Predmet T-2/23

Romagnoli Fratelli SpA

protiv

Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO)

Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 17. travnja 2024.

„Biljna sorta – Dodjela oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu krumpira Melrose – Neplaćanje godišnje pristojbe u roku – Ukidanje oplemenjivačkog prava – Zahtjev za povrat u prijašnje stanje – Uvjeti obavještavanja o odlukama i priopćenjima CPVO-a”

1. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO) kojom se odbija zahtjev za povrat u prijašnje stanje – Uključenost

   (čl. 263. četvrti i peti st. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 2100/94, čl. 80.)

   (t. 18., 19.)

2. Agencije Europske unije – Ured Zajednice za biljne sorte (CPVO) – Tužbeni postupak – Mogućnost Ureda da isključi nadležnost kako žalbenog vijeća tako i Općeg suda za odlučivanje o odlukama koje je CPVO donio nakon podnošenja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje – Nepostojanje

   (čl. 2. i 19. UEU-a; čl. 263. četvrti i peti st. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 2100/94, čl. 80. i čl. 81. st. 1.)

   (t. 21., 22., 24.-29.)

3. Poljoprivreda – Ujednačena zakonodavstva – Zaštita oplemenjivačkih prava na biljnu sortu – Postupovne odredbe – Povrat u prijašnje stanje – Uvjeti primjene – Usko tumačenje

   (Uredba Vijeća br. 2100/94, čl. 80. st. 1.)

   (t. 37., 38.)

4. Poljoprivreda – Ujednačena zakonodavstva – Zaštita oplemenjivačkih prava na biljnu sortu – Postupovne odredbe – Dostava – Dostava putem osobnog prostora – Uvjet – Korisnikova aktivacija mogućnosti koja Uredu Zajednice za biljne sorte (CPVO) omogućuje komunikaciju elektroničkim putem – Dopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 2100/94, čl. 79.; Uredba Komisije br. 874/2009, čl. 64. st. 4. i čl. 65.)

   (t. 62.-70., 73.)

Kratak prikaz

Ovom presudom Opći sud odbija tužbu za poništenje koju je podnijelo društvo Romagnoli Fratelli SpA (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv odluke Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Nakon što je ispitao postoji li pravno sredstvo protiv odluka koje je CPVO donio nakon podnošenja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, Opći sud prvi put odlučuje o zakonitosti osobnog prostora, pod nazivom „MyPVR”, kao službene dostave od strane CPVO-a.

Tužitelj je u prosincu 2009. CPVO-u podnio zahtjev za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu krumpira Melrose na temelju Uredbe br. 2100/94 ( 1 ). Nakon što je dodijeljeno to oplemenjivačko pravo, CPVO je tužitelju u listopadu 2021. putem njegova osobnog prostora MyPVR uputio obavijest o terećenju u vezi s plaćanjem godišnje pristojbe za oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice.

Budući da je ta obavijest o terećenju ostala neplaćena, CPVO je tužitelju u siječnju 2022. ponovno, putem osobnog prostora MyPVR, poslao službenu opomenu, u kojoj ga je pozvao da plati dugovani iznos godišnje pristojbe u roku od mjesec dana. Zbog neaktivnosti na tužiteljevu osobnom prostoru CPVO mu je porukom elektroničke pošte uputio posljednji podsjetnik u veljači 2022. Budući da godišnja pristojba nije plaćena u određenom roku, CPVO je u ožujku 2022. ukinuo predmetno oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice.

Nakon tog ukidanja tužitelj je podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje na temelju članka 80. Uredbe br. 2100/94 te je platio godišnju pristojbu koja do tada nije bila plaćena. CPVO pobijanom odlukom nije prihvatio tužiteljev zahtjev jer nije ispunjavao uvjete iz članka 80. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 2100/94.

Ocjena Općeg suda

Kao prvo, Opći sud ispituje argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji je istaknuo CPVO, a koji se temelji na nedopuštenosti tužbe, u odnosu na više odredbi ( 2 ) o pravosudnom sustavu Unije. Naime, CPVO tvrdi da članak 263. peti stavak UFEU-a ( 3 ) opravdava njegovu sposobnost odlučivanja o zahtjevima za povrat u prijašnje stanje bez mogućnosti žalbe pred žalbenim vijećem CPVO-a ili pred Općim sudom, s obzirom na to da takva tužba nije predviđena ni Uredbom br. 2100/94 ni Uredbom br. 874/2009 ( 4 ), koje su „posebni uvjeti i aranžmani” u smislu petog stavka navedenog članka. Stoga ističe da pobijana odluka ne može biti predmet tužbe pred Općim sudom na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.

U tom pogledu, Opći sud utvrđuje da, iako ti „posebni uvjeti i aranžmani” doista omogućuju da institucija, tijelo, ured ili agencija Unije utvrde unutarnje uvjete i aranžmane koji prethode tužbi i uređuju, osobito, funkcioniranje mehanizma samonadzora ili odvijanje postupka mirnog rješenja spora, ti se uvjeti i aranžmani ne mogu tumačiti na način da se njima institucija Unije ovlašćuje da izuzme sporove koji uključuju tumačenje ili primjenu prava Unije iz nadležnosti suda Unije.

Osim toga, iz članka 81. stavka 1. Uredbe br. 2100/94 proizlazi da, u nedostatku postupovnih odredbi u navedenoj uredbi ili u odredbama koje su donesene u skladu s njom, CPVO primjenjuje načela postupovnog prava koja su općenito priznata u državama članicama. Stoga, iako Uredba br. 2100/94 izričito ne predviđa pravno sredstvo pred žalbenim vijećem CPVO-a ni izravno pred Općim sudom za odluke koje CPVO donese povodom zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, ipak postoji pravno sredstvo na temelju članka 81. stavka 1. navedene uredbe i članka 263. četvrtog stavka UFEU-a. Slijedom toga, Opći sud odbija CPVO-ov argument o postojanju zapreke vođenju postupka.

Kao drugo, Opći sud ispituje zakonitost osobnog prostora MyPVR kao načina službene dostave dokumenata i odluka koje je izdao CPVO. Kao prvo, Opći sud ističe, s jedne strane, da se obavijesti i priopćenja CPVO-a od kojih se računa rok mogu dostaviti elektroničkim putem i, s druge strane, da detaljna pravila o toj dostavi određuje predsjednik CPVO-a ( 5 ).

Osim toga, Opći sud, oslanjajući se na odluku predsjednika CPVO-a, utvrđuje da se ta komunikacija elektroničkim putem preko osobnog prostora MyPVR može izvršiti samo ako je korisnik odabrao takvu komunikaciju. Tako mu CPVO može valjano dostaviti odluke, priopćenja i druge dokumente elektroničkim putem preko njegova osobnog prostora ( 6 ). U tom pogledu, Opći sud napominje da stranke ne osporavaju da je tužitelj odabrao komunikaciju elektroničkim putem preko MyPVR-a i da je prihvatio verziju 3.0 općih uvjeta osobnog prostora. Stoga nema nikakve sumnje da je tužitelj pristao primati CPVO-ova priopćenja i obavijesti putem osobnog prostora MyPVR.

Slijedom toga, Opći sud odbija prigovor koji se odnosi na nezakonitost osobnog prostora MyPVR kao sredstva službene dostave, s obzirom na to da je on aktivirao mogućnost koja CPVO-u omogućuje da s njim komunicira elektroničkim putem.

( 1 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (SL 1994., L 227, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 3.)

( 2 ) Članci 2. i 19. UEU-a, članak 256. stavak 1. prva rečenica UFEU-a i članak 263. četvrti i peti stavak UFEU-a

( 3 ) Članak 263. peti stavak UFEU-a određuje: „Aktima o osnivanju tijelâ, uredâ i agencija Unije mogu se utvrditi posebni uvjeti i aranžmani u vezi s postupcima koje su fizičke ili pravne osobe pokrenule protiv tih tijela, ureda ili agencija i koji prema njima imaju pravni učinak”.

( 4 ) Uredba Komisije (EZ) br. 874/2009 od 17. rujna 2009. o utvrđivanju provedbenih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 vezano uz postupke pred [CPVO-om] (SL 2009., L 251, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 38., str. 222.)

( 5 ) Vidjeti članak 79. Uredbe br. 2100/94, članak 64. stavak 4. Uredbe br. 874/2009 i odluku predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016. o elektroničkim priopćenjima koje CPVO šalje i prima (u daljnjem tekstu: odluka predsjednika CPVO-a).

( 6 ) Taj je način predviđen u verziji 3.0 općih uvjeta za uporabu MyPVR-a kojima se potvrđuje zahtjev da je upotreba MyPVR-a kao sredstva službene dostave podložna uvjetu da je korisnik aktivirao mogućnost koja CPVO-u omogućuje da s njim komunicira elektroničkim putem.