Predmet C‑274/12 P

Telefónica SA

protiv

Europske komisije

„Žalba — Tužba za poništenje — Članak 263. četvrti stavak UFEU‑a — Pravo na pravno sredstvo — Procesna legitimacija — Fizičke ili pravne osobe — Akt koji se osobno odnosi na njih — Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere — Odluka kojom se sustav državnih potpora proglašava nespojivim sa zajedničkim tržištem — Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. prosinca 2013.

1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti koji podrazumijevaju ili ne podrazumijevaju provedbene mjere – Pojam – Pravna sredstva koja su moguća protiv tih akata – Pretpostavke za podnošenje prigovora nezakonitosti ili zahtjeva za prethodnu odluku o valjanosti

   (čl. 19. UFEU‑a, čl. 263. st. 4. UFEU‑a, čl. 267. UFEU‑a, 277. UFEU‑a i čl. 288. st. 4. UFEU‑a)

2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti koji podrazumijevaju provedbene mjere – Komisijina odluka kojom se program sektorskih potpora proglašava nespojivim sa zajedničkim tržištem – Nedopuštenost tužbe podnesene sudu Unije – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Obveza korištenja nacionalnih pravnih lijekova za pobijanje tih mjera

   (čl. 19. UEU‑a, čl. 263. st. 4. UFEU‑a, čl. 267. UFEU‑a i čl. 288. st. 4. UFEU‑a)

3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobni utjecaj općeg akta – Pretpostavke – Komisijina odluka kojom se zabranjuje program sektorskih potpora – Nedostatnost samog kriterija pripadnosti poduzetnika predmetnom sektoru da bi se takva odluka na njega osobno odnosila

   (čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

4. Temeljna prava – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Nadzor zakonitosti akata Unije – Modaliteti – Zaštita tog prava od strane suda Unije ili nacionalnih sudova ovisno o pravnoj naravi pobijanog akta – Mogućnost podnošenja tužbe za poništenje ili zahtjeva za prethodnu odluku o valjanosti

   (čl. 19. UEU‑a, čl. 263. st. 4. UFEU‑a, čl. 267. UFEU‑a i čl. 277. UFEU‑a)

1.  Pojam regulatornih akata koji ne podrazumijevaju provedbene mjere iz zadnjeg dijela rečenice članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a treba tumačiti s obzirom na cilj te odredbe, koji je, kao što to proizlazi iz njezina nastanka, usmjeren prema izbjegavanju toga da neki pojedinac bude prisiljen prekršiti pravo kako bi ostvario pristup sudu. Ako određeni regulatorni akt ima izravne učinke na pravni položaj fizičke ili pravne osobe a da pritom ne zahtijeva provedbene mjere, ta bi osoba mogla biti lišena djelotvorne sudske zaštite ako pred sudom Unije ne raspolaže izravnim pravnim lijekom za osporavanje zakonitosti tog regulatornog akta.

   U tom pogledu, kao prvo, kada regulatorni akt sadrži provedbene mjere, sudski nadzor poštovanja pravnog poretka Unije osigurava se neovisno o tome proistječu li navedene mjere iz Unije ili iz država članica. Fizičke i pravne osobe koje zbog pretpostavaka dopuštenosti predviđenih člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a ne mogu izravno pobijati regulatorni akt Unije pred sudom Unije zaštićene su od primjene takvog akta na njih mogućnošću pobijanja provedbenih mjera sadržanih u tom aktu. Ako je provedba spomenutih akata na institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, fizičke ili pravne osobe mogu protiv provedbenih akata podnijeti izravnu tužbu sudovima Unije pod uvjetima iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a te se sukladno članku 277. UFEU‑a u prilog osnovanosti te tužbe pozvati na nezakonitost osnovnog akta u pitanju. Ako provedba pripada u nadležnost država članica, stranke mogu istaknuti nevaljanost predmetnog osnovnog akta Unije pred nacionalnim sudovima te postići da ti sudovi na temelju članka 267. UFEU‑a Sudu postave prethodna pitanja.

   Kao drugo, pri ocjeni pitanja podrazumijeva li regulatorni akt provedbene mjere potrebno je staviti se u položaj osobe koja je podnijela pravno sredstvo na temelju zadnjeg dijela rečenice članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Slijedom navedenog, pitanje podrazumijeva li akt u pitanju provedbene mjere u odnosu na druge osobe nije relevantno.

   Kao treće, kako bi se utvrdilo podrazumijeva li pobijani akt provedbene mjere, valja se ograničiti isključivo na predmet tužbe i, u slučaju kada tužitelj zahtijeva samo djelomično poništenje nekog akta, u obzir se moraju uzeti, ako je to potrebno, samo one provedbene mjere koje taj dio akta eventualno sadrži.

   (t. 27.‑31., 56.‑58.)

2.  Komisijina odluka kojom se proglašava djelomična nespojivost sustava državnih potpora sa zajedničkim tržištem sadrži provedbene mjere koje se mogu osporavati pred nacionalnim sudovima ako je upućena samo predmetnoj državi članici i njome nisu određene posebne posljedice koje to proglašavanje ima za svakog poreznog obveznika, a koje će biti sadržane u upravnim aktima koji se mogu pobijati. Stoga poduzetnik na kojeg se odnosi takva odluka i koji zbog pretpostavaka dopuštenosti iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a ne može izravno pred sudom Unije pobijati tu odluku može isticati nevaljanost te odluke pred nacionalnim sudovima i postići da ti sudovi na temelju članka 267. UFEU‑a u prethodnom postupku upute Sudu pitanja, osobito tako da pred tim sudovima osporava upravni akt kojim mu se odbija određena korist povezana sa predmetnim sustavom.

   (t. 34.‑36., 58., 59.)

3.  Osobe koje nisu adresati odluke mogu tvrditi da se ona odnosi na njih osobno u smislu prvog dijela rečenice članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a samo ako ih ta odluka pogađa zbog određenih karakteristika koje su im svojstvene ili zbog činjenične situacije koja ih razlikuje od ostalih osoba i time ih individualizira na sličan način kao i adresata odluke. Mogućnost da se, s više ili manje točnosti, odredi broj ili čak identitet pravnih subjekata na koje se primjenjuje neka mjera ni u kojem slučaju ne znači da treba smatrati da se ta mjera osobno odnosi na te subjekte sve dok se njezina primjena ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u predmetnom aktu. U tim okolnostima, poduzetnik načelno ne može pobijati odluku Komisije kojom se zabranjuje neki sustav potpora ako se ta odluka na njega odnosi samo na temelju činjenice da pripada predmetnom sektoru i da je potencijalni korisnik navedenog sustava.

   (t. 46., 47., 49.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 56., 57., 59.)