Predmet C‑28/12

Europska komisija

protiv

Vijeća Europske unije

„Tužba za poništenje — Mješoviti međunarodni sporazumi — Odluka o odobravanju potpisivanja i privremene primjene tih sporazuma — Odluka Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća — Autonomija pravnog poretka Unije — Sudjelovanje država članica u postupku i odlučivanju predviđenima u članku 218. UFEU‑a — Načini glasovanja u okviru Vijeća“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 28. travnja 2015.

1. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka Vijeća i država članica kojom se odobrava potpisivanje i privremena primjena mješovitog međunarodnog sporazuma – Uključenost

   (čl. 263. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća i predstavnika vlada država članica 2011/708)

2. Tužba za poništenje – Tužba država članica, Parlamenta, Vijeća i Komisije – Dopuštenost koja nije uvjetovana dokazivanjem pravnog interesa

   (čl. 263. st. 2. UFEU‑a)

3. Međunarodni sporazumi – Nadležnosti Unije i država članica – Zajednička odluka Vijeća i država članica o potpisivanju u ime Unije mješovitog sporazuma i njegovoj privremenoj primjeni na nacionalnoj razini – Nedopuštenost – Obveza poštovanja podjele nadležnosti i postupovnih pravila te pravila glasovanja predviđenih u Ugovoru

   (čl. 13. st. 2. UEU‑a; čl. 218. st. 2., 5. i 8. UFEU‑a; Odluka Vijeća i predstavnika vlada država članica 2011/708)

4. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Održavanje učinaka pobijanog akta sve dok ga se u razumnom roku ne zamijeni – Opravdanje koje se temelji na razlozima pravne sigurnosti

   (čl. 264. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća i predstavnika vlada država članica 2011/708)

1.  Tužba za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a treba biti otvorena za sve odredbe koje su donijele institucije Unije, neovisno o njihovoj prirodi ili obliku, pod uvjetom da se njima žele proizvesti pravni učinci. Odluku Vijeća i predstavnika vlada država članica koja se odnosi na potpisivanje sporazuma o pristupanju trećih država međunarodnom sporazumu koji je sklopila Unija i dodatnog sporazuma u ime Unije te na privremenu primjenu tih sporazuma od strane Unije, s jedne strane, i od država članica, s druge strane, s obzirom na to da je Vijeće sudjelovalo u donošenju odluka o svim tim pitanjima, treba smatrati aktom Vijeća koji može biti predmet tužbe za poništenje.

   (t. 14., 15., 17.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 18.)

3.  Sukladno članku 13. stavku 2. UEU‑a, svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorima i u skladu s njima određenim postupcima, uvjetima i ciljevima. U tom pogledu, pravila koja se tiču formiranja volje institucija Unije ustanovljena su Ugovorima i nisu na diskreciji ni država članica ni samih institucija.

   Kada je riječ o odluci kojom se odobrava potpisivanje sporazuma između Unije i trećih država ili međunarodnih organizacija i, prema potrebi, njegova privremena primjena od strane Unije, u skladu s člankom 218. stavkom 5. UFEU‑a, državama članicama nije priznata nikakva nadležnost, s obzirom na to da tu odluku mora donijeti Vijeće. Stoga odluku Vijeća i predstavnika vlada država članica kojom se odobrava potpisivanje mješovitog sporazuma u ime Unije i kojom se predviđa njegova privremena primjena, a koja zapravo spaja dva različita akta, to jest, s jedne strane, akt koji se tiče potpisivanja predmetnog sporazuma u ime Unije i njegove privremene primjene od strane potonje i, s druge strane, akt koji se tiče privremene primjene sporazuma od strane država članica, a da nije moguće razlikovati koji akt odražava volju Vijeća, a koji volju država članica, treba poništiti. Postupajući na taj način, Vijeće je kao institucija Unije bilo uključeno u donošenje akta koji se tiče privremene primjene mješovitog sporazuma od strane država članica, iako takav akt, kao prvo, ulazi u nacionalna prava svake od tih država, a zatim u međunarodno pravo. Usto, budući da članak 218. stavak 8. UFEU‑a predviđa da Vijeće mora odlučiti, u ime Unije, kvalificiranom većinom, dva različita akta objedinjena u navedenoj odluci ne mogu biti valjano donesena u okviru jedinstvenog postupka. Međutim, akt koji se tiče privremene primjene mješovitog sporazuma od strane država članica uključuje konsenzus predstavnika tih država i stoga njihov jednoglasni pristanak.

   Usto, premda je točno da je u području mješovitih sporazuma važno osigurati blisku suradnju između država članica i institucija Unije, kako u postupku pregovaranja o sporazumima i njihova sklapanja tako i u izvršavanju preuzetih obveza, to načelo, međutim, ne može opravdati to da Vijeće prekorači poštovanje postupovnih pravila i načina glasovanja predviđenih člankom 218. UFEU‑a.

   (t. 41., 42., 44., 48.‑50., 52., 54., 55.)

4.  Učinci akta koji se pobija u okviru tužbe podnesene Sudu mogu biti održani zbog pravne sigurnosti, osobito ako bi trenutačni učinci njegova poništavanja doveli do ozbiljnih negativnih posljedica i kada se zakonitost pobijanog akta ne osporava zbog njegova cilja ili sadržaja, nego zbog nenadležnosti njegova donositelja ili zbog povrede bitnih postupovnih pravila.

   Takav je slučaj s Odlukom 2011/708 o potpisivanju, u ime Unije, i privremenoj primjeni Sporazuma o zračnom prijevozu sklopljenog između Sjedinjenih Američkih Država s jedne strane, Europske unije i njenih država članica s druge strane, Islanda s treće strane i Kraljevine Norveške s četvrte strane, čije bi poništenje s trenutačnim učinkom moglo dovesti do ozbiljnih posljedica na odnose Unije s dotičnim trećim državama kao i na gospodarske subjekte koji obavljaju djelatnost na tržištu zračnog prometa i koji su mogli imati koristi od privremene primjene navedenog sporazuma.

   (t. 60., 61.)