Predmet C-582/21

FY

protiv

Profi Credit Polska S.A. w Bielsku Białej

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy Warszawa‑Praga (Poljska))

 Presuda Suda (veliko vijeće) od 9. travnja 2024.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Načela prava Unije – Članak 4. stavak 3. UEU‑a – Načelo lojalne suradnje – Postupovna autonomija – Načelâ ekvivalentnosti i djelotvornosti – Načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava – Nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa izvanredni pravni lijek kojim se omogućuje ponavljanje građanskog postupka okončanog pravomoćnom presudom – Razlozi – Naknadna odluka Ustavnog suda kojom se utvrđuje neusklađenost odredbe nacionalnog prava na temelju koje je donesena ta presuda s Ustavom – Uskraćivanje mogućnosti postupanja zbog povrede prava – Široka primjena tog pravnog lijeka – Navodna povreda prava Unije koja proizlazi iz naknadne presude Suda koji odlučuje o tumačenju tog prava na temelju članka 267. UFEU‑a – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Presuda zbog izostanka – Nepostojanje provjere po službenoj dužnosti moguće nepoštenosti ugovornih odredbi”

1.        Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Obveza država članica da osiguraju izvanredne pravne lijekove kojima se omogućuje ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom nakon donošenja prethodne odluke o tumačenju – Nepostojanje

(čl. 19. st. 1. drugi podst. UEU-a)

(t. 34., 35.)

2.        Države članice – Obveze – Pravomoćnost – Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti – Povreda Ustava države članice odredbom nacionalnog prava na kojoj se temelji pravomoćna presuda – Izvanredni pravni lijek prema nacionalnom pravu koji omogućuje ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom – Obveza nacionalnog suda da proširi primjenu tog pravnog lijeka na povrede prava Unije utvrđene presudom Suda – Nepostojanje

(čl. 4. st. 3. UEU-a; čl. 267. UFEU-a)

(t. 41., 43.-58., 59. i t. 1. izreke)

3.        Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Obveza nacionalnog suda da po službenoj dužnosti ispita nepoštenu narav odredbe ugovora koji ocjenjuje – Postupovno pravno pravilo koje se nalaže nacionalnim sudovima

(Direktiva Vijeća 93/13)

(t. 66.)

4.        Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Sredstva za sprečavanje korištenja nepoštenih uvjeta – Postupovna autonomija – Nezakonito uskraćivanje mogućnosti postupanja stranke zbog povrede prava – Izvanredni pravni lijek prema nacionalnom pravu koji omogućuje ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom – Presuda zbog izostanka kojom je prihvaćen zahtjev za naplatu bez razmatranja nepoštenosti predmetnih ugovornih odredbi – Načelo ekvivalentnosti kojim se ne može naložiti priznanje takvog prava na ponavljanje postupka u takvoj situaciji – Poštovanje načela djelotvornosti – Nužnost postojanja postupovnih pravila kojima se omogućuje osiguranje poštovanja prava potrošača

(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 6. st. 1.)

(t. 71., 73.-76., 84. i t. 1. izreke)

Kratak prikaz

Odlučujući o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy Warszawa-Praga(1) (Okružni sud u Varšavi-Praga, Poljska), Sud, zasjedajući u velikom vijeću, tumači članak 4. stavak 3. UEU-a(2), načelo ekvivalentnosti i načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava u vezi sa zaštitom potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u situaciji u kojoj je nacionalni sud, koji je prihvatio zahtjev prodavatelja robe ili pružatelja usluga na temelju potrošačkog ugovora, pravomoćnom presudom zbog izostanka propustio po službenoj dužnosti ispitati taj ugovor s obzirom na moguće postojanje nepoštenih odredbi, suprotno obvezama koje ima na temelju Direktive 93/13(3).

U glavnom postupku osoba FY sklopila je ugovor o potrošačkom kreditu s kreditnim poduzećem Profi Credit Polska S.A. Povrat tog kredita bio je osiguran bjanko mjenicom koju je potpisala osoba FY, a naknadno ispunilo društvo Profi Credit Polska.

Nakon toga je društvo Profi Credit Polska nadležnom prvostupanjskom sudu podnijelo tužbu radi plaćanja preostalog iznosa kredita koji je trebalo vratiti, uvećanog za kamate. Tužbi u tom postupku bile su priložene samo navedena mjenica i obavijest o raskidu predmetnog ugovora o kreditu. Navedeni ugovor nije bio podnesen.

Prvostupanjski sud donio je presudu zbog izostanka kojom je osobi FY naložio plaćanje društvu Profi Credit Polska iznosa navedenog na mjenici, uvećanog za zakonske zatezne kamate, pri čemu je svoju odluku donio isključivo na temelju navedene mjenice i navoda iz tužbe.

Osoba FY nije podnijela prigovor protiv presude zbog izostanka, koja je postala pravomoćna istekom za to predviđenog roka.

Smatrajući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir Direktivu 93/13, kako je tumači Sud(4), time što je prihvatio zahtjev društva Profi Credit Polska na temelju mjenice koju je to društvo izdalo a da nije ispitao moguću nepoštenost odredbi ugovora o kreditu, osobito u pogledu nekamatnih troškova kredita, osoba FY je tom sudu podnijela prijedlog za ponavljanje postupka.

Budući da je njezin prijedlog odbijen, osoba FY podnijela je žalbu sudu koji je uputio zahtjev.

Smatrajući da se, s obzirom na to da prvostupanjski sud nije ispitao ugovor o kreditu ni moguću nepoštenost odredbi koje je sadržavao, presudom zbog izostanka vjerojatno povređuje Direktiva 93/13, kako je tumači Sud, sud koji je uputio zahtjev pita se nalaže li mu pravo Unije prihvaćanje prijedloga za ponavljanje postupka koji je podnijela osoba FY, neovisno o činjenici da ona nije podnijela prigovor protiv presude zbog izostanka.

Taj sud osobito želi doznati nalaže li mu pravo Unije široko tumačenje nacionalnih postupovnih odredbi kojima se uspostavlja izvanredan pravni lijek koji osobi omogućuje da zahtijeva ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom. U nacionalnom pravu takav se zahtjev može prihvatiti, među ostalim, ako je Ustavni sud naknadno utvrdio da nacionalna odredba na koju se poziva u predmetnom sudskom postupku nije u skladu s nacionalnim Ustavom ili drugim pravnim pravilom veće pravne snage ili kada je dotičnoj stranci nezakonito uskraćena mogućnost postupanja zbog povrede prava(5).

Prvim pitanjem suda koji je uputio zahtjev želi se doznati nalažu li obveza lojalne suradnje i načelo ekvivalentnosti tumačenje prema kojem se prvim od tih izvanrednih pravnih lijekova dopušta zahtijevanje ponavljanja postupka okončanog pravomoćnom presudom i kada iz presude o tumačenju prava Unije u prethodnom postupku, koju je Sud(6) donio nakon takve pravomoćne presude, proizlazi da se ta pravomoćna presuda temelji na odredbi nacionalnog prava koja nije u skladu s pravom Unije. Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita nalaže li mu načelo usklađenog tumačenja da protumači nacionalnu odredbu kojom se predviđa mogućnost da stranka zahtijeva ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom ako joj je uskraćena mogućnost postupanja zbog povrede prava na način da je u njezino područje primjene uključena situacija poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

Ocjena Suda

Prvo pitanje

Nakon što je istaknuo da poštovanje prava na djelotvornu sudsku zaštitu ne podrazumijeva obvezu država članica da predvide izvanredne pravne lijekove koji omogućuju da se nakon presude o tumačenju u prethodnom postupku ponovi postupak koji je pravomoćnom presudom okončan, Sud naglašava važnost načela pravomoćnosti u pravnom poretku Unije i nacionalnim pravnim porecima. U slučaju nepostojanja propisa Unije u određenom području, pravila provedbe tog načela uređena su na temelju načela procesne autonomije država članica njihovim nacionalnim pravnim poretkom, ali uz poštovanje načelâ ekvivalentnosti i djelotvornosti.

Ako se mjerodavnim nacionalnim postupovnim pravilima predviđa mogućnost da nacionalni sud, pod određenim uvjetima, preispita pravomoćnu odluku kako bi situaciju uskladio s nacionalnim pravom, ta mogućnost mora, u skladu s načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti, prevladati ako su ispunjeni ti uvjeti, kako bi se situacija o kojoj je riječ uskladila s pravom Unije. Konkretno, na nacionalnom je sudu da provjeri, s obzirom na postupovna pravila koja se u nacionalnom pravu primjenjuju na pravna sredstva, poštuje li se načelo ekvivalentnosti uzimajući u obzir predmet, uzrok i bitne elemente predmetnih pravnih sredstava.

U ovom slučaju, ta provjera podrazumijeva ispitivanje toga nalaže li se – u slučaju kada se nacionalnim pravom osobama daje pravo da zahtijevaju ponavljanje postupka koji je okončan pravomoćnom presudom koja je utemeljena na odredbi nacionalnog prava koja je naknadnom odlukom Trybunała Konstytucyjneg (Ustavni sud, Poljska)(7) proglašena neusklađenom – obveza da se osobama prizna ekvivalentno pravo kada iz presude o tumačenju u prethodnom postupku, koja je donesena nakon takve pravomoćne presude, proizlazi da se ta pravomoćna presuda temelji na odredbi nacionalnog prava koja nije usklađena s pravom Unije.

Takva provjera dovodi do utvrđenja može li se ustanoviti ekvivalentnost između tih dviju vrsta odluka.

U tom pogledu Sud ističe, među ostalim, da odluke Ustavnog suda sadržavaju utvrđenje o neusklađenosti predmetne odredbe nacionalnog prava, koje ne zahtijeva donošenje naknadne sudske odluke, te da je učinak takvog utvrđenja to da se navedenoj odredbi oduzima njezina obvezujuća snaga i isključuje ju se iz nacionalnog pravnog poretka, a izravna posljedica toga je to da se pravomoćna presuda koja je donesena na temelju navedene odredbe lišava svoje pravne osnove.

Presude o tumačenju u prethodnom postupku razlikuju se od odluka Ustavnog suda jer Sud pri tumačenju prava Unije ne odlučuje izravno o mogućoj neusklađenosti odredbe nacionalnog prava. Iako je uloga Suda da pruži obvezujuće tumačenje prava Unije, posljedice koje iz tog tumačenja proizlaze za konkretan slučaj obuhvaćene su odgovornošću nacionalnih sudova. Zbog jasnog razdvajanja funkcija između nacionalnih sudova i Suda, koje je svojstveno za prethodni postupak, nacionalni sud jedini je nadležan za tumačenje i primjenu nacionalnog prava kao i za provedbu tumačenja koje Sud daje u odgovoru na zahtjev za prethodnu odluku koji mu je taj sud uputio u tom predmetu koji je pred njim u tijeku.

Stoga, u slučaju kada izvanredni pravni lijek uspostavljen nacionalnom postupovnom odredbom omogućuje osobi da zahtijeva ponavljanje postupka u kojem je donesena pravomoćna presuda na način da se pozove na naknadnu odluku Ustavnog suda dotične države članice kojom se utvrđuje da je odredba nacionalnog prava, na temelju koje je ta presuda donesena, neusklađena s Ustavom te države članice, članak 4. stavak 3. UEU‑a i načelo ekvivalentnosti ne nalažu da taj pravni lijek bude dostupan i zbog pozivanja na presudu o tumačenju u prethodnom postupku(8).

Drugo pitanje

Sud najprije podsjeća na to da je, s obzirom na to da su nacionalni sudovi jedini nadležni za tumačenje nacionalnog prava, na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni je li, imajući u vidu opća pravna načela i nemogućnost tumačenja contra legem, kao ograničenja načela usklađenog tumačenja, moguće predmetnu odredbu nacionalnog prava – koja omogućuje ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom ako je stranci o kojoj je riječ uskraćena mogućnost postupanja zbog povrede prava – tumačiti široko na način da zbog tog ponavljanja postupka obuhvaća situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

Međutim, Sud nacionalnom sudu daje određene smjernice s obzirom na elemente iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje.

Konkretno, Sud ističe da se postupak pred prvostupanjskim sudom mora razmatrati u cjelini, uzimajući u obzir ne samo činjenicu da je presuda zbog izostanka donesena bez ispitivanja po službenoj dužnosti eventualne nepoštenosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenog s osobom FY nego i postupovna pravila kojima se uređuje ostvarivanje prava na prigovor protiv takve presude.

Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri može li se smatrati da se pravilima o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da se njima ne omogućuje osiguranje poštovanja prava koja potrošač ima na temelju Direktive 93/13, može „stranci uskratiti mogućnost postupanja zbog povrede prava” u smislu predmetne odredbe nacionalnog prava.

Osim toga, Sud navodi da priznavanje prava na ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom primjenom načela usklađenog tumačenja nije jedino sredstvo koje potrošaču može jamčiti zaštitu koja se nastoji ostvariti Direktivom 93/13 u okolnostima poput onih u glavnom postupku.

Obveza država članica da osiguraju djelotvornost prava koja osobe izvode iz prava Unije podrazumijeva zahtjev djelotvorne sudske zaštite, konkretno, u pogledu postupovnih pravila u vezi sa sudskim postupcima utemeljenima na takvim pravima. Stoga, ako se postupovnim pravilima kojima se uređuje ostvarivanje prava na podnošenje prigovora protiv presude zbog izostanka ne omogućuje osiguranje poštovanja prava koja potrošači imaju na temelju Direktive 93/13, taj postupak nije u skladu s pravom potrošača na djelotvoran pravni lijek.

Stoga, ako bi sud koji je uputio zahtjev smatrao da nije moguće široko tumačenje koje on predviđa, potrošač poput osobe FY trebao bi raspolagati drugim pravnim sredstvom kako bi mu se stvarno zajamčila zaštita koja se zahtijeva Direktivom 93/13.

U takvoj situaciji, načelo djelotvornosti nalaže da se poštovanje prava zajamčenih Direktivom 93/13 osigura u okviru ovršnog postupka presude zbog izostanka, odnosno nakon njegova okončanja. U situaciji u kojoj je ovršni postupak okončan, potrošač mora imati mogućnost pozvati se u naknadnom zasebnom postupku na nepoštenost odredbi ugovora kako bi mogao djelotvorno i u potpunosti ostvarivati svoja prava na temelju te direktive radi popravljanja financijske štete uzrokovane primjenom tih odredbi.

1      U daljnjem tekstu: sud koji je uputio zahtjev

2      Tom se odredbom propisuje načelo lojalne suradnje prema kojem postupovna pravila za pravna sredstva čija je svrha osigurati zaštitu prava koja osobe izvode iz prava Unije ne smiju biti nepovoljnija od onih koja se odnose na slična pravna sredstva u nacionalnom pravu (načelo ekvivalentnosti) niti u praksi onemogućiti ili pretjerano otežati ostvarivanje prava koja priznaje pravni poredak Unije (načelo djelotvornosti).

3      Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravci SL 2024./20009, L; SL 2024./90093, L). Člankom 6. stavkom 1. navedene direktive određuje se, među ostalim, da države članice utvrđuju da nepoštene odredbe upotrijebljene u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, kako je predviđeno nacionalnim pravom. Člankom 7. stavkom 1. te direktive nalaže se državama članicama da osiguraju primjerena i djelotvorna sredstva „za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koj[e] prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima”.

4      Presuda od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska (C-176/17, EU:C:2018:711)

5      Kao što se to u biti propisuje člankom 401.¹ i člankom 401. točkom 2. poljskog Zakonika o građanskom postupku.

6      U daljnjem tekstu: presuda o tumačenju u prethodnom postupku

7      U daljnjem tekstu: Ustavni sud. Odluke kojima je Ustavni sud utvrdio neusklađenost odredbe nacionalnog prava s poljskim Ustavom ili nekim drugim pravnim pravilom veće pravne snage u daljnjem tekstu nazivaju se „odluke Ustavnog suda”.

8      Pod uvjetom da konkretne posljedice takve odluke tog Ustavnog suda u pogledu odredbe nacionalnog prava ili njezina tumačenja na kojima se temelji navedena pravomoćna presuda proizlaze izravno iz te odluke.