Predmet C-351/21

ZG

protiv

Beobank SA

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio juge de paix du canton de Forest (Mirovni sud u kantonu Forest, Belgija))

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. ožujka 2023.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Platne usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2007/64/EZ – Članak 47. stavak 1. točka (a) – Informacije za platitelja nakon primitka naloga za plaćanje – Članci 58., 60. i 61. – Odgovornost pružatelja platnih usluga za neodobrene transakcije – Obveza tog pružatelja da tom platitelju izvrši povrat neodobrenih transakcija – Okvirni ugovori – Obveza navedenog pružatelja da navedenom platitelju pruži informacije o dotičnom primatelju plaćanja”

1. Usklađivanje zakonodavstava – Platne usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2007/64 – Odgovornost pružatelja platnih usluga za neodobrene platne transakcije – Tužba za utvrđivanje odgovornosti koju podnosi korisnik platnih usluga – Tužba za povrat platnih transakcija – Tužba podnesena zbog toga što dotični pružatelj usluga nije ispunio svoju obvezu obavješćivanja – Nedopuštenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2007/64, čl. 47. st. 1. t. (a), čl. 58., čl. 59., čl. 60. st. 1. i čl. 86. st. 1.)

   (t. 37.-40.)

2. Usklađivanje zakonodavstava – Platne usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2007/64 – Okvirni ugovori – Informacije za platitelja o pojedinim platnim transakcijama – Informacije povezane s primateljem plaćanja – Obveze pružatelja platnih usluga platitelja – Obveza pružanja informacija koje platitelju omogućavaju identifikaciju fizičke ili pravne osobe koja je primila platnu transakciju za koju je terećen njegov račun

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2007/64, čl. 47. st. 1. t. (a))

   (t. 53., 56.-60., 64. i izreka)

Kratak prikaz

Osoba ZG, belgijski rezident, ima bankovni račun kod društva Beobank, u Belgiji, za koji raspolaže debitnom karticom. U noći s 20. na 21. travnja 2017. u objektu u Valenciji (Španjolska) izvršila je plaćanje od 100 eura tom karticom. Zatim su izvršena još dva plaćanja tom karticom i na istom mobilnom terminalu za plaćanje, u iznosima od 991 odnosno 993 eura.

Osoba ZG pred sudom koji je uputio zahtjev traži, među ostalim, povrat tih dvaju potonjih plaćanja, za koja smatra da su „neodobrena”. Objašnjava da se više ne sjeća niti naziva niti adrese objekta, kao ni događaja nakon konzumacije u dotičnom objektu te tvrdi da je bila žrtva prijevare koja je omogućena primjenom droge. Društvo Beobank, međutim, odbija izvršiti povrat tih plaćanja smatrajući da ih je osoba ZG zapravo odobrila ili da je, u najmanju ruku, postupala s „krajnjom nepažnjom”.

Zatim je ta bankarska ustanova osobi ZG otkrila samo referentni broj i geolokaciju korištenog terminala za plaćanje, pri čemu je identitet primatelja spornih plaćanja navela samo naznakom: „COM SU VALENCIA ESP”. Bankarska institucija korisnika spornih plaćanja, pak, odbija društvu Beobank priopćiti identifikacijske informacije o tom korisniku.

U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati koji je opseg obveze pružatelja platnih usluga, predviđene odredbom Direktive 2007/64 ( 1 ), da „prema potrebi” platitelju pruži informacije o primatelju platne transakcije. Odgovor Suda na to pitanje omogućio bi sudu koji je uputio zahtjev da izvede zaključke o obvezi društva Beobank da izvrši povrat spornih plaćanja.

Sud je svojom presudom odlučio da je pružatelj platnih usluga platitelja, na temelju te iste odredbe, dužan tom platitelju pružiti informacije koje omogućavaju identifikaciju fizičke ili pravne osobe koja je primila platnu transakciju za koju je terećen račun tog platitelja, a ne samo informacije kojima taj pružatelj, nakon što je uložio maksimalne napore, raspolaže u pogledu te platne transakcije.

Ocjena Suda

Sud najprije podsjeća na to da je sustav odgovornosti pružatelja platnih usluga za neodobrene platne transakcije, predviđen člankom 60. stavkom 1. Direktive 2007/64, u potpunosti usklađen. Stoga nije u skladu s tom direktivom sustav paralelne odgovornosti na temelju istog događaja, kao ni konkurentski sustav odgovornosti, koji korisniku platnih usluga omogućava da utvrdi tu odgovornost na temelju drugih događaja.

Međutim, nacionalni sud ne može zanemariti razlikovanje sadržano u navedenoj direktivi u pogledu platnih transakcija, ovisno o tome jesu li odobrene ili nisu. Stoga takav sud ne može odlučiti o zahtjevu za povrat plaćanja poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku a da prethodno ne kvalificira ta plaćanja kao odobrene ili neodobrene transakcije. Naime, prethodno navedenom članku 60. stavku 1., u vezi s člankom 86. stavkom 1. Direktive 2007/64 ( 2 ), protivi se mogućnost da korisnik platnih usluga utvrdi odgovornost pružatelja tih usluga jer je taj pružatelj usluga povrijedio svoju obvezu obavješćivanja predviđenu člankom 47. stavkom 1. točkom (a) te direktive, u dijelu u kojem se ta odgovornost odnosi na povrat povezan s platnim transakcijama.

Međutim, budući da sud koji je uputio zahtjev smatra – u okviru svoje ocjene pitanja jesu li plaćanja o kojima je riječ u glavnom postupku odobrena ili nisu – da je potrebno poznavati prirodu i opseg informacija koje pružatelj platnih usluga dotičnog platitelja mora pružiti tom platitelju na temelju članka 47. stavka 1. točke (a) Direktive 2007/64, relevantnost prethodnih pitanja za donošenje odluke u glavnom postupku ne može se dovesti u pitanje.

Kad je, konkretno, riječ o prirodi i opsegu obveza obavješćivanja predviđenih tom odredbom, Sud smatra, uzimajući u obzir činjenicu da se Direktivom 2007/64 provodi potpuno usklađivanje, da te obveze nužno čine obveze koje države članice moraju provesti a da pritom od njih ne mogu odstupiti niti ih čak mogu ublažiti kvalificirajući ih kao obveze u pogledu sredstava, a ne obveze rezultata. Ništa u strukturi tog članka 47. ne omogućava zaključak da je zakonodavac Unije, time što je predvidio obveze u kojima se precizno navode radnje koje treba poduzeti, imao za cilj samo to da se poduzmu napori u tom pogledu.

Osim toga, umetak „prema potrebi” iz članka 47. stavka 1. točke (a) Direktive 2007/64 treba razumjeti na način da je njegovo značenje to da informacije koje se odnose na primatelja platne transakcije i koje pružatelj platnih usluga mora pružiti dotičnom platitelju, nakon što je iznos platne transakcije terećen s računa tog platitelja ili u vrijeme dogovoreno u skladu s člankom 47. stavkom 2. te direktive, obuhvaćaju one informacije kojima taj pružatelj raspolaže ili kojima bi trebao raspolagati u skladu s pravom Unije. To je tumačenje potvrđeno zadanim ciljem Direktive, koji se sastoji, među ostalim, u osiguravanju toga da korisnici tih usluga mogu lako identificirati platne transakcije time što raspolažu „istim visokokvalitetn[im] jasn[im]” informacijama. Kako bi se zajamčila potpuno integrirana automatizirana obrada predmetnih transakcija i da bi se poboljšala učinkovitost i brzina plaćanja, te informacije moraju biti istodobno potrebne i dostatne vezano uz ugovor o platnim uslugama i platne transakcije te razmjerne potrebama tih korisnika.

U ovom slučaju, kako bi se ispunili ti zahtjevi, informacije koje je pružatelj platnih usluga morao pružiti predmetnom platitelju, u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2007/64, trebale su biti dovoljno precizne i značajne. Naime, u nedostatku takvog svojstva, platitelj ne bi mogao, uz pomoć tih informacija, sa sigurnošću identificirati dotičnu platnu transakciju. Međutim, „referenc[a] koja omogućuje platitelju identifikaciju svake platne transakcije”, iz prvog dijela rečenice članka 47. stavka 1. točke (a) Direktive 2007/64, ne omogućava dotičnom platitelju da navedenu referencu poveže s određenom platnom transakcijom. Stoga je nužno to da je pružatelj platnih usluga dotičnog platitelja morao tom platitelju pružiti informacije koje su potrebne da bi se u potpunosti ispunili zahtjevi koji proizlaze iz te odredbe u okviru dodatnog elementa iz drugog dijela rečenice tog članka 47. stavka 1. točke (a), odnosno „informacij[a] vezan[ih] uz primatelja plaćanja”.

( 1 ) Ta je obveza predviđena člankom 47. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (SL 2007., L 319, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 2., str. 172.)

( 2 ) Tom se odredbom uređuju, za države članice, posljedice potpunog usklađivanja koje se provodi istom direktivom.