EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62021CJ0718

Presuda Suda (veliko vijeće) od 21. prosinca 2023.
L.G. protiv Krajowa Rada Sądownictwa.
Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 267. UFEU-a – Pojam ‚sud’ – Kriteriji – Izba Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) – Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo sudsko vijeće koje nema svojstvo neovisnog i nepristranog suda prethodno ustanovljenog na temelju zakona – Nedopuštenost.
Predmet C-718/21.

Court reports – general – 'Information on unpublished decisions' section

ECLI identifier: ECLI:EU:C:2023:1015

Predmet C-718/21

L. G.

protiv

Krajowa Rada Sądownictwa

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy)

Presuda Suda (veliko vijeće) od 21. prosinca 2023.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 267. UFEU-a – Pojam ‚sud’ – Kriteriji – Izba Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) – Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo sudsko vijeće koje nema svojstvo neovisnog i nepristranog suda prethodno ustanovljenog na temelju zakona – Nedopuštenost“

  1. Prethodna pitanja – Pokretanje postupka pred Sudom – Nacionalni sud u smislu članka 267. UFEU-a – Pojam – Izba Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) – Sudsko vijeće tog tijela koje, zbog načina na koji su suci u njegovu sastavu imenovani, nema svojstvo neovisnog i nepristranog suda prethodno ustanovljenog na temelju zakona – Isključenost

    (čl. 19. st. 1. drugi podst. UEU-a; čl. 267. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

    (t. 58., 63.-70., 73.-78.)

  2. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pravo na neovisan i nepristran sud prethodno ustanovljen na temelju zakona – Doseg

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. drugi st.)

    (t. 59., 60., 64.)

Kratak prikaz

Osoba L. G., sudac Sąda Okręgowog w K. (Okružni sud u K., Poljska), u dopisu od 30. prosinca 2020. obavijestila je Krajowu Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) (u daljnjem tekstu: KRS) da namjerava nastaviti obavljati svoje dužnosti i nakon navršavanja dobi za odlazak u redovnu mirovinu. Budući da je KRS obustavio postupak po tom zahtjevu zbog isteka prekluzivnog roka predviđenog za njegovo podnošenje, osoba L. G. podnijela je žalbu tijelu koje je uputilo zahtjev za prethodnu odluku. Budući da je imalo nedoumice u pogledu usklađenosti s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a nacionalnog propisa koji, s jedne strane, učinak takve izjave suca uvjetuje odobrenjem KRS-a i, s druge strane, u slučaju te izjave predviđa apsolutni prekluzivni rok, to je tijelo uputilo Sudu zahtjev za prethodnu odluku.

U konkretnom slučaju, tijelo koje je uputilo zahtjev sastavljeno je od troje sudaca Izbe Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove, u daljnjem tekstu: Vijeće za izvanredni nadzor), osnovane u okviru Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) u okviru nedavnih reformi poljskog pravosudnog sustava ( 1 ). To je troje sudaca imenovano u navedeno vijeće na temelju odluke br. 331/2018 koju je donio KRS 28. kolovoza 2018. (u daljnjem tekstu: odluka br. 331/2018).

Međutim, s jedne strane, ta je odluka poništena presudom koju je donio Naczelny Sąd Administracyjny (Visoki upravni sud, Poljska) 21. rujna 2021. ( 2 ) S druge strane, u presudi od 8. studenoga 2021., Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske ( 3 ) (u daljnjem tekstu: presuda Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske), Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) zaključio je da postoji kršenje zahtjeva u pogledu postojanja „zakonom ustanovljenog suda“koji se navodi u članku 6. stavku 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( 4 ), zbog postupka koji je na temelju odluke br. 331/2018 doveo do imenovanja članova dvaju tročlanih sudskih vijeća unutar Vijeća za izvanredni nadzor.

Sud je u svojoj presudi, odlučujući u velikom vijeću, utvrdio da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten jer tijelo koje je uputilo zahtjevnije „sud“ u smislu članka 267. UFEU-a.

Ocjena Suda

Sud prije svega podsjeća na to da prilikom ocjenjivanja ima li tijelo koje je uputilo zahtjev značajke „suda” u smislu članka 267. UFEU‑a, on uzima u obzir niz okolnosti, primjerice je li to tijelo ustanovljeno na temelju zakona, je li stalno, je li njegova nadležnost obvezna, provodi li kontradiktorni postupak, primjenjuje li pravna pravila te je li neovisno. U tom smislu, Sud je već istaknuo da Vrhovni sud kao takav ispunjava te zahtjeve, pri čemu je precizirao da ako zahtjev za prethodnu odluku dolazi od nacionalnog suda, onda treba presumirati da on ispunjava navedene zahtjeve neovisno o njegovu konkretnom sastavu. Naime, u okviru prethodnog postupka Sud nije ovlašten, s obzirom na podjelu funkcija između njega i nacionalnog suda, provjeravati je li odluka kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku donesena u skladu s nacionalnim pravilima o ustrojstvu sudova i o sudskom postupku.

Međutim, ta se presumpcija može oboriti kada pravomoćna sudska odluka koju je donio sud države članice ili međunarodni sud dovede do zaključka da sudac koji čini sud koji je uputio zahtjev nema svojstvo neovisnog i nepristranog suda prethodno ustanovljenog na temelju zakona u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) ( 5 ).

Sud u tom smislu ističe da su presuda ESLJP-a Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske i presuda Visokog upravnog suda od 21. rujna 2021. konačne odluke i da se konkretno tiču okolnosti u kojima su imenovani suci Vijeća za izvanredni nadzor na temelju odluke br. 331/2018.

Konkretno, s jedne strane, ESLJP je u presudi Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske u bitnome utvrdio da je do imenovanja članova u sastavu predmetnih sudskih vijeća unutar Vijeća za izvanredni nadzor došlo očitim kršenjem temeljnih nacionalnih pravila koja uređuju postupak imenovanja sudaca. Iako je točno da je od šestero sudaca u sastavu sudskih vijeća unutar Vijeća za izvanredni nadzor o kojima je riječ u predmetima u kojima je donesena ta presuda, samo jedan od njih član tijela koje je uputilo zahtjev za prethodnu odluku, iz obrazloženja navedene presude ipak jasno proizlazi da ocjene koje je iznio ESLJP vrijede bez razlike za sve suce navedenog vijeća koji su u njega imenovani u sličnim okolnostima, a posebno na temelju odluke br. 331/2018.

S druge strane, u presudi od 21. rujna 2021. Visoki upravni sud poništio je odluku br. 331/2018 pozivajući se prije svega na utvrđenja i ocjene koji se u velikoj mjeri poklapaju s onima navedenima u presudi Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske.

Polazeći od utvrđenja i ocjena koji proizlaze iz tih dviju presuda te vlastite sudske prakse, Sud ispituje treba li smatrati da je presumpcija ispunjavanja zahtjeva za postojanje „suda“ u smislu članka 267. UFEU-a oborena s gledišta tijela koje je uputilo zahtjev.

U tom smislu Sud naglašava, kao prvo, da su suci u sastavu tijela koje je uputilo zahtjev imenovani u Vijeće za izvanredni nadzor na prijedlog KRS-a, odnosno tijela u kojem su, nakon nedavnih zakonskih izmjena ( 6 ), 23 od 25 članova imenovale izvršna i zakonodavna vlast ili su pripadnici tih vlasti. Naravno, činjenica da je tijelo koje je uključeno u postupak imenovanja sudaca – kao što je KRS – sastavljeno pretežito od članova koje je izabrala zakonodavna vlast ne može sama po sebi dovesti u pitanje svojstvo suda prethodno ustanovljenog na temelju zakona i neovisnost sudaca imenovanih nakon provođenja tog postupka. Međutim, drukčije je u slučaju kad ta činjenica u kombinaciji s drugim relevantnim okolnostima i uvjetima u kojima su te odluke donesene dovodi do takvih nedoumica. U tom smislu, zakonske izmjene u pogledu KRS-a provedene su istodobno s donošenjem značajne reforme Vrhovnog suda koja je posebno uključivala formiranje dvaju novih vijeća unutar tog suda te snižavanje dobne granice za odlazak u mirovinu sudaca navedenog suda. Te su izmjene dakle provedene u trenutku kad su brojna ispražnjena ili novostvorena sudačka mjesta u Vrhovnom sudu trebala biti uskoro popunjena.

Kao drugo, Vijeću za izvanredni nadzor, tako stvorenom ex nihilo, povjerene su nadležnosti u iznimno osjetljivim područjima kao što su izborni sporovi i sporovi vezani uz održavanje referenduma ili izvanredni pravni lijekovi koji omogućuju ishođenje ukidanja pravomoćnih odluka koje su donijeli redovni sudovi ili druga vijeća Vrhovnog suda.

Kao treće, istodobno uz spomenute zakonske izmjene suštinski su izmijenjena pravila koja uređuju pravne lijekove koje je moguće podnijeti protiv odluka KRS-a kojima se predlažu kandidati za imenovanje na dužnosti suca Vrhovnog suda, čime je poništena djelotvornost takvih pravnih lijekova. U tom pogledu, Sud je također naglasio da su se ograničenja koja su uvedena potonjim izmjenama odnosila samo na žalbe koje se podnose protiv odluka KRS-a o podnesenim prijavama za sudačke dužnosti u Vrhovnom sudu, dok se s druge strane na odluke KRS-a o podnesenim prijavama za sudačke dužnosti u drugim nacionalnim sudovima i dalje primjenjivao opći sustav sudskog nadzora koji je prije bio na snazi ( 7 ).

Kao četvrto, Sud je također u presudi W.Ż. (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove Vrhovnog suda – Imenovanje) ( 8 ) već istaknuo da je prilikom imenovanja, na temelju odluke br. 331/2018, člana Vijeća za izvanredni nadzor o kojem je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda, Visoki upravni sud, kojem je bila podnesena tužba za poništenje te odluke, 27. rujna 2018. naložio obustavu njezina izvršenja. Međutim, ta se ista okolnost pojavljuje u slučaju imenovanja triju članova sudskog vijeća koje je uputilo predmetni zahtjev za prethodnu odluku. Dakle, zbog činjenice da je predsjednik Republike Poljske proveo predmetna imenovanja – u hitnom postupku i bez čekanja da bude poznato obrazloženje rješenja od 27. rujna 2018. – na temelju odluke br. 331/2018 koja je tim rješenjem bila suspendirana, ozbiljno je ugroženo načelo diobe vlasti koje karakterizira funkcioniranje pravne države.

Kao peto, dok je pred Visokim upravnim sudom pokrenut postupak povodom tužbe za poništenje odluke br. 331/2018 te je on zastao s donošenjem odluke u tom sporu dok Sud ne donese presudu u predmetu A. B. i dr. ( 9 ), poljski je zakonodavac donio zakon kojim se među ostalim predviđa isključenje svake mogućnosti budućeg podnošenja tužbi protiv odluka KRS‑a kojima se predlaže imenovanje sudaca Vrhovnog suda te obustava postupka u slučaju tužbi te vrste o kojima se još vodi postupak ( 10 ). Međutim, kada je riječ o izmjenama koje su u tom smislu uvedene tim zakonom, Sud je već ocijenio da takve izmjene mogu sugerirati, posebno ako se promatraju zajedno s nizom drugih kontekstualnih okolnosti, da je poljska zakonodavna vlast u konkretnom slučaju djelovala s konkretnom namjerom da spriječi svaku mogućnost provođenja sudskog nadzora nad dotičnim odlukama ( 11 ).

Kao šesto i posljednje, Sud precizira da, iako je točno da se učinci spomenute presude Visokog upravnog suda od 21. rujna 2021. nisu odnosili na valjanost i učinak predsjedničkih akata o imenovanju na dotične sudačke dužnosti, akt kojim KRS predlaže imenovanje kandidata na sudačku dužnost u Vrhovnom sudu ipak predstavlja conditio sine qua non da bi predsjednik Republike Poljske mogao imenovati tog kandidata na takvu dužnost.

Zaključno, Sud ocjenjuje da sve spomenute sustavne i kontekstualne okolnosti koje su odlikovale imenovanje u Vijeće za izvanredni nadzor triju sudaca u sastavu tijela koje je uputilo zahtjev za prethodnu odluku dovode do toga da ono nema svojstvo neovisnog i nepristranog suda prethodno ustanovljenog na temelju zakona u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje, tako da to sudsko vijeće nije „sud“ u smislu članka 267. UFEU-a. Naime, te okolnosti mogu kod pojedinaca pobuditi opravdanu sumnju u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na zainteresirane osobe i sudsko vijeće čiji su te osobe članovi, osobito izravnih ili neizravnih utjecaja nacionalne zakonodavne i izvršne vlasti te u pogledu njihove neutralnosti u odnosu na međusobno suprotstavljene interese. Navedene okolnosti stoga mogu dovesti do izostanka dojma neovisnosti ili nepristranosti tih sudaca i tog tijela, što može ugroziti povjerenje koje ti pojedinci moraju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavini prava.


( 1 ) To vijeće, kao i još jedno novo vijeće Vrhovnog suda, Izba Dyscyplinarna (Stegovno vijeće), osnovani su na temelju Ustawe o Sądzie Najwyższym (Zakon o Vrhovnom sudu) od 8. prosinca 2017., koja je stupila na snagu 3. travnja 2018.

( 2 ) Ta je presuda donesena nakon presude od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravni lijek) (C-824/18, EU:C:2021:153).

( 3 ) CE:ECHR:2021:1108JUD 004986819

( 4 ) Potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.

( 5 ) Vidjeti presudu od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank (C-132/20, EU:C:2022:235, t. 72.).

( 6 ) Članak 9.a Ustawe o Krajowej Radzie Sądownictwa (Zakon o Državnom sudbenom vijeću) od 12. svibnja 2011., kako je izmijenjena Ustawom o zmianie ustawy o Krajowej Radzie Sądownictwa oraz niektórych innych ustaw (Zakon o izmjenama Zakona o Državnom sudbenom vijeću i određenih drugih zakona) od 8. prosinca 2017., koja je stupila na snagu 17. siječnja 2018., i Ustawom o zmianie ustawy – Prawo o ustroju sądów powszechnych oraz niektórych innych ustaw (Zakon o izmjenama Zakona o organizaciji redovnih sudova i određenih drugih zakona) od 20. srpnja 2018., koja je stupila na snagu 27. srpnja 2018.

( 7 ) Presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravni lijek) (C-824/18, EU:C:2021:153, t. 157., 162. i 164.)

( 8 ) Presuda od 6. listopada 2021., W.Ż. (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove Vrhovnog suda – Imenovanje) (C-487/19, EU:C:2021:798)

( 9 ) Presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravni lijek), C-824/18, EU:C:2021:153

( 10 ) Ustawa o zmianie ustawy o Krajowej Radzie Sądownictwa oraz ustawy – Prawo o ustroju sądów administracyjnych (Zakon o izmjenama Zakona o Državnom sudbenom vijeću i Zakona o ustrojstvu upravnih sudova) od 26. travnja 2019., koja je stupila na snagu 23. svibnja 2019.

( 11 ) Presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravni lijek), C-824/18, EU:C:2021:153, t. 137. i 138.

Top