena protiv više poduzetnika koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu za koji je utvrđeno da je protivan pravu Unije i kojom se zahtijeva da im se naloži da solidarno naknade štetu i dostave podatke – Povlačenje tužbe u odnosu na jedinog tuženika koji ima domicil u državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak – Nepostojanje utjecaja – Uvjet – Nepostojanje tajnog dogovora stranaka

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 6. t. 1.)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Posebne nadležnosti – Nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte – Mjesto gdje je nastupila šteta i mjesto uzročnog događaja – Tužba usmjerena protiv više poduzetnika koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu za koji je utvrđeno da je protivan pravu Unije i kojom se zahtijeva da im se naloži da solidarno naknade štetu i dostave podatke – Šteta koja je nastala pojedinačno za svaku navodnu žrtvu – Žrtva koja ima mogućnost izabrati sud pred kojim će pokrenuti postupak

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 5. t. 3.)

4. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Prorogacija nadležnosti – Sporazum o prenošenju nadležnosti – Klauzula o prenošenju nadležnosti koja je sadržana u ugovoru – Obvezujuća narav te klauzule prema trećima – Uvjet – Pristanak trećega na navedenu klauzulu – Granica – Univerzalno stupanje trećeg na mjesto prvotnog ugovaratelja u svim njegovim pravima i obvezama

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 23.)

5. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Prorogacija nadležnosti – Sporazum o prenošenju nadležnosti – Klauzula o prenošenju nadležnosti koja je sadržana u ugovoru o isporuci – Tužba usmjerena protiv više poduzetnika koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu za koji je utvrđeno da je protivan pravu Unije i kojom se zahtijeva da im se naloži da solidarno naknade štetu i dostave podatke – Sud pred kojim je pokrenut postupak koji je vezan takvom klauzulom kojom se odstupa od posebnih nadležnosti – Uvjet – Klauzula koja upućuje na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 5. t. 3., čl. 6. t. 1. i čl. 23. st. 1.)

1.  Za primjenu članka 6. točke 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba provjeriti postoji li među različitim zahtjevima koje je podnio isti tužitelj protiv različitih tuženika takva povezanost da je bolje da se o njima odluči istodobno kako bi se izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka u odvojenim postupcima. U tom pogledu, da bi se odluke mogle smatrati nepomirljivima, nije dovoljno postojanje razlike u ishodu sporova, već je potrebno da ta razlika nastane u okviru iste činjenične i pravne situacije.

   Potonji uvjet postojanja iste činjenične i pravne situacije ispunjen je kada su tuženici u glavnom postupku sudjelovali u provedbi zabranjenog sporazuma, sklapajući i izvršavajući ugovore u skladu s tim zabranjenim sporazumom za koji je Komisija procijenila da predstavlja jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, i to unatoč činjenici da se to sudjelovanje odvijalo na različit način, kako geografski tako i vremenski.

   (t. 20., 21.)

2.  Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se pravilo koncentracije nadležnosti u slučaju više tuženika koje ta odredba ustanovljuje može primijeniti u pogledu tužbe kojom se zahtijeva naknada štete za koju solidarno odgovaraju i u čijem se okviru zahtijeva dostava podataka od poduzetnika koji su na geografskom i vremenskom planu na različite načine sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi zabrane sporazuma protivnih pravilima tržišnog natjecanja predviđenih pravom Unije koja je utvrđena odlukom Komisije, i to čak i kada je tužitelj povukao tužbu u odnosu na jedinog od više tuženika koji ima domicil u državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak, osim ako nije utvrđeno postojanje tajnog dogovora između tužitelja i navedenog tuženika s ciljem umjetnog stvaranja ili održavanja uvjeta primjene navedene odredbe na dan podnošenja te tužbe.

   Naime, s jedne strane, činjenica odvojenog odlučivanja o tužbama za naknadu štete protiv više društava sa sjedištima u različitim državama članicama koja su sudjelovala u jedinstvenom i trajnom zabranjenom sporazumu, povrjeđujući time pravo tržišnog natjecanja Unije, može dovesti do nepomirljivih sudskih odluka u smislu navedenog članka 6. točke 1. Uredbe br. 44/2001.

   S druge strane, iako je na sudu pred kojim se vodi postupak ocjenjivanje uvjerljivih indicija kojima se utvrđuje postojanje tajnog dogovora dotičnih stranaka s ciljem umjetnog stvaranja ili održavanja uvjeta za primjenu te odredbe u trenutku podnošenja tužbe, samo činjenica da su vođeni razgovori o eventualnom mirnom rješenju spora ne znači da se radi o tajnom sporazumu. Naprotiv, bilo bi tako kada bi se ispostavilo da je takva nagodba stvarno bila sklopljena, ali je bila prikrivena kako bi se stvorio dojam da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. točke 1. Uredbe br. 44/2001.

   (t. 25., 31.‑33. i t. 1. izreke)

3.  Članak 5. točku 3. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se – kada se protiv tuženika sa sjedištima u različitim državama članicama tužbom zahtijeva naknada štete zbog jedinstvene i trajne povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru koju je utvrdila Komisija, u kojoj su sudjelovali u više država članica na različite datume i na različitim mjestima – štetni događaj dogodio u pogledu svake od navodnih žrtava pojedinačno te da svaka od tih žrtava može temeljem navedenog članka 5. točke 3. odabrati hoće li tužbu podnijeti sudu mjesta gdje je zabranjeni sporazum bio stvarno sklopljen ili, ovisno o slučaju, gdje je sklopljen posebni sporazum koji se može identificirati kao da je sam uzročni događaj štete, ili pred sudom mjesta u kojem se nalazi njeno registrirano sjedište.

   (t. 56. i t. 2. izreke)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 64., 65.)

5.  Članak 23. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da omogućuje, u slučaju tužbi za naknadu štete zbog povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, da se u obzir uzme sporazume o prenošenju nadležnosti sadržane u ugovorima o isporuci robe, iako se takvim uzimanjem u obzir odstupa od pravila međunarodne nadležnosti predviđenih člankom 5. točkom 3. i/ili člankom 6. točkom 1. navedene uredbe, pod uvjetom da te klauzule upućuju na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja.

   Naime, sporazum o prenošenju nadležnosti može se odnositi samo na sporove koji su nastali ili će nastati u vezi s određenim pravnim odnosom, što ograničava opseg sporazuma kojim se prenosi nadležnost samo na sporove koji proizlaze iz pravnog odnosa u vezi s kojim je taj sporazum i sklopljen. Cilj je ovog zahtjeva izbjeći da jedna od stranaka bude zatečena dodjeljivanjem nadležnosti određenom sudu za sve sporove koji proizlaze iz njezinih odnosa s drugom ugovornom stranom i potječu iz odnosa različitih od onog povodom kojeg je postignut sporazum o prenošenju nadležnosti. U odnosu na taj cilj, nacionalni sud trebat će osobito razmotriti da sporazum koji na apstraktan način upućuje na sporove koji proizlaze iz ugovornih odnosa ne obuhvaća spor koji se odnosi na deliktnu odgovornost jedne od ugovornih strana do koje je navodno došlo zbog njezina sudjelovanja u zabranjenom sporazumu. Naime, budući da pogođeni poduzetnik u trenutku kada je pristao na taj sporazum nije mogao razumno predvidjeti takav spor i da taj poduzetnik toga datuma nije imao saznanja o nezakonitom sporazumu u koji je bila uključena druga ugovorna strana, ne može se smatrati da je taj spor proizišao iz ugovornih odnosa.

   Naprotiv, kada se radi o sporazumu koji upućuje na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja i koji određuje nadležnost suda države članice različite od države suda koji je uputio zahtjev, sud koji je uputio zahtjev mora se oglasiti nenadležnim, čak i kada taj sporazum dovodi do toga da se ne primjenjuju posebna pravila o nadležnosti iz članka 5. i/ili 6. Uredbe br. 44/2001.

   (t. 68.‑72. i t. 3. izreke)