Predmet C-432/23

F SCS
i
Ordre des avocats du barreau de Luxembourg

protiv

Administration des contributions directes

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour administrative)

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. rujna 2024.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Upravna suradnja u području oporezivanja – Direktiva 2011/16/EU – Razmjena informacija na zahtjev – Nalog odvjetniku da dostavi informacije – Profesionalna tajna odvjetnika – Članak 7. i članak 52. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima”

1. Temeljna prava – Poštovanje privatnog i obiteljskog života – Utvrđenje u Povelji o temeljnim pravima i u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima – Razina zaštite osigurana Poveljom koja nije protivna razini koju jamči navedena konvencija

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i čl. 52. st. 3.)

   (t. 47., 48.)

2. Temeljna prava – Poštovanje privatnog i obiteljskog života – Članak 7. Povelje o temeljnim pravima – Područje primjene – Savjetovanje s odvjetnikom u području prava trgovačkih društava – Uključenost – Nalog odvjetniku da dostavi svu dokumentaciju i podatke o svojim odnosima sa strankom – Zadiranje u pravo na poštovanje komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7.; Direktiva Vijeća 2011/16)

   (t. 49.-52. i t. 1. izreke)

3. Usklađivanje zakonodavstava – Upravna suradnja u području oporezivanja – Direktiva 2011/16 – Razmjena informacija na zahtjev – Doseg – Nepostojanje odredbi koje se odnose na zaštitu povjerljivosti komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke – Povreda poštovanja privatnog i obiteljskog života – Nepostojanje

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7., čl. 51. st. 1. i čl. 52. st. 1.; Direktiva Vijeća 2011/16)

   (t. 59.-61. i t. 2. izreke)

4. Usklađivanje zakonodavstava – Upravna suradnja u području oporezivanja – Direktiva 2011/16 – Razmjena informacija na zahtjev – Obveze obavješćivanja i suradnje naložene odvjetnicima – Nacionalni propis kojim se sadržaj savjetovanja o poreznim pitanjima izuzima od obveze čuvanja poslovne tajne – Nalog odvjetniku da dostavi svu dokumentaciju i podatke o svojim odnosima sa strankom – Nedopuštenost – Zadiranje u pravo na poštovanje komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i čl. 52. st. 1.; Direktiva 2011/16)

   (t. 67., 70.-74. i t. 3. izreke)

Kratak prikaz

U okviru zahtjeva za prethodnu odluku Sud presuđuje da nalog odvjetniku da poreznoj upravi dostavi svu dokumentaciju i informacije koje se odnose na njegove odnose sa strankom, a koji se odnose na savjetovanje u području prava društava, povređuje temeljno pravo na poštovanje komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke.

Tijekom 2022., nakon zahtjeva španjolskih poreznih tijela na temelju Direktive 2011/16 ( 1 ), Uprava za izravno oporezivanje (Luksemburg) uputila je društvu F SCS, odvjetničkom društvu osnovanom kao komanditno društvo u Luksemburgu, odluke kojima mu je naložila da dostavi sve dostupne dokumente i informacije o uslugama koje je pružilo osobi K, društvu osnovanom u skladu sa španjolskim pravom, u okviru stjecanja poduzeća i stjecanja većinskog udjela u jednom društvu. Društvo F odgovorilo je da ne raspolaže informacijama koje nisu obuhvaćene profesionalnom tajnom. Ono je pojasnilo i da njegov mandat u okviru predmetnog spisa nije bio porezne naravi, već se odnosio isključivo na područje prava trgovačkih društava ( 2 ). Uprava mu je izrekla poreznu novčanu kaznu jer nije postupilo u skladu s posljednjim nalogom. Društvo F je potom podnijelo tužbu za poništenje tog naloga.

Odlučujući povodom žalbe protiv presude Tribunala administratif (Upravni sud, Luksemburg) kojom je tužba društva F odbačena kao nedopuštena, Cour administrative (Visoki upravni sud, Luksemburg) odlučio je Sudu uputiti prethodna pitanja koja se odnose, kao prvo, na primjenjivost članka 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) na pravno savjetovanje s odvjetnikom u području prava društava, kao drugo, na valjanost Direktive 2011/16 s obzirom na članak 7. i članak 52. stavak 1. Povelje, s obzirom na to da ne postoje odredbe o zaštiti povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i njegova klijenta i, kao treće, usklađenost naloga poput onog upućenog društvu F (u daljnjem tekstu: sporni nalog) s člankom 7. i člankom 52. stavkom 1. Povelje.

Ocjena Suda

Kao prvo, što se tiče područja pojačane zaštite zajamčene člankom 7. Povelje, Sud ističe da, poput članka 8. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( 3 ), članak 7. Povelje jamči i tajnost pravnog savjetovanja, i to kako u pogledu njegova sadržaja tako i u pogledu njegova postojanja. Posebna zaštita priznata tim dvama člancima profesionalnoj tajni odvjetnika osobito je opravdana zbog toga što je odvjetnicima u demokratskom društvu dodijeljena jedna ključna funkcija, a to je zaštita pojedinaca. Ta ključna funkcija obuhvaća, s jedne strane, zahtjev da se svaki pojedinac mora moći slobodno obratiti svojem odvjetniku i, s druge strane, odgovarajući zahtjev lojalnosti odvjetnika prema svojoj stranci. Iz toga proizlazi da se na pravno savjetovanje s odvjetnikom, neovisno o području prava na koje se ono odnosi, primjenjuje pojačana zaštita komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke zajamčena člankom 7. Povelje. Iz toga proizlazi da odluka kojom se odvjetniku nalaže da upravi dostavi svu dokumentaciju i informacije koje se odnose na njegove odnose sa strankom, a koji se odnose na savjetovanje u području prava društava, predstavlja zadiranje u pravo na poštovanje komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke, zajamčeno tim člankom.

Kao drugo, što se tiče valjanosti Direktive 2011/16 s obzirom na članak 7. i članak 52. stavak 1. Povelje, Sud primjećuje da je, u svrhu razmjene informacija na zahtjev predviđene Direktivom 2011/16 ( 4 ), zakonodavac Europske unije utvrdio samo obveze koje države članice imaju jedne prema drugima, pri čemu im je dopustio da ne postupe u skladu sa zahtjevom za informacije ako se provođenje zatraženih istraga ili prikupljanje informacija o kojima je riječ protive njihovu zakonodavstvu. Stoga je, među ostalim, prepustio državama članicama zadaću da osiguraju da se njihovim nacionalnim postupcima, koji se provode radi prikupljanja informacija u svrhu te razmjene, poštuje Povelja, konkretno njezin članak 7. Iz toga slijedi da činjenica da sustav razmjene informacija na zahtjev predviđen Direktivom 2011/16 ne sadržava odredbe koje se odnose na zaštitu povjerljivosti komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke, u okviru prikupljanja informacija koje treba provesti država članica koja prima zahtjev, ne znači da se tom direktivom povređuju članak 7. i članak 52. stavak 1. Povelje.

Naposljetku, kao treće, što se tiče usklađenosti naloga poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku s člankom 7. i člankom 52. stavkom 1. Povelje, Sud podsjeća na to da članak 7. Povelje jamči tajnost pravnog savjetovanja s odvjetnikom u pogledu njegova postojanja i sadržaja. Stoga osobe koje se savjetuju s odvjetnikom mogu razumno očekivati da će njihovo komuniciranje ostati privatno i povjerljivo te, osim u izvanrednim situacijama, mogu imati povjerenja u to da njihov odvjetnik bez njihove suglasnosti nikome neće otkriti ono što su mu povjerile. S obzirom na navedeno, prava priznata člankom 7. Povelje nisu apsolutna prava, nego ih treba uzeti u obzir imajući na umu njihovu funkciju u društvu. Naime, kao što to proizlazi iz članka 52. stavka 1. Povelje, ona priznaje ograničenja pri ostvarivanju tih prava, osobito pod uvjetom da ta ograničenja poštuju bit tih prava.

U ovom se slučaju sporni nalog temelji na nacionalnom propisu na temelju kojeg savjetovanje i zastupanje po odvjetniku u području oporezivanja, osim u slučaju opasnosti od kaznenog progona za stranku, ne uživaju pojačanu zaštitu komuniciranja između odvjetnika i njegova klijenta zajamčenu člankom 7. Povelje. Međutim, time što je gotovo u cijelosti izuzeo iz te zaštite sadržaj savjetovanja s odvjetnicima pruženih u poreznim stvarima, odnosno cijelo jedno područje prava u kojem odvjetnici mogu savjetovati svoje stranke, taj propis dovodi do toga da se toj zaštiti oduzima sama bit u tom području prava. Spornim se nalogom, koji se odnosi na cijeli spis koji se ne odnosi na porezne stvari, dodatno proširuje doseg povrede biti prava zaštićenog člankom 7. U tim okolnostima valja utvrditi da nacionalna odredba kao i njezina primjena u ovom slučaju u okviru spornog naloga uopće nisu ograničene na izvanredne situacije te zbog samog opsega izuzimanja iz odvjetničke profesionalne tajne koje se njima dopušta u pogledu komuniciranja između odvjetnika i njegove stranke povređuju bit prava zajamčenog člankom 7. Povelje. Iz toga proizlazi da nalog poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku povređuje bit prava na poštovanje komuniciranja između odvjetnika i njegova klijenta te stoga predstavlja zadiranje u to pravo koje se ne može opravdati.

( 1 ) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL 2011., L 64, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 363.)

( 2 ) Člankom 177. stavkom 2. loia générale des impôts du 22 mai 1931 (Opći porezni zakonik od 22. svibnja 1931.) (Mémorial A 1931., br. 900) zabranjuje se odvjetniku kojem je upućen zahtjev za pružanje informacija upravi da uskrati pristup informacijama koje su mu povjerene prilikom obavljanja njegove profesije, kada je riječ o činjenicama koje je saznao prilikom savjetovanja ili zastupanja u poreznim stvarima, i osim ako nije riječ o pitanjima na koja bi odgovor njegova nalogodavca izložio opasnosti od kaznenog progona.

( 3 ) Potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.

( 4 ) Odjeljak I. poglavlja II. Direktive 2011/16