Predmet C‑564/13 P

Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion

protiv

Europske komisije

„Žalba — Članak 340. stavak 1. UFEU‑a — Ugovorna odgovornost Unije — Članak 272. UFEU‑a — Arbitražna klauzula — Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti — Ugovori koji se odnose na projekte Ontogov, FIT i RACWeb — Prihvatljivi troškovi i iznosi koje je Komisija isplatila — Deklaratorna tužba — Izostanak postojećeg i stvarnog pravnog interesa“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 26. veljače 2015.

1. Sudski postupak — Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule — Nadležnost Općeg suda utvrđena isključivo člancima 256. i 272. UFEU‑a i arbitražna klauzula — Nadležnost za postupanje po deklaratornoj tužbi — Ocjena

   (čl. 256. i 272. UFEU‑a)

2. Tužba za poništenje — Fizičke ili pravne osobe — Pravni interes — Potreba postojećeg i konkretnog interesa — Ocjena u trenutku podnošenja tužbe — Deklaratorna tužba

   (čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

1.  U skladu s člankom 272. UFEU‑a, u vezi s člankom 256. UFEU‑a, Opći sud nadležan je za provođenje postupka i odlučivanje u prvom stupnju, na temelju arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane Unije ili u njezino ime, bez obzira na to radi li se o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru. Iz toga proizlazi da članak 272. UFEU‑a predstavlja posebnu odredbu koja omogućava pokretanje postupka pred sucem Unije na temelju arbitražne klauzule koju su stranke ugovorile za javnopravne ili privatnopravne ugovore, i to bez ograničenja s obzirom na narav tužbe koja je podnesena sucu Unije.

   U skladu s arbitražnom klauzulom iz članka 13. ugovora o kojima je riječ, Opći sud ili Sud, ovisno o slučaju, nadležan je za odlučivanje o sporovima između Unije i ugovornih stranaka kad je riječ o valjanosti, primjeni ili tumačenju tih ugovora. Iz toga proizlazi da ta arbitražna klauzula ne ograničava nadležnosti Općeg suda ili Suda s obzirom na narav tužbe. S obzirom na njezinu formulaciju, spomenutom arbitražnom klauzulom stoga se može uspostaviti nadležnost Općeg suda ili Suda za odlučivanje o deklaratornoj tužbi, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se odnosi na spor između Unije i žalitelja o valjanosti, primjenjivosti ili tumačenju spomenutih ugovora.

   (t. 22., 23., 25., 26.)

2.  Pravni interes u okviru deklaratorne tužbe mora postojati, imajući u vidu predmet tužbe, u stadiju podnošenja tužbe jer je ona u protivnom nedopuštena.

   Žalitelj neosnovano tvrdi da je na dan podnošenja tužbe pred Općim sudom imao postojeći i stvaran pravni interes koji zahtijeva pravnu zaštitu s obzirom na to da nadležna služba Komisije još nije zahtijevala povrat s naslova troškova isplaćenih u okviru ugovora o kojima je riječ. Usto, u pogledu prihvatljivosti spornih troškova bio je u tijeku postupak revizije, koji predstavlja samo prethodni i pripremni postupak, odvojen od postupka koji možda može završiti povratom, koji provode Komisijine operativne službe. Slijedom toga, i dalje je bilo dvojbeno može li i u kojoj mjeri Komisija zahtijevati povrat spomenutih troškova.

   (t. 31., 32., 34., 35.)

Predmet C‑564/13 P

Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion

protiv

Europske komisije

„Žalba — Članak 340. stavak 1. UFEU‑a — Ugovorna odgovornost Unije — Članak 272. UFEU‑a — Arbitražna klauzula — Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti — Ugovori koji se odnose na projekte Ontogov, FIT i RACWeb — Prihvatljivi troškovi i iznosi koje je Komisija isplatila — Deklaratorna tužba — Izostanak postojećeg i stvarnog pravnog interesa“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 26. veljače 2015.

1. Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Nadležnost Općeg suda utvrđena isključivo člancima 256. i 272. UFEU‑a i arbitražna klauzula – Nadležnost za postupanje po deklaratornoj tužbi – Ocjena

   (čl. 256. i 272. UFEU‑a)

2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Potreba postojećeg i konkretnog interesa – Ocjena u trenutku podnošenja tužbe – Deklaratorna tužba

   (čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

1.  U skladu s člankom 272. UFEU‑a, u vezi s člankom 256. UFEU‑a, Opći sud nadležan je za provođenje postupka i odlučivanje u prvom stupnju, na temelju arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane Unije ili u njezino ime, bez obzira na to radi li se o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru. Iz toga proizlazi da članak 272. UFEU‑a predstavlja posebnu odredbu koja omogućava pokretanje postupka pred sucem Unije na temelju arbitražne klauzule koju su stranke ugovorile za javnopravne ili privatnopravne ugovore, i to bez ograničenja s obzirom na narav tužbe koja je podnesena sucu Unije.

   U skladu s arbitražnom klauzulom iz članka 13. ugovora o kojima je riječ, Opći sud ili Sud, ovisno o slučaju, nadležan je za odlučivanje o sporovima između Unije i ugovornih stranaka kad je riječ o valjanosti, primjeni ili tumačenju tih ugovora. Iz toga proizlazi da ta arbitražna klauzula ne ograničava nadležnosti Općeg suda ili Suda s obzirom na narav tužbe. S obzirom na njezinu formulaciju, spomenutom arbitražnom klauzulom stoga se može uspostaviti nadležnost Općeg suda ili Suda za odlučivanje o deklaratornoj tužbi, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se odnosi na spor između Unije i žalitelja o valjanosti, primjenjivosti ili tumačenju spomenutih ugovora.

   (t. 22., 23., 25., 26.)

2.  Pravni interes u okviru deklaratorne tužbe mora postojati, imajući u vidu predmet tužbe, u stadiju podnošenja tužbe jer je ona u protivnom nedopuštena.

   Žalitelj neosnovano tvrdi da je na dan podnošenja tužbe pred Općim sudom imao postojeći i stvaran pravni interes koji zahtijeva pravnu zaštitu s obzirom na to da nadležna služba Komisije još nije zahtijevala povrat s naslova troškova isplaćenih u okviru ugovora o kojima je riječ. Usto, u pogledu prihvatljivosti spornih troškova bio je u tijeku postupak revizije, koji predstavlja samo prethodni i pripremni postupak, odvojen od postupka koji možda može završiti povratom, koji provode Komisijine operativne službe. Slijedom toga, i dalje je bilo dvojbeno može li i u kojoj mjeri Komisija zahtijevati povrat spomenutih troškova.

   (t. 31., 32., 34., 35.)