Predmet T-111/20

PT Wilmar Bioenergi Indonesia i dr.

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 14. prosinca 2022.

„Subvencije – Uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije – Provedbena uredba (EU) 2019/2092 – Konačna kompenzacijska pristojba – Članak 3. točka 1. podtočka (a) Uredbe (EU) 2016/1037 – Financijski doprinos – Članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 – Korist – Članak 7. stavak 1. točka (a) Uredbe 2016/1037 – Izračun iznosa subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere – Članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka iv. i članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 – ‚Povjeravanje zadaće’ privatnom tijelu ili njegovo ‚usmjeravanje’ na to da obavlja posao koji čini financijski doprinos – Manja naknada od primjerene – Potpora prihodu ili cijeni – Članak 28. stavak 5. Uredbe 2016/1037 – Upotreba raspoloživih podataka – Članak 3. točka 2. i članak 6. točka (d) Uredbe 2016/1037 – Korist – Članak 8. stavak 8. Uredbe 2016/1037 – Prijetnja materijalne štete industriji Unije – Članak 8. stavci 5. i 6. Uredbe 2016/1037 – Uzročno-posljedična veza – Analiza pripisivanja – Analiza nepripisivanja”

1. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037)

   (t. 26., 149.)

2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Financijski doprinos vlade zemlje podrijetla ili izvoza – Izravan prijenos sredstava – Pojam – Podrijetlo sredstava – Izvozna pristojba – Utvrđivanje referentne cijene – Plaćanje razlike između referentne cijene dizela i referentne cijene biodizela proizvođaču biodizela od strane javnopravnog tijela – Uključenost

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. st. 1. t. (a) podt. (i))

   (t. 27.-36., 43.-60.)

3. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Tumačenje s obzirom na međunarodne sporazume koje je sklopila Unija – Tumačenje Uredbe 2016/1037 s obzirom na GATT-ov Antidampinški sporazum iz 1994. – Uzimanje u obzir tumačenja koje je usvojilo tijelo za rješavanje sporova

   (Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum o antidampingu iz 1994.); Uredba 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća)

   (t. 39.)

4. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Korist dodijeljena primatelju – Izračun koristi – Komisijina diskrecijska ovlast – Donošenje od strane potonjeg smjernica za izračun iznosa subvencije – Posljedice – Samoograničavanje Komisijine diskrecijske ovlasti

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. t. 1. i 2., čl. 6. t. (d) i čl. 7.)

   (t. 63.-68., 70.-87., 90.-98., 100.-105., 199.-211.)

5. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Financijski doprinos vlade zemlje podrijetla ili izvoza – Sustav kojim se uvode ograničenja na izvoz sirovog palminog ulja, što njegov izvoz čini komercijalno neprivlačnim – Uključenost

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. st. 1. t. (a) podt. (iv.))

   (t. 111.-118., 121.-148., 150.-152., 164., 165.)

6. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Tijek ispitnog postupka – Upotreba raspoloživih podataka u slučaju nesuradnje dotičnih stranaka – Diskrecijska ovlast – Obveza institucija da se koriste najboljim mogućim podacima – Nepostojanje

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 28. st. 1. i 5.)

   (t. 155.-162., 167.-171.)

7. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Potpora prihodu ili cijeni u smislu članka XVI. GATT-a iz 1994. – Mjere koje imaju za cilj omogućiti proizvođačima biodizela pristup njihovoj glavnoj sirovini po cijeni nižoj od one na svjetskom tržištu – Uključenost

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. t. 1. podt. (b))

   (t. 180.-191., 194.-197.)

8. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Prijetnja znatne štete – Dokaz – Analiza čimbenika koje valja uzeti u obzir – Uzimanje u obzir podataka nakon razdoblja ispitnog postupka – Sudski nadzor – Očita pogreška u ocjeni – Teret dokazivanja

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 2. t. (d) i čl. 8. st. 1., 2., 4., 5. i 8.)

   (t. 217.-256.)

9. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Utvrđenje uzročno-posljedične veze – Uzimanje u obzir čimbenika koji nisu povezani sa subvencioniranim uvozom – Utjecaj tih čimbenika na utvrđivanje uzročne veze – Sudski nadzor – Očita pogreška u ocjeni – Teret dokazivanja

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 1. st. 1. i čl. 8. st. 5. i 6.)

   (t. 259.-263., 266.-277., 280.-294.)

Kratak prikaz

Nakon antisubvencijskog ispitnog postupka pokrenutog 2018., Europska komisija donijela je Provedbenu uredbu 2019/2092 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije ( 1 ).

Indonezijska društva PT Wilmar Bioenergi Indonesia, PT Wilmar Nabati Indonesia i PT Multi Nabati Sulawesi, koja proizvode i izvoze biodizel u Europsku uniju, podnijela su tužbu za poništenje te provedbene uredbe.

Odbivši njihove tužbe, Opći sud je pojasnio doseg niza pojmova iz Osnovne antisubvencijske uredbe 2016/1037 ( 2 ). Osim toga, ispitao je utjecaj uvoza biodizela podrijetlom iz Argentine na uzročno-posljedičnu vezu između uvoza biodizela podrijetlom iz Indonezije i prijetnje materijalne štete industriji Unije.

Ocjena Općeg suda

Najprije, Opći sud je odbacio prigovor kojim se navodi očita pogreška u ocjeni koju je počinila Komisija jer je smatrala da plaćanja koja je izvršavao Fond za nasade uljnih palmi, koji je javnopravno tijelo, u korist indonezijskih proizvođača biodizela, čine „financijski doprinos” vlade u obliku izravnog prijenosa sredstava, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. Osnovne antisubvencijske uredbe.

U tom pogledu Opći sud je primijetio, s jedne strane, da pojam „financijski doprinos vlade” u smislu te odredbe ne sadržava nikakvo pojašnjenje u pogledu podrijetla prenesenih sredstava i stoga obuhvaća sva financijska sredstva kojima se vlada stvarno može koristiti. Iz toga slijedi da podrijetlo sredstava koja je vlada isplatila proizvođačima biodizela nema nikakav utjecaj na njihovu kvalifikaciju kao financijskog doprinosa. Osim toga, činjenica da ta sredstva potječu od izvozne pristojbe koju su platili proizvođači izvoznici ne znači da prilikom njihova prijenosa proizvođačima biodizela nema troškova za tijelo koje ih isplaćuje.

S druge strane, Opći sud je istaknuo da se, pri ocjeni može li izravan prijenos sredstava opravdati uvođenje kompenzacijske pristojbe, nepostojanje protučinidbe ili istovrijedne činidbe poduzetnika koji prima taj prijenos mora uzeti u obzir. U tom kontekstu, budući da tužitelji nisu dokazali da su se ta plaćanja dugovala u okviru ugovora o kupoprodaji sklopljenog između vlade Indonezije i proizvođača biodizela, Komisija je mogla s pravom priznati postojanje financijskog doprinosa u obliku izravnog prijenosa sredstava.

Opći sud je također odbio prigovore kojima se navodi pogreška koju je Komisija počinila prilikom izračuna koristi dodijeljene indonezijskim proizvođačima biodizela plaćanjima koja je izvršio Fond za nasade uljnih palmi. Tužitelji smatraju da je Komisija trebala utvrditi korist dodijeljenu proizvođačima biodizela na način da od iznosa subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere odbije troškove prijevoza za isporuku biodizela, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne antisubvencijske uredbe. Opći sud je u tom kontekstu naveo da se Komisija, kako bi izračunala iznos subvencije, pravilno oslonila na svoju obavijest o izračunu subvencija u okviru antisubvencijskog ispitnog postupka ( 3 ). Prema smjernicama sadržanima u toj obavijesti, mogućnost odbitka naknada i troškova podliježe, među ostalim, uvjetima da su naknade i troškovi plaćeni izravno vladi tijekom razdoblja ispitnog postupka i da je dokazano da su obvezni za primanje subvencije. Budući da su ti uvjeti u skladu s Osnovnom antisubvencijskom uredbom, tužitelji nisu dokazali da su troškovi prijevoza o kojima je riječ plaćeni izravno vladi Indonezije ni da su bili obvezni.

Nadalje, Opći sud je presudio da je putem izvoznih ograničenja sirovog palminoga ulja (u daljnjem tekstu: CPO) ( 4 ), koja je uvela vlada Indonezije u obliku poreza i izvozne pristojbe, te određivanja cijena od strane proizvođača CPO-a kojeg drži vlada Indonezije, vlada Indonezije „povjerila zadaću” ili „usmjerila”, u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke (iv), druge alineje Osnovne antisubvencijske uredbe, dobavljače CPO-a da svoje proizvode isporučuju za manju naknadu od primjerene.

U tom je pogledu Opći sud istaknuo da je ta odredba mjera za sprečavanje izbjegavanja mjera i da, kako bi se osigurao njezin u potpunosti koristan učinak, „povjeravanjem zadaće” valja smatrati svaku radnju vlade kojom se izravno ili neizravno privatnom tijelu dodjeljuje odgovornost za izvršavanje funkcije poput onih iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočaka i. do iii. navedene uredbe, dok se „usmjeravanjem” valja smatrati svaka radnja vlade koja se, izravno ili neizravno, sastoji od izvršavanja njezinih ovlasti nad privatnim tijelom kako bi ono izvršilo takvu funkciju. To je bio slučaj u ovom predmetu, s obzirom na to da je vlada osmislila predmetna izvozna ograničenja s izričitim ciljem poticanja industrije indonezijskog biodizela zadržavanjem domaćih cijena CPO-a na umjetno niskoj razini. Štoviše, budući da je učinak tih ograničenja bio ograničavanje slobode djelovanja nacionalnih proizvođača CPO-a ograničavanjem njihove mogućnosti da odlučuju o tržištu na kojem će prodavati svoj proizvod, ponašanje vlade Indonezije ne može se smatrati pukim poticanjem domaćih proizvođača CPO-a.

Osim toga, ta se izvozna ograničenja mogu također kvalificirati kao subvencije u obliku „potpore prihodima ili cijenama u smislu članka XVI. GATT-a iz 1994.” u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Osnovne antisubvencijske uredbe jer pridonose prihodu koji su ostvarili proizvođači biodizela time što im omogućuju pristup njihovoj glavnoj sirovini i glavnom stavku troškova po cijeni nižoj od one na svjetskom tržištu. Naime, „potpora prihodima ili cijenama” u smislu te odredbe obuhvaća sve radnje vlade koje izravno ili neizravno dovode do održavanja stabilnost prihoda ili cijena ili uzrokuju njihov rast, pri čemu upućivanje na članak XVI. GATT-a također podrazumijeva uzimanje u obzir učinaka te radnje na izvoz i uvoz.

Naposljetku, Opći sud je odbio prigovore kojima se navode pogreške koje je Komisija počinila prilikom utvrđivanja postojanja prijetnje materijalne štete industriji Unije jer je zaključila da postoji uzročna veza između uvoza podrijetlom iz Indonezije i prijetnje materijalne štete industriji Unije, a da pritom nije uzela u obzir utjecaj uvoza biodizela podrijetlom iz Argentine.

U tom pogledu Opći sud je podsjetio da, u skladu s člankom 8. stavkom 6. Osnovne antisubvencijske uredbe, Komisija prilikom ispitivanja uzročne veze između štete prouzročene industriji Unije i uvoza subvencioniranog proizvoda mora zanemariti svaku štetu koja proizlazi iz drugih čimbenika i na taj način provjeriti jesu li učinci tih čimbenika takvi da prekidaju uzročnu vezu koju je utvrdila. Međutim, da bi uzročna veza postojala, nije nužno da je uvoz subvencioniranog proizvoda jedini uzrok štete prouzročene industriji Unije, s obzirom na to da mu Komisija može pripisati odgovornost za štetu čak i ako njegovi učinci predstavljaju samo dio šire štete koja se može pripisati drugim čimbenicima.

Upravo s obzirom na ta razmatranja Opći sud je presudio, s jedne strane, da postojanost prijetnje štete vezane uz uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine ne isključuje postojanje druge prijetnje štete prouzročene uvozom indonezijskog biodizela. S druge strane, budući da je uvoz podrijetlom iz Argentine već bio predmetom kompenzacijskih mjera, on nije mogao prekinuti uzročnu vezu između uvoza podrijetlom iz Indonezije i prijetnje štete industriji Unije. Osim toga, Opći sud je utvrdio da je, unatoč tom uvozu podrijetlom iz Argentine, prijetnja štete koju je prouzročio uvoz podrijetlom iz Indonezije bila značajna te se mogla utvrditi uzročna veza između tog uvoza i prijetnje štete industriji Unije.

S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud je odbio tužbu u cijelosti.

( 1 ) Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/2092 оd 28. studenog 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije (SL 2019, L 317, str. 42.)

( 2 ) Uredba (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 55.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. (SL 2018., L 143, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Osnovna antisubvencijska uredba).

( 3 ) Obavijest Komisije o izračunu iznosa subvencija u okviru antisubvencijskog ispitnog postupka (SL 1998., C 394, str. 6.)

( 4 ) Sirovo palmino ulje izvor je proizvodnje indonezijskog biodizela.