Predmet C-87/22

TT

protiv

AK

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Korneuburg)

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. srpnja 2023.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba (EZ) br. 2201/2003 – Članci 10. i 15. – Prijenos nadležnosti na sud druge države članice koji je primjereniji za rješavanje predmeta – Uvjeti – Sud države članice u koju je dijete nezakonito odvedeno – Haška konvencija iz 1980. – Najbolji interes djeteta”

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Prijenos nadležnosti na sud koji je primjereniji za rješavanje predmeta – Područje primjene – Prijenos nadležnosti u slučajevima otmice djeteta – Prijenos nadležnosti koji je proveo nadležni sud na temelju članka 10. te uredbe na sud države članice u koju je dijete nezakonito odvedeno – Uključenost

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 10. i čl. 15. st. 1. t. (b))

   (t. 40.-43., 45.-51., 55. i t. 1. izreke)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Prijenos nadležnosti na sud koji je primjereniji za rješavanje predmeta – Uvjeti – Zahtjev za predaju koji se temelji na Haškoj konvenciji iz 1980. i o kojemu nije donesena pravomoćna odluka

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 15. st. 1. t. (b))

   (t. 57.-59. i t. 2. izreke)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Prijenos nadležnosti na sud koji je primjereniji za rješavanje predmeta – Pojam primjerenijeg suda – Kriteriji za ocjenu – Stvarna i konkretna dodana vrijednost prijenosa nadležnosti za donošenje odluke u pogledu djeteta – Opasnost od toga da se roditelju koji zahtijeva povrat djeteta oduzme mogućnost da na djelotvoran način iznese svoje argumente – Donošenje žurnih privremenih mjera od strane primjerenijeg suda – Istek roka od šest tjedana nakon podnošenja zahtjeva za povrat na temelju Haške konvencije iz 1980. i znatno kašnjenje pri donošenju odluke o tom zahtjevu

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 15.)

   (t. 63., 64., 66.-69.)

Kratak prikaz

Osobe TT i AK, slovački državljani, roditelji su djece V i M, rođenih u Slovačkoj 2012. Obitelj se 2014. nastanila u Austriji. Osobe TT i AK razdvojile su se 2020., a osoba AK odvela je djecu da žive s njom u Slovačkoj, bez suglasnosti osobe TT. Potonja je slovačkom sudu podnijela zahtjev za povrat djece na temelju Haške konvencije iz 1980. ( 1 ) Usporedno, podnijela je zahtjev austrijskom sudu kako bi joj odobrio isključivo skrbništvo nad oboje djece. Osoba AK pokrenula je postupak pred istim sudom kako bi taj sud od slovačkog suda zatražio da se proglasi nadležnim u području prava na skrb nad djecom u skladu s Uredbom br. 2201/2003 ( 2 ), ( 3 ), tvrdeći da su slovački sudovi primjereniji za odlučivanje o pitanju roditeljske odgovornosti u pogledu oboje djece.

Sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati može li se, na temelju Uredbe br. 2201/2003 ( 4 ), nadležnost za odlučivanje o skrbi nad djetetom prenijeti na sud države članice u kojoj je dijete uspostavilo svoje uobičajeno boravište nakon nezakonitog odvođenja i jesu li uvjeti predviđeni za takav prijenos taksativni.

Odlučujući po zahtjevu tog suda, Sud pojašnjava uvjete pod kojima sud države članice – koji je stvarno nadležan u predmetu koji se odnosi na roditeljsku odgovornost na temelju članka 10. te uredbe – može iznimno zahtijevati prijenos nadležnosti, predviđen člankom 15. stavkom 1. točkom (b) navedene uredbe, na sud države članice u koju je to dijete nezakonito odveo jedan od njegovih roditelja.

Ocjena Suda

Pravila o nadležnosti u području roditeljske odgovornosti sadržana u Uredbi br. 2201/2003 osmišljena su s ciljem ostvarivanja zaštite najboljeg interesa djeteta i u tu svrhu daju prednost kriteriju blizine. Tako je pravilo o općoj nadležnosti uspostavljeno ( 5 ) u korist sudova države članice u kojoj dijete ima svoje uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka. To se pravilo ipak primjenjuje ( 6 ) podložno, među ostalim, članku 10. te uredbe, koji nadležnost dodjeljuje sudovima države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova nezakonitog odvođenja ili zadržavanja. Tom odredbom, kojom se ostvaruje cilj odvraćanja od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djece između država članica, nastoji se poništiti učinak do kojeg bi dovela primjena pravila o općoj nadležnosti u slučaju nezakonitog odvođenja dotičnog djeteta, odnosno prijenos nadležnosti na državu članicu u kojoj je to dijete steklo novo uobičajeno boravište nakon nezakonitog odvođenja ili zadržavanja.

Osim toga, članak 15. Uredbe br. 2201/2003 predviđa mehanizam suradnje koji omogućava sudu države članice koji je nadležan za rješavanje predmeta da iznimno prenese nadležnost u tom predmetu na sud druge države članice, pod uvjetom da se potonji u roku od šest tjedana proglasi nadležnim. Mogućnost podnošenja zahtjeva za prijenos nadležnosti također postoji u korist suda čija se nadležnost temelji na članku 10. Uredbe br. 2201/2003 i nije isključeno da se nadležnost prenese na sud države članice u koju je dotično dijete nezakonito odveo jedan od njegovih roditelja. Naime, najbolji interes djeteta, koji je jedan od ciljeva Uredbe br. 2201/2003, čini primarni cilj, te mu prijenos o kojemu je riječ treba služiti. Stoga nije protivno ciljevima Uredbe br. 2201/2003 to da sud nadležan u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću na temelju članka 10. te uredbe može zahtijevati prijenos nadležnosti u predmetu koji je pred njim pokrenut na sud druge države članice u koju je dotično dijete nezakonito odveo jedan od njegovih roditelja.

Međutim, prijenos nadležnosti o kojemu je riječ može se zahtijevati samo ako su ispunjena tri kumulativna i taksativna uvjeta ( 7 ), odnosno ako je dijete „posebno povezano” s drugom državom članicom, ako sud koji ima stvarnu nadležnost za odlučivanje o predmetu smatra da je sud te druge države članice „primjereniji” za rješavanje predmeta i ako je prijenos nadležnosti u najboljem interesu dotičnog djeteta, u smislu da neće imati štetan utjecaj na njegov položaj. Postojanje zahtjeva za predaju na temelju Haške konvencije iz 1980., o kojem nije donesena pravomoćna odluka u državi članici u koju je dotično dijete nezakonito odveo jedan od njegovih roditelja, ne može biti prepreka prijenosu nadležnosti o kojemu je riječ, ali tu okolnost treba uzeti u obzir prilikom analize ispunjenosti uvjeta potrebnih za njegovo provođenje.

U tom pogledu, kao prvo, činjenica da je dijete državljanin države članice jedan je od kriterija na temelju kojih se može smatrati da je „posebno povezano” s tom državom članicom.

Kao drugo, kad je riječ o uvjetu prema kojem sud na koji se namjerava prenijeti nadležnost mora biti „primjereniji” za rješavanje predmeta, nadležni sud mora uzeti u obzir više elemenata. Prije svega, prijenos nadležnosti trebao bi biti takav da donosi stvarnu i konkretnu dodanu vrijednost za donošenje odluke u pogledu djeteta, u odnosu na mogućnost zadržavanja predmeta pred nadležnim sudom. To je, među ostalim, slučaj kada je sud na koji se namjerava prenijeti nadležnost donio, na zahtjev stranaka u glavnom postupku i na temelju primjenjivih postupovnih pravila, niz žurnih privremenih mjera koje se temelje, među ostalim, na članku 20. Uredbe br. 2201/2003. Nadalje, taj prijenos ne može dovesti do očite opasnosti od toga da se roditelju koji traži predaju djeteta oduzme mogućnost da svoje argumente na djelotvoran način iznese pred sudom u odnosu na koji se taj prijenos nadležnosti namjerava provesti. Naposljetku, kada je zahtjev za predaju na temelju Haške konvencije iz 1980. podnesen nadležnim tijelima države članice u koju je dotično dijete nezakonito odvedeno, nijedan sud te države članice ne može se smatrati „primjerenijim” za rješavanje predmeta prije isteka roka od šest tjedana, predviđenog za donošenje odluke o zahtjevu za predaju djeteta ( 8 ). Usto, znatno kašnjenje sudova navedene države članice pri donošenju odluke o tom zahtjevu može predstavljati čimbenik na štetu utvrđenja da bi ti sudovi bili primjereniji za donošenje meritorne odluke o pravu na skrb o djetetu. Naime, nakon što su primili obavijest o nezakonitom odvođenju djeteta, sudovi države ugovornice u koju je dijete odvedeno ne mogu donositi meritornu odluku o pravu na skrb o djetetu sve dok se ne utvrdi, među ostalim, da nisu ispunjeni uvjeti za povratak djeteta ( 9 ).

Kao treće i posljednje, što se tiče uvjeta koji se odnosi na najbolji interes djeteta, pri njegovoj se ocjeni ne može zanemariti privremena nemogućnost sudova države članice u koju je dijete nezakonito odveo jedan od njegovih roditelja da donesu meritornu odluku o pravu na skrb o djetetu, u skladu s tim interesom, prije nego što je sud te države članice, kojemu je podnesen zahtjev za povratak tog djeteta, odlučio barem o tom zahtjevu.

( 1 ) Konvencija o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, sklopljena 25. listopada 1980. u Haagu

( 2 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003., L 338, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133. i ispravak SL 2014., L 46, str. 22.). Članak 15. stavak 1. Uredbe br. 2201/2003 predviđa mogućnost, iznimno, da sud države članice koji je stvarno nadležan za odlučivanje u predmetu prenese nadležnost za rješavanje tog predmeta ili nekog njegova posebnog dijela na sud druge države članice s kojom je dijete posebno povezano, ako potonji može bolje rješavati predmet i ako je to u interesu djeteta.

( 3 ) Osobito s člankom 15. stavkom 1. točkom (b), člankom 15. stavkom 2. točkom (a) i člankom 15. stavkom 5. te uredbe

( 4 ) Na temelju članka 15. stavka 1. točke (b) te uredbe

( 5 ) U skladu s člankom 8. stavkom 1. te uredbe

( 6 ) U skladu s člankom 8. stavkom 2. te uredbe

( 7 ) Taksativno navedena u članku 15. stavku 1. Uredbe br. 2201/2003

( 8 ) Predviđen u članku 11. Haške konvencije iz 1980. i u članku 11. Uredbe br. 2201/2003

( 9 ) Članak 16. Haške konvencije iz 1980.