Predmet C-501/20

Osoba MPA

protiv

osobe LCDNMT

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Barcelona (Provincijski sud u Barceloni, Španjolska))

Presuda Suda (treće vijeće) od 1. kolovoza 2022.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba (EZ) br. 2201/2003 – Članci 3., 6. do 8. i 14. – Pojam ,uobičajeno boravište’ – Nadležnost, priznavanje, izvršenje sudskih odluka i suradnja u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja – Uredba (EZ) br. 4/2009 – Članci 3. i 7. – Državljani dviju različitih država članica koji borave u trećoj državi kao članovi ugovornog osoblja i rade u delegaciji Europske unije u toj trećoj državi– Utvrđivanje nadležnosti – Forum necessitatis”

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost, mjerodavno pravo, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja – Uredba br. 4/2009 – Pojam uobičajenog boravišta – Kriteriji za ocjenu – Bračni drugovi koji navodno imaju diplomatski status kao članovi ugovornog osoblja koji rade u delegaciji Unije u trećoj državi – Nepostojanje utjecaja

   (Haaški protokol od 23. studenoga 2007., čl. 3.; Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 3. st. 1. t.(a) i Uredba br. 4/2009, uv. izj. 8. i čl. 3. t. (a) i (b))

   (t. 41.-47., 49., 53., 66. i t. 1. izreke)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Pojam ‚uobičajeno boravište djeteta’ – Kriteriji za ocjenu – Državljanstvo majke i njezino boravište prije sklapanja braka u državi članici pred čijim je sudom pokrenut postupak– Nepostojanje utjecaja – Maloljetna djeca koja su rođena u toj državi članici i imaju njezino državljanstvo – Nedovoljna okolnost

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, uv. izj. 12. i čl. 8. st. 1.)

   (t. 71., 72., 75.-78. i t. 2. izreke)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Supsidijarna nadležnost – Doseg – Tuženik iz glavnog postupka koji je državljanin države članice različite od države članice suda pred kojim je pokrenut postupak – Isključenje supsidijarne nadležnosti navedenog suda u bračnim sporovima – Nepostojanje utjecaja u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 3. do 6., čl. 7. st. 1. i čl. 8. do 14.)

   (t. 81.-85., 89.-91., 96. i t. 3. izreke)

4. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, mjerodavno pravo, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja – Uredba br. 4/2009 – Nadležnost u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja – Forum necessitatis – Primjenjivost – Pretpostavke

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 24. st. 2.; Haaška konvencija od 23. studenoga 2007.; Uredba Vijeća br. 4/2009, uv. izj. 16. i čl. 3. do 7.)

   (t. 99., 101., 105.-111., 113. i t. 4. izreke)

Kratak prikaz

Sud pojašnjava sudsku nadležnost u stvarima povezanima s razvodom, roditeljskom odgovornosti i obvezama uzdržavanja

Usto navodi kriterij „uobičajenog boravišta ” kojim se određuje sud nadležan u građanskim stvarima

Dva člana ugovornog osoblja Europske komisije, koji su prethodno boravili u Gvineji Bissau, preselili su se 2015. u Togo sa svojom maloljetnom djecom jer su radili u delegaciji Europske unije u toj trećoj državi. Budući da majka ima španjolsko, a otac portugalsko državljanstvo, djeca koja su rođena u Španjolskoj imaju dvojno španjolsko i portugalsko državljanstvo. Nakon de facto rastave 2018., majka i djeca nastavljaju živjeti u zajedničkom boravištu u Togu, a otac boravi u hotelu u toj državi.

Majka je 2019. podnijela zahtjev za razvod španjolskom sudu kojem su priloženi, među ostalim, zahtjevi za utvrđivanje načina ostvarivanja skrbi nad djecom i roditeljske odgovornosti te za njihovo uzdržavanje. Međutim, taj se sud proglasio sudski nenadležnim jer stranke nemaju svoje uobičajeno boravište u Španjolskoj.

Audiencia Provincial de Barcelona (Provincijski sud u Barceloni, Španjolska), sud kojem je majka podnijela žalbu, odlučila je uputiti Sudu nekoliko prethodnih pitanja kako bi mogla odlučiti, s obzirom na posebnu situaciju bračnih drugova i njihove djece, o nadležnosti španjolskih sudova na temelju Uredbe br. 2201/2003 ( 1 ) i Uredbe br. 4/2009 ( 2 ).

Sud u svojoj presudi pojašnjava relevantne elemente u svrhu određivanja uobičajenog boravišta stranaka koji su navedeni kao kriteriji nadležnosti u navedenim uredbama. Pojašnjava i uvjete u kojima sud pred kojim je pokrenut postupak može priznati svoju nadležnost za odlučivanje u stvarima povezanima s razvodom, roditeljskom odgovornosti i obvezama uzdržavanja ako nijedan sud države članice nije uobičajeno nadležan.

Ocjena Suda

Pojam „uobičajeno boravište” bračnih drugova, naveden u šest osnova za nadležnost predviđenih u članku 3. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 2201/2003, treba tumačiti autonomno i ujednačeno. Ne obilježava ga samo volja dotične osobe da na određenom mjestu odredi uobičajeno središte svojeg života, nego i dovoljno stabilna prisutnost na državnom području dotične države članice. Ista definicija vrijedi i za pojam „uobičajeno boravište” u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja, u smislu kriterija nadležnosti iz članka 3. točaka (a) i (b) Uredbe br. 4/2009, s obzirom na to da se taj pojam treba temeljiti na istim načelima i trebaju ga obilježavati isti elementi kao i u Haaškom protokolu o mjerodavnom pravu za obveze uzdržavanja. Status članova ugovornog osoblja Unije dotičnih bračnih drugova, koji rade u delegaciji potonje institucije u trećoj državi i koji navodno, kao u ovom slučaju, ondje imaju diplomatski status, ne može utjecati na tumačenje pojma „uobičajeno boravište” u smislu prethodno navedenih odredbi.

Što se tiče uobičajenog boravišta djeteta, u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 2201/2003 u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, on također predstavlja autonoman pojam. Iziskuje barem fizičku prisutnost u dotičnoj državi članici koja nije vremenski ograničenoga ili povremenog karaktera i koja upućuje na određenu integraciju tog djeteta u društvenu i obiteljsku okolinu. U tom pogledu, poveznica u obliku majčina državljanstva i njezina boravka prije sklapanja braka u državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornosti nije relevantna za priznavanje nadležnosti tog suda, a okolnost prema kojoj su maloljetna djeca rođena u toj državi članici i imaju njezino državljanstvo je nedovoljna.

To tumačenje pojma „uobičajeno boravište” moglo bi dovesti do toga da, s obzirom na predmetne okolnosti, nijedan sud države članice nije nadležan, na temelju općih pravila o nadležnosti iz Uredbe br. 2201/2003, za odlučivanje o zahtjevu za raskid bračne veze i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornosti. U takvom slučaju, člancima 7. i 14. te uredbe može se dopustiti sudu pred kojim je pokrenut postupak da za oba područja primijeni nacionalna pravila o nadležnosti, ali s različitim dosegom. U bračnim je sporovima takva supsidijarna nadležnost suda države članice pred kojim je pokrenut postupak isključena kada je tuženik državljanin druge države članice a da se pritom ipak ne isključuje nadležnost sudova potonje države članice na temelju njezina nacionalnog prava. Suprotno tomu, u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornosti, činjenica da je tuženik državljanin druge države članice nije prepreka tomu da sud države članice pred kojim je pokrenut postupak prizna svoju nadležnost.

Drugi se okvir predviđa u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja kada sve stranke u sporu nemaju uobičajeno boravište u državi članici. U tom slučaju, članak 7. Uredbe br. 4/2009 postavlja četiri kumulativna uvjeta kako bi sud države članice mogao iznimno utvrditi svoju nadležnost na temelju stanja nužde (forum necessitatis). Kao prvo, sud pred kojim je pokrenut postupak treba provjeriti da nijedan sud države članice nije nadležan na temelju članaka 3. do 6. Uredbe br. 4/2009. Kao drugo, predmetni spor mora biti usko povezan s trećom državom, što je slučaj kad sve stranke ondje imaju uobičajeno boravište. Kao treće, uvjet da postupak nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili da postupak nije moguć u trećoj državi zahtijeva da je, s obzirom na ovaj slučaj, pristup pravosuđu u trećoj državi pravno ili činjenično ograničen, osobito postupovnim uvjetima koji su diskriminirajući ili protivni poštenom suđenju. Naposljetku, spor mora biti u dovoljnoj mjeri povezan s državom članicom suda pred kojim je pokrenut postupak, pri čemu se ta povezanost može temeljiti, među ostalim, na državljanstvu jedne od stranaka.

( 1 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003., L 338, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133. i ispravak SL 2014., L 46, str. 22.)

( 2 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL 2009., L 7, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138. i ispravak SL 2013., L 281, str. 29.)