Predmet T-330/20

ACMO Sàrl

protiv

Jedinstvenog sanacijskog odbora

Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 22. studenoga 2023.

„Ekonomska i monetarna unija – Bankovna unija – Jedinstveni sanacijski mehanizam za kreditne institucije i određena investicijska društva (SRM) – Sanacija društva Banco Popular Español – SRB-ova odluka kojom se odbija isplatiti odštetu dioničarima i vjerovnicima u odnosu na koje su poduzete sanacijske mjere – Vrednovanje razlike u postupanju – Neovisnost procjenitelja”

1. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava – Donošenje sanacijskog programa – Diskrecijska ovlast Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) – Doseg – Zahtjev za obeštećenje dioničara i vjerovnika – Ocjena činjeničnih elemenata iznimno složene znanstvene i tehničke prirode – Složene ekonomske ocjene – Široka diskrecijska ovlast – Sudski nadzor – Granice – Očita pogreška u ocjeni – Teret dokazivanja

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a))

   (t. 39.-45., 68.)

2. Sudski postupak – Rok za podnošenje dokaza – Članak 85. stavak 2. Poslovnika Općeg suda – Područje primjene – Dokaz o protivnom i dopunjavanje dokaznih prijedloga – Isključenost – Članak 92. stavak 7. Poslovnika Općeg suda – Područje primjene – Dokaz o protivnom i dopunjavanje dokaznih prijedloga – Uključenost

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 85. st. 2. i čl. 92. st. 7.)

   (t. 50.)

3. Sudski postupak – Mjere upravljanja postupkom – Zahtjev za podnošenje dokumenata – Diskrecijska ovlast suda Unije – Obveze podnositelja zahtjeva

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 88. st. 1. i čl. 89. st. 3. t. (d))

   (t. 263., 286.)

4. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava – Donošenje sanacijskog programa – Mehanizam obeštećenja dioničara i vjerovnika – Metodologija za vrednovanje postupanja s dioničarima i vjerovnicima u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti – Neovisnost procjenitelja – Doseg

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 806/2014; Uredba Komisije 2016/1075)

   (t. 336.)

5. Institucije Europske unije – Izvršavanje nadležnosti – Delegacije – Uvjeti – Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava – Mehanizam obeštećenja dioničara i vjerovnika – Procjena postupanja s dioničarima i vjerovnicima pogođenima odlukom o sanaciji, koju je provelo društvo procjenitelj – Dopuštenost – Delegiranje, od strane Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB), ovlasti odlučivanja društvu procjenitelju – Nepostojanje

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 806/2014; čl. 20. st. 16. do 18. i čl. 76. st. 1. t. (e); Uredba Komisije 2018/344)

   (t. 357.-360., 364., 365.)

Kratak prikaz

U spojenim predmetima T-302/20, T-303/20 i T-307/20 te u predmetu T-304/20 tužitelji su fizičke i pravne osobe koje su bile dioničari društva Banco Popular Español, SA (u daljnjem tekstu: društvo Banco Popular) prije donošenja sanacijskog programa za potonje društvo. S druge strane, u predmetu T-330/20 riječ je o investicijskim fondovima koji su prije donošenja tog programa držali instrumente kapitala, osim jednog od njih, koji je pravni sljednik subjekta koji je držao obveznice društva Banco Popular.

Izvršna sjednica Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) donijela je 7. lipnja 2017., na temelju Uredbe br. 806/2014 ( 1 ), sanacijski program za društvo Banco Popular ( 2 ) koji je istog dana odobrila Europska komisija ( 3 ).

SRB je, prije donošenja tog programa, angažirao društvo Deloitte Réviseurs d’Entreprises kao procjenitelja (u daljnjem tekstu: društvo procjenitelj) kako bi prije moguće sanacije provelo vrednovanje društva Banco Popular te vrednovanje razlike u postupanju nakon moguće sanacije. Društvo procjenitelj dostavilo je 6. lipnja 2017. SRB-u vrednovanje (u daljnjem tekstu: vrednovanje 2), čiji je cilj bio procijeniti vrijednost imovine i obveza društva Banco Popular te dati procjenu postupanja s dioničarima i vjerovnicima do kojega bi došlo da je društvo Banco Popular bilo predmet redovnog postupka u slučaju nesolventnosti, kao i pružiti informacije koje omogućavaju donošenje odluke o dionicama i vlasničkim instrumentima koje treba prenijeti i koje SRB-u omogućavaju određivanje komercijalnih uvjeta za potrebe instrumenta prodaje poslovanja. SRB je u sanacijskom programu, smatrajući da su ispunjeni ( 4 ) potrebni uvjeti, odlučio provesti sanacijski postupak nad društvom Banco Popular. Na kraju transparentnog i otvorenog postupka prodaje koji je provelo španjolsko sanacijsko tijelo, Fond za pravilno restrukturiranje bankarskih institucija, (FROB), nove dionice društva Banco Popular prenesene su na društvo Banco Santander SA.

Nakon donošenja sanacijskog programa, društvo procjenitelj dostavilo je SRB-u vrednovanje razlike u postupanju ( 5 ) (u daljnjem tekstu: vrednovanje 3), radi utvrđivanja bi li se s pogođenim dioničarima i vjerovnicima postupalo bolje – u odnosu na postupanje koje je zbog sanacije postojalo prema njima – da je u pogledu društva Banco Popular bio otvoren redovni postupak u slučaju nesolventnosti. To je vrednovanje provedeno u okviru scenarija likvidacije, u skladu sa španjolskim zakonodavstvom, u trenutku donošenja sanacijskog programa. Društvo procjenitelj smatralo je da bi pokretanje redovnog postupka u slučaju nesolventnosti dovelo do neplanirane likvidacije. Zaključilo je da se u okviru takvog postupka ne bi očekivala nikakva naplata i da stoga ne postoji razlika u postupanju u odnosu na postupanje koje proizlazi iz sanacijske mjere.

Nadalje, kako bi mogao donijeti konačnu odluku o tome treba li im isplatiti odštetu putem Jedinstvenog sanacijskog fonda ( 6 ), SRB je pozvao pogođene dioničare i vjerovnike da mu priopće svoj interes za ostvarivanje prava na saslušanje, s obzirom na svoju preliminarnu odluku u tom pogledu ( 7 ) u kojoj je, uzimajući u obzir vrednovanje 3, zaključio da im nije dužan isplatiti odštetu. Postupak u vezi s pravom na saslušanje odvijao se u dvije uzastopne faze, odnosno u fazi prijave, u kojoj su pogođeni dioničari i vjerovnici bili pozvani da izraze svoj interes za ostvarivanje prava na saslušanje, a zatim u fazi savjetovanja, tijekom koje su dotične osobe mogle podnijeti svoje primjedbe na preliminarnu odluku kojoj je bila priložena verzija vrednovanja 3. koja nije klasificirana oznakom tajnosti.

SRB je, po okončanju te faze savjetovanja, ispitao relevantne primjedbe i primio od društva procjenitelja dokument pojašnjenja u kojem je to društvo potvrdilo da su strategija i različiti hipotetski scenariji likvidacije koji su detaljno opisani u vrednovanju 3, kao i primijenjene metodologije i provedene analize, i dalje valjani.

SRB je 17. ožujka 2020. donio Odluku SRB/EES/2020/52 kojom se utvrđuje treba li isplatiti odštetu dioničarima i vjerovnicima u odnosu na koje su poduzete sanacijske mjere povezane s bankom Banco Popular (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u kojoj je smatrao da je društvo procjenitelj neovisno i da je vrednovanje 3 u skladu s primjenjivim pravnim okvirom te da je ono u dovoljnoj mjeri obrazloženo i potpuno. Također je prikazao primjedbe koje su proslijedili pogođeni dioničari i vjerovnici, kao i njihovu procjenu, te je zaključio da ne postoji razlika između stvarnog postupanja prema pogođenim dioničarima i vjerovnicima i načina na koji bi se prema njima postupalo da je nad društvom Banco Popular bio otvoren redovni postupak u slučaju nesolventnosti na datum sanacije.

Svojim presudama, u kojima je donio odluku o odbijanju triju tužbi koje se temelje na članku 263. UFEU-a, Opći je sud prvi put odlučivao o zahtjevu za poništenje SRB-ove odluke o eventualnom obeštećenju dioničara i vjerovnika pogođenih sanacijom banke. U tom je pogledu Opći sud ispitao nekoliko novih pitanja istaknutih u trima tužbama, osobito u pogledu ocjene situacije pogođenih dioničara i vjerovnika u slučaju da je nad društvom Banco Popular proveden redovni postupak u slučaju nesolventnosti, neovisnosti društva procjenitelja, prava na saslušanje tijekom postupka, prava na djelotvoran pravni lijek i prava na vlasništvo.

Ocjena Općeg suda

Na prvom mjestu, Opći sud odbio je prigovore koji se temelje na tvrdnji da je pobijana odluka zahvaćena nezakonitošću u pogledu ispitivanja bi li se s bivšim dioničarima društva Banco Popular bolje postupalo u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti.

Prvo, Opći je sud istaknuo, s jedne strane, da iz odredaba Uredbe br. 806/2014 jasno proizlazi da pozivanje ( 8 ) na postupanje koje bi postojalo u odnosu na dioničare i vjerovnike subjekta da je nad njime proveden redovni postupak u slučaju nesolventnosti upućuje na hipotetsko postupanje s njima u slučaju likvidacije subjekta. S druge strane, metodologija za vrednovanje navedenog postupanja, definirana u Delegiranoj uredbi 2018/344 ( 9 ), odgovara realizaciji imovine institucije i, stoga, likvidaciji, kako je ona definirana u članku 3. stavku 1. točki 42. Uredbe br. 806/2014.

Drugo, kako bi se utvrdila razlika u postupanju, usporedba se odnosi na stvarno postupanje prema pogođenim dioničarima i vjerovnicima do kojeg je došlo zbog sanacije i na procjenu njihove situacije u slučaju da sanacijska mjera nije bila donesena, odnosno na hipotezu likvidacije subjekta.

Treće, Opći je sud utvrdio da je, u okviru ocjene razlike u postupanju nakon sanacije o kojoj je odluku donio FROB, španjolskim pravom predviđeno da hipotetski scenarij čini scenarij likvidacije subjekta uzimanjem u obzir odredaba španjolskog zakonodavstva koje se odnose na likvidaciju. Iz navedenoga je zaključio da se utvrđenje razlike u postupanju mora temeljiti na scenariju likvidacije, a to isključuje mogućnost scenarija koji se temelji na trajnom poslovanju subjekta i na nagodbi s vjerovnicima.

Četvrto, Opći je sud pojasnio da je hipotetski scenarij likvidacije predviđen u vrednovanju 3 trebalo definirati s obzirom na situaciju društva Banco Popular na datum sanacije. Na taj datum, društvo Banco Popular nije moglo nastaviti s poslovanjem zbog svoje situacije s likvidnošću, svoje situacije propadanja ili vjerojatnosti da će propasti i mogućeg povlačenja odobrenja za obavljanje bankarskog poslovanja i zbog toga nije bila moguća ni nagodba ni scenarij nesolventnosti uz hipotezu poduzetnika koji trajno posluje.

Osim toga, Opći sud odbio je argument prema kojem je društvo procjenitelj trebalo provesti vrednovanje društva Banco Popular uz razmatranje prodaje institucije kao cjeline ili po proizvodnoj jedinici, s obzirom na to da ona podrazumijeva nastavak poslovanja društva. Društvo procjenitelj, dakle, nije počinilo pogrešku time što je upotrijebilo metodologiju koja se temelji na scenariju likvidacije i prodaji imovine pojedinačno ili po portfelju.

Peto, pobijana odluka nije zahvaćena nikakvom očitom pogreškom u ocjeni kako u pogledu uzimanja u obzir najduljeg trajanja postupka likvidacije od sedam godina, osobito uzimajući u obzir cilj provođenja likvidacije u razumnom roku i nesigurnosti nastale zbog produljenog razdoblja likvidacije, tako i u pogledu vrednovanja portfelja prihodonosnih i neprihodonosnih kredita, društava kćeri za poslovanje nekretninama društva Banco Popular te pravnih rizika.

Na drugom mjestu, Opći je sud odbio tužbeni razlog koji se temelji na nepostojanju neovisnosti društva procjenitelja.

Prvo, istaknuo je da na temelju okolnosti ovog slučaja, s jedne strane, nije moguće dokazati da je na društvo procjenitelja, dok je provodilo vrednovanje 3, utjecala činjenica da je provelo vrednovanje 2 i da te okolnosti, s druge strane, proturječe argumentu prema kojem se moglo razumno činiti da mu nedostaje objektivnosti ili nepristranosti.

Naime, u vrednovanju 3, analiza razlike u postupanju temelji se na stvarnom postupanju s pogođenim dioničarima i vjerovnicima kao posljedici sanacije. Procjena imovine i obveza društva Banco Popular iz prvog dijela vrednovanja 2 nije uzeta u obzir u vrednovanju 3 i stoga nije mogla utjecati na društvo procjenitelja prilikom provedbe tog vrednovanja.

Osim toga, u vrednovanju 2 nalazile su se brojne rezerve u pogledu pouzdanosti simulacije scenarija likvidacije. Stoga je Opći sud odbio prigovor koji se temelji na tome da je društvo procjenitelj, kako bi zaštitilo svoj profesionalni ugled, smatralo da je vezano zaključcima iz vrednovanja 2 kada je provodilo vrednovanje 3.

Usto, Opći sud odbio je argument prema kojem je društvo procjenitelj imalo motiv da izbjegava bilo kakav ispravak ili izmjenu zaključaka iz vrednovanja 2 zbog toga što tom argumentu proturječe okolnosti u kojima su provedena vrednovanja 2 i 3. Naime, vrednovanje 3 temeljilo se na detaljnijim informacijama od onih kojima je raspolagalo društvo procjenitelj u vrijeme provođenja vrednovanja 2. Osim toga, SRB je, od trenutka kad je zaprimio vrednovanje 2, znao za činjenicu da se društvo procjenitelj trebalo osloniti na nove podatke u vrednovanju 3 i, slijedom toga, izmijeniti procjenu provedenu u simulaciji scenarija likvidacije. U vrednovanju 3, društvo procjenitelj nije samo potvrdilo ishod simulacije koja se nalazi u vrednovanju 2. Uostalom, sama činjenica da je društvo procjenitelj došlo do istog zaključka nije dovoljna da bi se utvrdilo da se ono pri provedbi vrednovanja 3 smatralo vezanim svojom procjenom provedenom u vrednovanju 2.

Naposljetku, Opći sud odbio je prigovor koji se temelji na tome da je SRB trebao angažirati drugog procjenitelja kako bi se provelo vrednovanje uz uporabu druge metodologije, s obzirom na to da je procjenu postupanja s dioničarima i pogođenim vjerovnicima trebalo provesti prema scenariju likvidacije. Osim toga, nijednoj se odredbi Uredbe br. 806/2014 ni Delegirane uredbe 2016/1075 izričito ne protivi to da vrednovanja 2 i 3 provede isti procjenitelj.

Drugo, Opći je sud odbio prigovore koji se temelje na nedostatku neovisnosti društva procjenitelja zbog njegovih navodnih veza s društvima Banco Popular i Banco Santander.

U tom je pogledu primijetio da na datum imenovanja društva procjenitelja kao neovisnog procjenitelja, s jedne strane, identitet kupca nije bio poznat, tako da nije bilo moguće uzeti u obzir veze između društva procjenitelja i društva Banco Santander i, s druge strane, društvo procjenitelj više nije pružalo revizorske usluge društvu Banco Santander.

Opći je sud istaknuo da je, tijekom cijelog postupka sanacije društva Banco Popular, SRB osiguravao, kao što je to bio dužan činiti, da društvo procjenitelj ispunjava zahtjeve neovisnosti i, osobito, zahtjeve koji se odnose na nepostojanje sukoba interesa, predviđene Delegiranom uredbom 2016/1075 ( 10 ).

Stoga SRB nije počinio pogrešku time što je smatrao da usluge koje je društvo procjenitelj pružilo kako društvu Banco Popular tako i društvu Banco Santander nisu mogle utjecati na njegovu prosudbu prilikom provedbe vrednovanja 3 i njima se, dakle, ne može dokazati postojanje stvarnih ili mogućih značajnih interesa koji su zajednički ili u suprotnosti interesima tih društava.

Isto tako, nijednim se argumentom ne dovode u pitanje SRB-ove ocjene koje se odnose na nepostojanje poveznice između, s jedne strane, revizorskih usluga i usluga u vezi s integracijom društva Banco Popular koje je društvo procjenitelj pružilo društvu Banco Santander i, s druge strane, elemenata relevantnih za vrednovanje 3, koje se odnosilo samo na procjenu društva Banco Popular, a ne na procjenu društva Banco Santander.

Usto, tužitelji nisu objasnili na koji su način te usluge koje je pružalo društvo procjenitelj mogle utjecati ili se za njih razumno mogle smatrati da utječu na njegovu prosudbu pri provedbi vrednovanja 3.

Osim toga, Opći je sud smatrao da je za utvrđenje da je SRB trebao uzeti u obzir činjenicu da društvu procjenitelju naizgled nedostaje objektivnosti ili nepristranosti zbog njegovih veza s društvom Banco Santander potrebno dokazati da je ono, kada je u vrednovanju 3 zaključilo da se s pogođenim dioničarima i vjerovnicima ne bi bolje postupalo u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti, namjeravalo pogodovati društvu Banco Santander. Usto, čak i pod pretpostavkom da je društvo procjenitelj u vrednovanju 3 zaključilo da bi se s pogođenim dioničarima i vjerovnicima postupalo bolje u slučaju likvidacije društva Banco Popular, odštetu koja bi iz toga mogla proizići isplaćuje Jedinstveni fond za sanaciju, a ne društvo Banco Santander.

K tomu, Opći je sud smatrao da ishod vrednovanja 3 ne utječe na zakonitost i legitimnost odluke o tome da se nad društvom Banco Popular provede sanacijski postupak ni na ishod te sanacije, odnosno njegovu prodaju društvu Banco Santander, i da ne može imati za posljedicu nastanak prava na naknadu štete pogođenim dioničarima i vjerovnicima od strane društva Banco Santander.

Opći je sud zaključio da, s obzirom na to da vrednovanje 3, neovisno o svojemu ishodu, nije moglo utjecati na situaciju društva Banco Santander, društvo procjenitelj nije bilo u mogućnosti pogodovati tom društvu. Stoga njihove veze ne mogu pobuditi legitimnu sumnju u postojanje eventualne predrasude niti dovesti do manjka objektivnosti ili nepristranosti društva procjenitelja. Te veze nisu predstavljale okolnost kojom se može dovesti u pitanje njegova neovisnost za provedbu vrednovanja 3 ni njegovo imenovanje neovisnim procjeniteljem od strane SRB-a.

Na trećem mjestu, Opći sud odbio je tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi prava dioničara i vjerovnika na saslušanje, osobito u dijelu u kojem im je SRB naložio da iznesu svoje primjedbe u obrascu.

U tom pogledu, prvo, podsjeća na to da poštovanje prava na saslušanje treba osigurati čak i ako ne postoji propis kojim se izričito predviđa ostvarivanje tog prava i da se ni Uredbom br. 806/2014 ni Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) ne predviđa poseban postupak za provedbu prava na saslušanje. Stoga je SRB-ov odabir da upotrijebi obrazac za prikupljanje primjedaba pogođenih dioničara i vjerovnika obuhvaćen njegovom marginom prosudbe pri organizaciji tog postupka, kako bi se pogođenim dioničarima i vjerovnicima omogućilo da ostvare svoje pravo na saslušanje, pod uvjetom da ga mogu učinkovito i smisleno ostvarivati.

Drugo, u ovom je slučaju Opći sud napomenuo da je SRB ispitao sve zaprimljene primjedbe i u pobijanoj odluci objasnio zašto neke od tih primjedaba nisu bile relevantne za donošenje pobijane odluke te je odbio argument koji se temelji na povredi prava na saslušanje zbog toga što je SRB odbio nerelevantne primjedbe.

Treće, utvrdio je da su pitanja u obrascu bila sastavljena na neutralan način, u obliku sažetog prikaza dotične teme odnosno upućivanja na dijelove preliminarne odluke ili vrednovanja 3, nakon čega je slijedio poziv pogođenim dioničarima i vjerovnicima da iznesu svoje primjedbe ili mišljenja o toj temi.

Četvrto, Opći sud odbio je argument koji se odnosi na ograničenje duljine odgovora na obrascu, uz obrazloženje da je isključivo teorijski i njime se ne može u dovoljnoj mjeri dokazati da bi postupak bez takvog ograničenja mogao dovesti do drukčijeg ishoda.

Naime, s jedne strane, primjedbe koje su tijekom postupka u vezi s pravom na saslušanje podnesene kao odgovor na obrazac bile su detaljno analizirane u pobijanoj odluci i navele su društvo procjenitelja da donese dokument pojašnjenja. Stoga su, iako je duljina primjedaba bila ograničena, SRB i društvo procjenitelj na njih detaljno odgovorili.

S druge strane, tužitelji nisu naveli koje primjedbe, osim onih koji su podnesene i na koje su odgovorili SRB i društvo procjenitelj, nisu mogli istaknuti zbog veličine obrasca. Također nisu pojasnili koje su to dokumente željeli priložiti obrascu.

Na četvrtom mjestu, Opći sud odbio je kao bespredmetan tužbeni razlog kojim se navodi da se vrednovanje 3 temelji na pogrešnoj osnovi u pogledu financijskog stanja društva Banco Popular u trenutku njegove sanacije.

Naime, podsjetio je na to da se ocjena razlike u postupanju trebala provesti u trenutku donošenja sanacijskog programa. Međutim, stručno izvješće Banke Španjolske od 8. travnja 2019., na koje se oslanjaju tužitelji i čije se podnošenje zahtijevalo mjerom izvođenja dokaza, odnosi se na događaje koji su prethodili sanaciji društva Banco Popular, a koji nisu bili relevantni za provedbu vrednovanja 3.

Na petom mjestu, Opći sud odbio je tužbeni razlog koji se temelji na tome da je SRB nepropisno prenio ovlasti odlučivanja koje su mu dodijeljene Uredbom br. 806/2014 na društvo procjenitelja.

Prvo, nakon što je utvrdio da tužitelji ne ističu prigovor nezakonitosti Uredbe br. 806/2014 ni prigovore koji se temelje na SRB-ovu izvršavanju diskrecijske ovlasti ili na nedovoljnoj jasnoći u pogledu razgraničenja nadležnosti potonjeg u toj uredbi, ni prigovore koji se temelje na SRB-ovoj povredi navedene uredbe jer je djelovao izvan ovlasti koje su mu njome dodijeljene, Opći je sud presudio da se argumentima kojima se SRB-u stavlja na teret da je dodijelio ovlast odlučivanja društvu procjenitelju ne može utvrditi povreda načela koja se odnose na delegiranje ovlasti.

Drugo, Opći je sud podsjetio na to da je odluku da se ne dodijeli odšteta pogođenim dioničarima i vjerovnicima donio upravo SRB, a ne društvo procjenitelj.

Usto, u skladu s Uredbom br. 806/2014, ekonomske i tehničke aspekte procjene postupanja koje bi postojalo u odnosu na pogođene dioničare i vjerovnike da je društvo Banco Popular bilo podvrgnuto redovnom postupku u slučaju nesolventnosti trebao je ocijeniti neovisni procjenitelj, a ne sam SRB. Stoga se činjenica da je SRB društvu procjenitelju povjerio provedbu vrednovanja 3 ne može tumačiti kao delegiranje njegove ovlasti za donošenje odluke.

Treće, s jedne strane, u pogledu odredaba Uredbe br. 806/2014, činjenica da je SRB odobrio zaključke vrednovanja 3 ne može se tumačiti kao izostanak SRB-ova nadzora nad poštovanjem zahtjeva koje neovisni procjenitelj treba ispunjavati prilikom provedbe svojeg vrednovanja. S druge strane, iz samog sadržaja pobijane odluke proizlazi da SRB nije samo sažeo vrednovanje 3 i dokument pojašnjenja, nego je ispitao njihovu valjanost s obzirom na primjedbe pogođenih dioničara i vjerovnika.

Na šestom mjestu, Opći je sud odbio tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava na djelotvoran pravni lijek.

Kada je riječ o neotkrivanju određenih informacija u verziji vrednovanja 3 koja nije klasificirana oznakom tajnosti, priloženoj preliminarnoj odluci, Opći sud istaknuo je da nije osporena SRB-ova ocjena u skladu s kojom izostavljeni podaci koji se odnose na rezervacije radi pravnih rizika iz vrednovanja 3 podliježu zahtjevima za čuvanje poslovne tajne i povjerljivi su, kao što nije osporeno ni to da SRB ima obvezu štititi povjerljive podatke ( 11 ). Usto, tužitelji nisu naveli da su ti izostavljeni podaci potrebni za razumijevanje pobijane odluke ili za ostvarivanje njihova prava na djelotvoran pravni lijek.

Na sedmom mjestu, Opći sud odbio je tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava na vlasništvo.

Opći je sud podsjetio na to da se Uredbom br. 806/2014 uspostavlja mehanizam čiji je cilj dioničarima i vjerovnicima subjekta u sanaciji zajamčiti pravičnu naknadu u skladu sa zahtjevima iz članka 17. stavka 1. Povelje.

U konkretnom slučaju, budući da nije utvrđeno da je SRB počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je na temelju vrednovanja 3 zaključio da se s pogođenim dioničarima i vjerovnicima društva Banco Popular u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti ne bi postupalo bolje nego u okviru sanacije, tužitelji nisu dokazali povredu svojeg prava na vlasništvo koja proizlazi iz pobijane odluke.

Osim toga, ne može se valjano tvrditi da je SRB povrijedio članak 17. Povelje jer je vrijednost odštete na temelju načela prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj izračunana na temelju najgoreg mogućeg scenarija za dioničare, odnosno postupka likvidacije društva Banco Popular. Naime, primjena hipotetskog scenarija likvidacije u skladu je s primjenjivim odredbama.

---

( 1 ) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)

( 2 ) Odluka SRB/EES/2017/08 o donošenju sanacijskog programa za društvo Banco Popular (u daljnjem tekstu: sanacijski program)

( 3 ) Odluka (EU) 2017/1246 o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular [S. A.] (SL 2017., L 178, str. 15. i ispravak SL 2017., L 320, str. 31.)

( 4 ) Na temelju članka 18. stavka 1. Uredbe br. 806/2014.

( 5 ) Na temelju članka 20. stavci 16. do 18. Uredbe br. 806/2014.

( 6 ) Na temelju članka 76. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 806/2014.

( 7 ) SRB-ova preliminarna odluku o tome treba li isplatiti odštetu dioničarima i vjerovnicima u odnosu na koje su poduzete mjere sanacije povezane s društvom Banco Popular Español i pokretanju postupka za ostvarenje prava na saslušanje (SRB/EES/2018/132) (u daljnjem tekstu: preliminarna odluka)

( 8 ) Na temelju članka 20. stavaka 16. do 18. Uredbe br. 806/2014.

( 9 ) Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/344 оd 14. studenoga 2017. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju kriteriji koji se odnose na metodologiju za vrednovanje razlike u postupanju u okviru sanacije (SL 2018., L 67, str. 3.)

( 10 ) Na temelju članka 41. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1075 оd 23. ožujka 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju sadržaj planova oporavka, planova sanacije i planova sanacije grupe, minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u pogledu planova oporavka i planova oporavka grupe, uvjeti za financijsku potporu grupe, zahtjevi za neovisne procjenitelje, ugovorno priznavanje ovlasti otpisa i konverzije, postupci i sadržaj zahtjeva u pogledu obavješćivanja i obavijesti o suspenziji te operativno funkcioniranje sanacijskih kolegija (SL 2016., L 184, str. 1.).

( 11 ) Na temelju članka 88. stavka 5. Uredbe br. 806/2014.