Predmet C-184/20

OT

protiv

Vyriausioji tarnybinės etikos komisija

(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Vilniaus apygardos administracinis teismas)

Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. kolovoza 2022.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 7. i 8. i članak 52. stavak 1. – Direktiva 95/46/EZ – Članak 7. točka (c) – Članak 8. stavak 1. – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (c) i članak 6. stavak 3. drugi podstavak – Članak 9. stavak 1. – Obrada koja je nužna radi poštovanja pravne obveze voditelja obrade – Cilj u općem interesu – Proporcionalnost – Obrada posebnih kategorija osobnih podataka – Nacionalni propis kojim se nalaže objavljivanje na internetu podataka sadržanih u izjavama o privatnim interesima fizičkih osoba zaposlenih u javnim službama ili upravitelja udruga ili ustanova koje primaju javna sredstva – Sprečavanje sukoba interesa i korupcije u javnom sektoru”

1. Usklađivanje zakonodavstava – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Direktiva 95/46 – Uredba 2016/679 – Područje primjene ratione temporis – Istodobno tumačenje odredbi sličnog dosega

   (Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća; Direktiva 95/46 Europskog parlamenta i Vijeća)

   (t. 57.-59.)

2. Usklađivanje zakonodavstava – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Direktiva 95/46 – Uredba 2016/679 – Uvjeti za zakonitost obrade osobnih podataka – Nacionalni propis kojim se nalaže objavljivanje na internetu podataka sadržanih u izjavi o privatnim interesima fizičke osobe koja upravlja ustanovom koja prima javna sredstva – Obrada koja je nužna radi ispunjavanja pravne obveze koju ima voditelj obrade – Cilj u općem interesu u pogledu sprečavanja sukoba interesa korupcije u javnom sektoru – Nepostojanje nužne prirode objavljivanja dijela podataka sadržanih u izjavi o privatnim interesima – Nedopuštenost

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i 8. te čl. 52. st. 1.; Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 1. prvi podst. t. (c) i čl. 6. st. 3.; Direktiva 95/46 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. t. (c))

   (t. 67.-70., 75.-77., 80.-89., 93., 96., 97., 100.-103., 106., 109.-112., 114.-116., t. 1. izreke)

3. Usklađivanje zakonodavstava – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Direktiva 95/46 – Uredba 2016/679 – Obrada posebnih kategorija osobnih podataka – Pojam – Objavljivanje, na internetskoj stranici nacionalnog tijela odgovornog za prikupljanje i nadzor izjava o privatnim interesima, podataka koji mogu neizravno otkriti seksualnu orijentaciju osobe – Uključenost

   (Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9. st. 1.; Direktiva 95/46 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 1.)

   (t. 127., 128., t. 2. izreke)

Kratak prikaz

Odlukom od 7. veljače 2018. Vyriausioji tarnybinės etikos komisija (Glavna komisija za službeničku etiku, Litva, u daljnjem tekstu: Glavna komisija) utvrdila je da direktor ustanove litavskog prava koja prima javna sredstva nije ispunio svoju obvezu podnošenja izjave o privatnim interesima ( 1 ).

Ta je osoba osporavala odluku Glavne komisije pred Vilniaus apygardos administracinis teismasom (Okružni upravni sud u Vilniusu, Litva). Osobito je istaknula da bi, čak i da je bila dužna podnijeti izjavu o privatnim interesima, što osporava, objavljivanje te izjave na internetskoj stranici Glavne komisije na temelju Zakona o usklađivanju interesâ povrijedilo njezino pravo na poštovanje privatnog života i privatnog života drugih osoba koje bi po potrebi navela u svojoj izjavi. Budući da je imao dvojbe u pogledu toga je li sustav za objavljivanje informacija iz izjave o privatnim interesima koji je uveden Zakonom o usklađivanju interesâ usklađen s GDPR-om ( 2 ), Vilniaus apygardos administracinis teismas (Okružni upravni sud u Vilniusu) uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku.

Sud u svojoj presudi, koju je donijelo veliko vijeće, u biti presuđuje da se pravu Unije ( 3 ) protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa objavljivanje na internetu izjave o privatnim interesima koju su dužni podnijeti svi direktori ustanove koja prima javna sredstva posebice što se, među ostalim, to objavljivanje odnosi na određene podatke, odnosno osobne podatke o drugim osobama koje su po potrebi navedene u toj izjavi, ili na sve transakcije podnositelja izjave koje prelaze određenu vrijednost.

Ocjena Suda

Sud najprije podsjeća na to da se relevantnim propisima Unije predviđa iscrpan i taksativan popis slučajeva u kojima se obrada osobnih podataka može smatrati zakonitom, među kojima je i obrada koja je nužna za ispunjavanje pravne obveze koju ima voditelj obrade. Predmetna je obrada, odnosno objavljivanje dijela osobnih podataka iz izjave o privatnim interesima na internetskoj stranici Glavne komisije, s obzirom na to da se zahtijeva Zakonom o usklađivanju interesâ kojem to tijelo podliježe, doista obuhvaćena tim slučajem. Sud dodaje da na temelju GDPR-a takvu obradu treba temeljiti na pravu Unije ili pravu države članice kojem podliježe voditelj obrade te da tom pravnom osnovom treba ostvariti cilj od općeg interesa i ona mora biti razmjerna zakonitom cilju koji se želi postići, kao što se to uostalom zahtijeva Poveljom ( 4 ). U tom okviru, s jedne strane, Sud ističe da obrada osobnih podataka predviđena Zakonom o usklađivanju interesâ zaista odgovara cilju od općeg interesa koji se sastoji od sprečavanja sukoba interesa i borbe protiv korupcije u javnom sektoru. S druge strane, naglašava da se u takvom slučaju mogu priznati ograničenja ostvarivanja prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, zajamčenih člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje, pod uvjetom da se njima osobito i zaista ostvaruje cilj od općeg interesa koji se nastoji postići i da su proporcionalna tom cilju.

Nadalje, Sud razmatra prikladnost predmetne mjere za ostvarivanje cilja u općem interesu koji se nastoji postići. U tom pogledu utvrđuje da se čini da ta mjera može pridonijeti postizanju takvog cilja. Naime, objavljivanje na internetu određenih osobnih podataka sadržanih u izjavama o privatnim interesima donositelja odluka u javnom sektoru može ih potaknuti na nepristrano djelovanje jer može otkriti postojanje eventualnih sukoba interesa koji bi mogli utjecati na obavljanje njihovih dužnosti. Stoga je takva provedba načela transparentnosti primjerena za sprečavanje sukoba interesa i korupcije, povećanje odgovornosti dionika u javnom sektoru, a stoga i jačanje povjerenja građana u javno djelovanje.

Kad je riječ o zahtjevu nužnosti, odnosno pitanju bi li se željeni cilj mogao razumno jednako učinkovito postići drugim mjerama kojima se manje ugrožavaju prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, Sud pojašnjava da tu ocjenu treba provesti uzimajući u obzir sve pravne i činjenične elemente svojstvene dotičnoj državi članici. U tom okviru također naglašava da nedostatak ljudskih resursa kojima Glavna komisija raspolaže za nadzor svih izjava o privatnim interesima koje su joj podnesene, na koji se ta komisija poziva kako bi opravdala njihovo objavljivanje na internetu, ni u kojem slučaju ne može biti legitiman razlog kojim se može opravdati povreda temeljnih prava zajamčenih Poveljom.

Usto, razmatranje zahtjeva nužnosti obrade treba provesti uzimajući u obzir takozvano načelo „smanjenja količine podataka”. Sud u tom pogledu ističe da, u svrhu sprečavanja sukoba interesa i korupcije u javnom sektoru, doista može biti relevantno zahtijevati da se u izjavama o privatnim interesima navedu podaci na temelju kojih je moguće identificirati osobu koja podnosi izjavu, kao i podaci o djelatnostima njezina bračnog druga, izvanbračnog partnera ili partnera. Međutim, čini se da objavljivanje na internetu osobnih podataka o bračnom drugu, izvanbračnom partneru ili partneru direktora ustanove koja prima javna sredstva, kao i o bliskim osobama ili drugim osobama koje poznaje podnositelj izjave, a mogu dovesti do sukoba interesa, prekoračuje ono što je strogo nužno. Naime, očito je da se cilj od općeg interesa kojem se teži ne bi mogao postići kad bi se samo uputilo na generički izraz bračnog druga, izvanbračnog partnera ili partnera, ovisno o slučaju, koji je povezan s relevantnim navođenjem interesa koje te osobe imaju u odnosu na svoje djelatnosti. Isto tako je očito da sustavno objavljivanje na internetu popisa transakcija podnositelja izjave čija je vrijednost veća od 3000 eura nije strogo nužno s obzirom na ciljeve koji se nastoje postići.

U ovom je slučaju Sud zaključio da postoji ozbiljno zadiranje u temeljna prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka ispitanikâ. Naime, s jedne strane, objavljivanje prethodno navedenih podataka i informacija može otkriti informacije o određenim osjetljivim aspektima privatnog života ispitanikâ te se na temelju njega može izraditi vrlo detaljan prikaz njihova privatnog života. S druge strane, slijedom tog objavljivanja ti su podaci na internetu slobodno dostupni potencijalno neograničenom broju osoba. Stoga osobe koje se samo pokušavaju informirati o osobnoj, materijalnoj i financijskoj situaciji podnositelja izjave i njemu bliskih osoba mogu slobodno pristupiti tim podacima.

Kad je riječ o odvagivanju ozbiljnosti tog zadiranja s važnošću cilja od općeg interesa koji se nastoji postići, Sud ističe da objavljivanje na internetu većeg dijela osobnih podataka u ovom slučaju ne ispunjava zahtjeve pravilnog odvagivanja. Međutim, objavljivanje određenih podataka sadržanih u izjavi o privatnim interesima može se opravdati koristima koje takva transparentnost donosi u postizanju predmetnog cilja. To osobito vrijedi za podatke koji se odnose na zaposlenost podnositelja izjave ili, ne navodeći imena, njegova bračnog druga, izvanbračnog partnera ili partnera u različitim subjektima, na njihove samostalne djelatnosti ili pak na darove trećih osoba koji prelaze određenu vrijednost.

Konačno, Sud pojašnjava da obrada osobnih podataka koji neizravno mogu otkriti osjetljive informacije o pojedincu nije izuzeta iz pojačanog sustava zaštite ( 5 ) jer bi takvo izuzimanje moglo negativno utjecati na koristan učinak tog sustava te zaštitu temeljnih sloboda i prava pojedinaca koje bi trebala osiguravati. Stoga objavljivanje osobnih podataka koji mogu neizravno otkriti seksualnu orijentaciju ispitanikâ na internetskoj stranici Glavne komisije predstavlja obradu osjetljivih podataka.

( 1 ) Obveza predviđena u Lietuvos Respublikos viešųjų ir privačių interesų derinimo valstybinėje tarnyboje įstatymas Nr. VIII-371 (Zakon br. VIII-371 Republike Litve o usklađivanju javnih i privatnih interesa u javnoj službi) od 2. srpnja 1997. (Žin., 1997., br. 67.-1659., u daljnjem tekstu: Zakon o usklađivanju interesâ), u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka.

( 2 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: GDPR)

( 3 ) Članak 7. točka (c) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.) te članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (c) i članak 6. stavak 3. GDPR-a, u vezi s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja)

( 4 ) Članak 52. stavak 1. Povelje

( 5 ) Na koji se odnosi članak 8. stavak 1. Direktive 95/46 i članak 9. stavak 1. GDPR-a i kojim se u načelu zabranjuje obrada posebnih kategorija osobnih podataka.