Predmet C‑390/12

Robert Pfleger i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Unabhängiger Verwaltungssenat des Landes Oberösterreich (kasnije Landesverwaltungsgericht Oberösterreich))

„Članak 56. UFEU‑a — Sloboda pružanja usluga — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članci 15. do 17., 47. i 50. — Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na učinkovit pravni lijek i pravično suđenje, načelo ne bis in idem — Članak 51. — Područje primjene — Primjena prava Unije — Igre na sreću — Ograničavajući propisi države članice — Upravne i kaznenopravne sankcije — Neotklonjivi razlozi općeg interesa — Proporcionalnost“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 30. travnja 2014.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Spor koji se ne odnosi na čisto unutarnju situaciju – Primjenjivost članka 56. UFEU‑a

   (čl. 56. i 267. UFEU‑a)

2. Prethodna pitanja – Dopuštenost – Ograničenja – Očito irelevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje davanje korisnog odgovora – Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu

   (čl. 267. UFEU‑a)

3. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Ograničenja – Zahtjev za tumačenje Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Nacionalni propis koji predstavlja poveznicu s pravom Unije – Ograničenja slobode pružanja usluga opravdana neotklonjivim razlozima općeg interesa – Dopuštenost uvjetovana poštovanjem temeljnih prava – Nadležnost Suda

   (čl. 267. UFEU‑a, čl. 51. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

4. Sloboda pružanja usluga – Ograničenja – Igre na sreću – Nacionalni propisi koji zabranjuju gospodarsko iskorištavanje automata za igre na sreću bez prethodne dozvole upravnih tijela – Opravdanje – Ograničenje ponude igara na sreću i borba protiv kriminaliteta – Obveza ispunjavanja uvjeta proporcionalnosti i nediskriminacije – Uvjeti – Stvarno postizanje tih ciljeva – Nepostojanje

   (čl. 56. i 267. UFEU‑a)

5. Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Ograničenje izvršavanja prava i sloboda zajamčenih Poveljom – Sloboda izbora zanimanja, sloboda poduzetništva i pravo na vlasništvo – Neopravdano ili neproporcionalno ograničenje slobode pružanja usluga – Nedopuštenost i na temelju članka 52. stavka 1. Povelje

   (čl. 56. UFEU‑a; čl. 15., 16., 17. i čl. 52. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

6. Sloboda pružanja usluga – Ograničenja – Igre na sreću – Nacionalni propisi koji zabranjuju gospodarsko iskorištavanje automata za igre na sreću bez prethodne dozvole upravnih tijela – Nespojivost s člankom 56. UFEU‑a – Sankcije za prekršitelje – Nedopuštenost

   (čl. 56. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 21.‑24.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 26. i 27.)

3.  Kad nacionalni propisi spadaju u područje prava Unije, Sud mora, kad mu se uputi zahtjev za prethodnu odluku, dati sve elemente tumačenja koji su nacionalnom sudu potrebni da ocijeni usklađenost takvih propisa s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava.

   U vezi s tim, kad se država članica radi opravdavanja propisa koji predstavljaju prepreku izvršavanju slobode pružanja usluga poziva na neotklonjive razloge općeg interesa, to opravdanje koje je predviđeno pravom Unije mora se tumačiti u svjetlu općih načela prava Unije, a osobito općih načela zajamčenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Slijedom toga, na nacionalne pravne propise o kojima je riječ predviđene iznimke mogu se primijeniti samo ako su oni u skladu s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava Sud.

   Kad se pokaže da su nacionalni propisi takve naravi da predstavljaju prepreku izvršavanju jedne ili više temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom, na njih se iznimke koje pravo Unije predviđa za opravdavanje te prepreke mogu primijeniti samo ako je to u skladu s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava Sud. Ta obveza usklađenosti s temeljnim pravima neupitno spada u područje primjene prava Unije te, posljedično, u područje primjene Povelje. Primjenu od strane jedne države članice iznimaka koje pravo Unije predviđa za opravdavanje prepreke temeljnoj slobodi zajamčenoj Ugovorom valja stoga smatrati „primjenom prava Unije“ u smislu članka 51. stavka 1. Povelje.

   (t. 33., 35. i 36.)

4.  Članak 56. UFEU‑a valja tumačiti na način da su mu protivni nacionalni propisi koji zabranjuju gospodarsko iskorištavanje automata za igre na sreću bez prethodnih administrativnih dozvola ako stvarni cilj tih propisa nije zaštita igrača, borba protiv kriminaliteta, smanjenje prilika za igranje na sreću ili dosljedna i sustavna borba protiv kriminaliteta povezanog s tim igrama.

   (t. 56. i izreka)

5.  Neopravdano ili neproporcionalno ograničenje slobode pružanja usluga u smislu članka 56. UFEU‑a nije dopušteno ni na temelju članka 52. stavka 1., u vezi s člancima 15. do 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

   (t. 59.)

6.  Kad je u pogledu igara na sreću ustanovljeno ograničavajuće pravno uređenje koje nije u skladu s člankom 56. UFEU‑a, kršenje tog pravnog uređenja od strane gospodarskog subjekta ne može biti sankcionirano.

   (t. 64.)

Predmet C‑390/12

Robert Pfleger i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Unabhängiger Verwaltungssenat des Landes Oberösterreich (kasnije Landesverwaltungsgericht Oberösterreich))

„Članak 56. UFEU‑a — Sloboda pružanja usluga — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članci 15. do 17., 47. i 50. — Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na učinkovit pravni lijek i pravično suđenje, načelo ne bis in idem — Članak 51. — Područje primjene — Primjena prava Unije — Igre na sreću — Ograničavajući propisi države članice — Upravne i kaznenopravne sankcije — Neotklonjivi razlozi općeg interesa — Proporcionalnost“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 30. travnja 2014.

1. Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Granice — Spor koji se ne odnosi na čisto unutarnju situaciju — Primjenjivost članka 56. UFEU‑a

   (čl. 56. i 267. UFEU‑a)

2. Prethodna pitanja — Dopuštenost — Ograničenja — Očito irelevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje davanje korisnog odgovora — Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu

   (čl. 267. UFEU‑a)

3. Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Ograničenja — Zahtjev za tumačenje Povelje Europske unije o temeljnim pravima — Nacionalni propis koji predstavlja poveznicu s pravom Unije — Ograničenja slobode pružanja usluga opravdana neotklonjivim razlozima općeg interesa — Dopuštenost uvjetovana poštovanjem temeljnih prava — Nadležnost Suda

   (čl. 267. UFEU‑a, čl. 51. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

4. Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Igre na sreću — Nacionalni propisi koji zabranjuju gospodarsko iskorištavanje automata za igre na sreću bez prethodne dozvole upravnih tijela — Opravdanje — Ograničenje ponude igara na sreću i borba protiv kriminaliteta — Obveza ispunjavanja uvjeta proporcionalnosti i nediskriminacije — Uvjeti — Stvarno postizanje tih ciljeva — Nepostojanje

   (čl. 56. i 267. UFEU‑a)

5. Temeljna prava — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Ograničenje izvršavanja prava i sloboda zajamčenih Poveljom — Sloboda izbora zanimanja, sloboda poduzetništva i pravo na vlasništvo — Neopravdano ili neproporcionalno ograničenje slobode pružanja usluga — Nedopuštenost i na temelju članka 52. stavka 1. Povelje

   (čl. 56. UFEU‑a; čl. 15., 16., 17. i čl. 52. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

6. Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Igre na sreću — Nacionalni propisi koji zabranjuju gospodarsko iskorištavanje automata za igre na sreću bez prethodne dozvole upravnih tijela — Nespojivost s člankom 56. UFEU‑a — Sankcije za prekršitelje — Nedopuštenost

   (čl. 56. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 21.‑24.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 26. i 27.)

3.  Kad nacionalni propisi spadaju u područje prava Unije, Sud mora, kad mu se uputi zahtjev za prethodnu odluku, dati sve elemente tumačenja koji su nacionalnom sudu potrebni da ocijeni usklađenost takvih propisa s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava.

   U vezi s tim, kad se država članica radi opravdavanja propisa koji predstavljaju prepreku izvršavanju slobode pružanja usluga poziva na neotklonjive razloge općeg interesa, to opravdanje koje je predviđeno pravom Unije mora se tumačiti u svjetlu općih načela prava Unije, a osobito općih načela zajamčenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Slijedom toga, na nacionalne pravne propise o kojima je riječ predviđene iznimke mogu se primijeniti samo ako su oni u skladu s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava Sud.

   Kad se pokaže da su nacionalni propisi takve naravi da predstavljaju prepreku izvršavanju jedne ili više temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom, na njih se iznimke koje pravo Unije predviđa za opravdavanje te prepreke mogu primijeniti samo ako je to u skladu s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava Sud. Ta obveza usklađenosti s temeljnim pravima neupitno spada u područje primjene prava Unije te, posljedično, u područje primjene Povelje. Primjenu od strane jedne države članice iznimaka koje pravo Unije predviđa za opravdavanje prepreke temeljnoj slobodi zajamčenoj Ugovorom valja stoga smatrati „primjenom prava Unije“ u smislu članka 51. stavka 1. Povelje.

   (t. 33., 35. i 36.)

4.  Članak 56. UFEU‑a valja tumačiti na način da su mu protivni nacionalni propisi koji zabranjuju gospodarsko iskorištavanje automata za igre na sreću bez prethodnih administrativnih dozvola ako stvarni cilj tih propisa nije zaštita igrača, borba protiv kriminaliteta, smanjenje prilika za igranje na sreću ili dosljedna i sustavna borba protiv kriminaliteta povezanog s tim igrama.

   (t. 56. i izreka)

5.  Neopravdano ili neproporcionalno ograničenje slobode pružanja usluga u smislu članka 56. UFEU‑a nije dopušteno ni na temelju članka 52. stavka 1., u vezi s člancima 15. do 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

   (t. 59.)

6.  Kad je u pogledu igara na sreću ustanovljeno ograničavajuće pravno uređenje koje nije u skladu s člankom 56. UFEU‑a, kršenje tog pravnog uređenja od strane gospodarskog subjekta ne može biti sankcionirano.

   (t. 64.)