Predmet C-299/22

M. D.

protiv

„Tez Tour” UAB

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas, Litva)

Presuda Suda (drugo vijeće) od 29. veljače 2024.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Putovanja u paket aranžmanima i povezane usluge – Direktiva (EU) 2015/2302 – Članak 12. stavak 2. – Pravo putnika na raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja naknade za raskid – Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći – Širenje bolesti COVID-19 – Nepostojanje službene preporuke kojom se savjetuje izbjegavanje putovanja – Uzimanje u obzir osobnih okolnosti u vezi s pojedinačnom situacijom putnika o kojemu je riječ – Znatan utjecaj na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnika do odredišta – Okolnosti koje su postojale ili su se mogle predvidjeti na dan sklapanja ugovora o putovanju u paket aranžmanu o kojemu je riječ – Mogućnost uzimanja u obzir posljedica koje su nastupile u mjestu polaska ili povratka i u drugim mjestima”

1. Približavanje zakonodavstava – Putovanja u paket aranžmanu i povezani putni aranžmani – Direktiva 2015/2302 – Raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu – Pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade – Utvrđenje da su na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini nastupile izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći – Uvjet – Objava službene preporuke kojom se putnicima savjetuje da izbjegavaju putovanja ili službene odluke kojom se područje o kojemu je riječ kvalificira kao rizično – Nepostojanje

   (Direktiva 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. t. 12. i čl. 12. st. 2.)

   (t. 31.-36., 40., 44. i t. 1. izreke)

2. Približavanje zakonodavstava – Putovanja u paket aranžmanu i povezani putni aranžmani – Direktiva 2015/2302 – Raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu – Pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade – Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnika na odredište – Pojam – Okolnosti koje onemogućavaju izvršenje paket aranžmana – Okolnosti koje putnike izlažu opasnostima za njihovo zdravlje i sigurnost prilikom izvršenja paket aranžmana – Uzimanje u obzir osobnih čimbenika koji se odnose na pojedinačnu situaciju putnika – Uključenost – Trenutak u kojem se ocjenjuje znatan utjecaj na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnikâ do odredišta – Prosječan putnik koji je uobičajeno obaviješten te koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2015/2302, čl. 12. st. 2.)

   (t. 48., 53.-62., 65.-72. i t. 2. izreke)

3. Približavanje zakonodavstava – Putovanja u paket aranžmanu i povezani putni aranžmani – Direktiva 2015/2302 – Raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu – Pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade – Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći – Pojam – Situacija koja je putniku poznata ili predvidljiva na dan sklapanja ugovora – Isključenost – Situacija koja se promijenila nakon sklapanja tog ugovora – Nova situacija – Uključenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2015/2302, čl. 12. st. 2.)

   (t. 74.-76., 79.-81., 83. i t. 3. izreke)

4. Približavanje zakonodavstava – Putovanja u paket aranžmanu i povezani putni aranžmani – Direktiva 2015/2302 – Raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu – Pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade – Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, a koje su nastupile na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini – Znatan utjecaj na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnika do odredišta – Kriteriji za ocjenu – Uzimanje u obzir posljedica koje su nastupile u mjestu polaska kao i u različitim mjestima povezanima s odlaskom na putovanje o kojemu je riječ i povratkom s njega – Uvjet – Posljedice koje utječu na izvršenje tog paket aranžmana

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2015/2302, čl. 12. st. 2.)

   (t. 90.-95. i t. 4. izreke)

Kratak prikaz

Nakon što mu je Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Vrhovni sud Litve) podnio zahtjev za prethodnu odluku, Sud je pojasnio pravo putnikâ na raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja naknade u slučaju izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ( 1 ), u kontekstu pandemije bolesti COVID-19.

Osoba M. D. sklopila je 10. veljače 2020. s društvom Tez Tour ugovor o putovanju u paket aranžmanu kojim se to društvo obvezalo da će za osobu M. D. i članove njezine obitelji organizirati turističko putovanje u Ujedinjene Arapske Emirate u razdoblju od 1. do 8. ožujka 2020. Predmetni paket aranžman uključivao je, među ostalim, let iz Vilniusa (Litva) u Dubai (Ujedinjeni Arapski Emirati) i povratni let te sedam noćenja u hotelu.

Osoba M. D. obavijestila je 27. veljače 2020. društvo Tez Tour o tome da zbog zdravstvenog rizika povezanog sa širenjem bolesti COVID-19 želi raskinuti navedeni ugovor. Tez Tour je odbio udovoljiti njezinu zahtjevu. Stoga je osoba M. D. pokrenula postupak pred nadležnim sudovima, pozivajući se na izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći na odredištu predmetnog putovanja odnosno u njegovoj neposrednoj blizini, a koje su onemogućavale sigurno izvršavanje tog putovanja odnosno prijevoz putnika na odredište tog putovanja, konkretno na način na koji se putnike ne bi izložilo neugodnostima ili zdravstvenim rizicima. Ti su zahtjevi bili odbijeni kako u prvostupanjskom tako i u žalbenom postupku.

Odlučujući o žalbi u kasacijskom postupku koju je podnijela osoba M. D., sud koji je uputio zahtjev odlučio je pitati Sud o tumačenju Direktive o putovanjima u paket aranžmanu, pozivajući ga da pojasni okolnosti u kojima se putnik može pozvati na postojanje „izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, u smislu članka 12. stavka 2. te direktive ( 2 ), u kontekstu u kojem su nadležna nacionalna tijela tek 12. ožujka 2020., dakle nakon raskida, objavila preporuku namijenjenu putnicima kako bi ih potaknula da tijekom idućih mjeseci sva svoja putovanja u inozemstvo, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate, odgode zbog pandemije bolesti COVID-19.

Ocjena Suda

Na prvom mjestu, Sud ističe da utvrđenje da su na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini nastupile „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” ( 3 ), u smislu Direktive o putovanjima u paket aranžmanu ( 4 ), nije uvjetovano time da su nadležna tijela objavila službenu preporuku kojom se putnicima savjetuje da izbjegavaju putovanja u područje o kojemu je riječ ili službenu odluku kojom se to područje kvalificira kao „rizično područje”. Najprije, takav bi zahtjev bio u suprotnosti s prirodom i samom osnovom za donošenje takvih preporuka ili odluka koje u načelu pretpostavljaju postojanje zdravstvenih ili drugih rizika, koji bi mogli biti obuhvaćeni pojmom „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” ( 5 ). Nadalje, takav bi zahtjev mogao ugroziti cilj usklađivanja koji se nastoji ostvariti Direktivom o putovanjima u paket aranžmanu, s obzirom na to da uvjeti za donošenje takve preporuke ili odluke nisu jednaki u različitim državama članicama. Naposljetku, zahtijevati donošenje službenih preporuka ili odluka u tom pogledu moglo bi učiniti nemogućim ostvarivanje prava na raskid bez plaćanja naknade ( 6 ), s obzirom na to da upravo navedene izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći mogu postojati neovisno o tome je li donesena ikakva službena preporuka ili odluka.

Na drugom mjestu, Sud se izjasnio, kao prvo, o pitanju koje su vrste okolnosti obuhvaćene pojmom „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći i koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnika na odredište” ( 7 ). Tako napominje da pravo na raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja naknade nije uvjetovano time da su nastupile okolnosti zbog kojih je izvršenje paket aranžmana o kojemu je riječ ili prijevoz putnika na odredište postalo objektivno nemoguće. U tom se smislu za zdravstvenu krizu, kao što je širenje bolesti COVID-19, može smatrati, s obzirom na ozbiljnu opasnost koju ona predstavlja za zdravlje ljudi, da „znatno utječe na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnika na odredište”, neovisno o tome što ona to izvršenje ne čini nužno objektivno nemogućim.

Kad je riječ o ocjeni postojanja takvih posljedica, Sud pojašnjava da osobni čimbenici koji se odnose na pojedinačnu situaciju putnika, kao što je putovanje s malom djecom ili pripadnost rizičnoj skupini, mogu utjecati na ozbiljnost posljedica do kojih dovode izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći na koje se poziva putnik, pod uvjetom da su objektivne prirode. Naime, ti isti čimbenici mogu utjecati na mogućnost izvršenja predmetnog paket aranžmana u dobrim uvjetima. Međutim, takvi osobni čimbenici nisu sami po sebi dovoljni kako bi opravdali putnikovo korištenje pravom na raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja naknade. Naprotiv, ti su čimbenici relevantni samo ako mogu utjecati na ocjenu posljedica koje se objektivno mogu pripisati nastupanju „izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”.

Stoga Sud zaključuje da pojam „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći i koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili na prijevoz putnika na odredište” obuhvaća i okolnosti koje podrazumijevaju da se navedeni paket aranžman ne može izvršiti a da se putnike o kojima je riječ ne izloži opasnostima za njihovo zdravlje i sigurnost, uzimajući u obzir, prema potrebi, osobne čimbenike koji se odnose na pojedinačnu situaciju tih putnika.

Kao drugo, odlučujući o ocjeni znatnog utjecaja na izvršenje predmetnog paket aranžmana ili na prijevoz putnika do odredišta, Sud naglašava, s jedne strane, da se ta ocjena mora temeljiti na „predviđanju” vjerojatnosti da će izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, na koje se poziva putnik o kojemu je riječ, imati takav utjecaj na izvršenje paket aranžmana. Naime, budući da se taj utjecaj konačno manifestira tek prilikom izvršenja tog paket aranžmana, njegova je ocjena nužno pro futuro. S druge strane, ocjena takvog utjecaja mora se provesti s gledišta prosječnog putnika koji je uobičajeno obaviješten te koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću na dan raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu o kojemu je riječ.

Na trećem mjestu, Sud utvrđuje da izrazi „izvanredno” i „koje se nisu mogle izbjeći” sami po sebi upućuju na to da se taj pojam odnosi samo na situacije koje, s jedne strane, na dan sklapanja ugovora o putovanju u paket aranžmanu nisu postojale i koje su, s druge strane, bile nepredvidive. Stoga se putnik na temelju navedenog pojma ne može pozvati na okolnosti koje su mu na taj dan već bile poznate ili predvidljive te, slijedom toga, one ne mogu činiti osnovu za ostvarivanje prava na raskid takvog ugovora bez plaćanja naknade za raskid. Kad je riječ o ocjeni situacije koja je postojala ili bila predvidljiva na dan sklapanja ugovora o putovanju u paket aranžmanu, a koja je, međutim, vrlo promjenjiva, nije moguće isključiti da se takva situacija, nakon sklapanja tog ugovora, znatno promijeni, tako da se razlikuje od one za koju je predmetni putnik znao ili koju je mogao razumno predvidjeti kada je sklopio navedeni ugovor. U takvom bi slučaju te promjene mogle dovesti do nastanka nove situacije koja bi kao takva mogla odgovarati definiciji pojma „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”.

Na četvrtom i posljednjem mjestu, kad je riječ o mjestu u kojem moraju nastati posljedice koje su prouzročile „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, Sud ističe da, kada se te posljedice protežu izvan odredišta tako da dosežu, među ostalim, mjesto polaska ili povratka odnosno mjesta usputnog zaustavljanja i prometne veze, one mogu utjecati na izvršenje paket aranžmana o kojemu je riječ. Zbog toga ih se mora moći uzeti u obzir za potrebe primjene članka 12. stavka 2. Direktive o putovanjima u paket aranžmanu. U tom je pogledu osobito moguće da se zbog okolnosti koje su nastupile na odredištu u mjestu polaska donesu mjere, kao što su mjere kojima se putnike po povratku u mjesto polazišta podvrgava ograničenjima, koje bi se tada mogle uključiti u ocjenu znatnog utjecaja na izvršenje predmetnog ugovora o putovanju u paket aranžmanu.

( 1 ) Predviđeno člankom 12. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL 2015., L 326, str. 1.; u daljnjem tekstu: Direktiva o putovanjima u paket aranžmanu).

( 2 ) Na temelju te odredbe, „[n]e dovodeći u pitanje stavak 1., putnik ima pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu prije početka paket aranžmana bez plaćanja bilo kakve naknade za raskid ugovora u slučaju izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, a koje su nastupile na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini i koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili koje znatno utječu na prijevoz putnika na odredište”.

( 3 ) Taj je pojam definiran u članku 3. točki 12. Direktive o putovanjima u paket aranžmanu kao „situacija izvan kontrole stranke koja se poziva na takvu situaciju i čije se posljedice nisu mogle izbjeći čak i da su poduzete sve razumne mjere”.

( 4 ) A osobito članka 3. točke 12. i članka 12. stavka 2. te direktive

( 5 ) U smislu članka 12. stavka 2. Direktive o putovanjima u paket aranžmanu

( 6 ) Iz članka 12. stavka 2. Direktive o putovanjima u paket aranžmanu

( 7 ) U smislu članka 12. stavka 2. Direktive o putovanjima u paket aranžmanu