Predmet T-245/19

Uzina Metalurgica Moldoveneasca OAO

protiv

Europske komisije

 Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 18. svibnja 2022.

„Zaštitne mjere – Tržište proizvoda od čelika – Provedbena uredba (EU) 2019/159 – Tužba za poništenje – Pravni interes – Procesna legitimacija – Dopuštenost – Jednako postupanje – Legitimna očekivanja – Načelo dobre uprave – Obveza dužne pažnje – Prijetnja ozbiljne štete – Očita pogreška u ocjeni – Pokretanje ispitnog postupka o zaštitnim mjerama – Nadležnost Komisije – Prava obrane”

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Tužba koja može donijeti korist tužitelju – Tužba podnesena protiv uredbe o uvođenju zaštitnih mjera – Tužba koju je podnio poduzetnik koji je proizvođač izvoznik predmetnog proizvoda u Uniju – Dopuštenost

(čl. 263. četvrti st. UFEU-a)

(t. 32.-34.)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravan utjecaj – Kriteriji – Uredba o uvođenju zaštitnih mjera – Izravan utjecaj na poduzetnika koji je proizvođač izvoznik predmetnog proizvoda u Uniju

(čl. 263. četvrti st. UFEU-a)

(t. 38., 44.-46.)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobni utjecaj općeg akta – Uvjeti – Uredba o uvođenju zaštitnih mjera – Izravan utjecaj na poduzetnika koji je proizvođač izvoznik predmetnog proizvoda u Uniju – Dopuštenost

(čl. 263. četvrti st. UFEU-a)

(t. 57.-69.)

4.      Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

(t. 74., 75.)

5.      Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Uredba o uvođenju zaštitnih mjera za određene kategorije proizvoda od čelika iz trećih zemalja – Isključenje određenih trećih zemalja iz područja primjene navedene uredbe – Obveza poštovanja načela nediskriminacije – Uzimanje u obzir konteksta odnosâ između Unije i dotične treće države i dotičnih trećih zemalja – Neusporedive situacije – Nepostojanje diskriminacije

(Sporazum WTO-a o zaštitnim mjerama, čl. 2. st. 2.; Sporazum o EGP-u; Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Moldove, s druge strane; Uredba 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 15. st. 5.)

(t. 84.-90.)

6.      Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Uredba o uvođenju zaštitnih mjera za određene kategorije proizvoda od čelika iz trećih zemalja – Neprimjena navedenih mjera na proizvode podrijetlom iz zemlje u razvoju, koja je članica WTO-a – Uvjet – Uvoz predmetnog proizvoda koji ne prelazi određeni prag – Analiza pragova provedena za svaku kategoriju koja čini predmetni proizvod – Dopuštenost

(Uredba 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 18.)

(t. 97.-103.)

7.      Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Šteta – Čimbenici koje treba uzeti u obzir – Obujam uvoza – Kriteriji – Komisijina diskrecijska ovlast

(Uredba 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9. st. 1. t. (a) i čl. 16.; Uredba Komisije 2019/159, uv. izj. 39. i 47.)

(t. 146., 147.)

8.      Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Šteta – Utvrđenje uzročne veze – Uzimanje u obzir stope rasta izvoza u Uniju

(Uredba 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9 st. 2. i čl. 16.)

(t. 200.-204.)

9.      Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Pokretanje ispitnog postupka – Komisijino pokretanje na vlastitu inicijativu – Dopuštenost

(Uredba 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 7. i 8. i čl. 4. st. 1., čl. 5. st. 1. te čl. 10. i 15.)

(t. 225.-250.)

10.    Zajednička trgovinska politika – Zajednička pravila za uvoz – Zaštitne mjere – Poštovanje prava obrane – Obveza institucija da pruže informacije dotičnim strankama – Opseg

(Uredba 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5. st. 1. t. (a) i (b) te čl. 4. i 5.)

(t. 261.-266.)

Kratak prikaz

U okviru politike trgovinske zaštite Unije, Europska komisija primijenila je prethodni nadzor na uvoz određenih proizvoda od čelika podrijetlom iz određenih trećih zemalja(1) (u daljnjem tekstu: predmetni proizvod). S obzirom na statističke podatke prikupljene u tu svrhu, pokrenula je ispitni postupak o zaštitnim mjerama u kojem je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2019/159(2), kojom se uvode konačne zaštitne mjere protiv tog uvoza, u obliku carinskih kvota(3).

Društvo Uzina Metalurgica Moldoveneasca OAO (u daljnjem tekstu: tužitelj), sa sjedištem u Moldovi, koje je proizvođač izvoznik određenih kategorija predmetnog proizvoda, podnijelo je tužbu za poništenje pobijane uredbe u dijelu u kojem se odnosi na njega.

Opći sud proglašava tu tužbu u području zaštitnih mjera dopuštenom te je odbija, pri čemu ispituje je li Komisija, time što je prema Moldovi postupila drukčije nego prema dotičnim državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP), povrijedila načelo nediskriminacije kao temeljno načelo prava Unije. Također prvi put tumači članak 5. stavak 1. Osnovne uredbe o zaštitnim mjerama(4) u pogledu Komisijine nadležnosti da pokrene ispitni postupak na vlastitu inicijativu.

Ocjena Općeg suda

Što se tiče dopuštenosti tužbe, Opći sud odbija prigovor nedopuštenosti koji je istaknula Komisija i koji se temelji na nepostojanju tužiteljeva pravnog interesa i njegove procesne legitimacije.

Kada je riječ o tužiteljevu pravnom interesu, Opći sud smatra da djelomično poništenje pobijane uredbe samo po sebi može imati pravne posljedice i može donijeti korist tužitelju. Naime, iz mehanizma uspostavljenog pobijanom uredbom, odnosno iz nalaganja carinske stope izvan kvote od 25 % u slučaju iscrpljivanja carinskih kvota, proizlazi da je pravni sustav primjenjiv na tužiteljevu djelatnost izvoza proizvoda u Uniju nepovoljniji od pravnog sustava koji se primjenjivao na tu djelatnost prije donošenja te uredbe.

Što se tiče tužiteljeve procesne legitimacije, Opći sud ističe da se pobijana uredba izravno i osobno odnosi na njega. Što se tiče izravnog utjecaja, utvrđuje, kao prvo, da pobijana uredba proizvodi izravne učinke na tužiteljevu pravnu situaciju: naime, njome se utvrđuju pravni okvir i uvjeti u kojima je tužitelj ovlašten izvoziti u Uniju, u smislu obujma i cijene, s obzirom na to da njegovi proizvodi od sada podliježu sustavu kvota, a ne puštanju u slobodni promet u Uniji, kojim se ne nalaže ni dodjeljivanje količina ni Komisijino odobrenje. Kao drugo, nadležnim tijelima države članice pobijanom uredbom nije ostavljena nikakva diskrecijska ovlast u okviru provedbe zaštitnih mjera, s obzirom na to da su ta tijela dužna primijeniti carinsku stopu izvan kvote ako su carinske kvote iscrpljene. Što se tiče osobnog utjecaja, Opći sud smatra da postoji skup činjeničnih i pravnih sastavnih elemenata posebne situacije koja tužitelja izdvaja od svih ostalih gospodarskih subjekata i koja dokazuje osobni utjecaj pobijane uredbe na njega. Naime, može se smatrati da je tužitelj, kao prvo, dio zatvorenog kruga, kao drugo, da je njegov identitet moguće utvrditi u pobijanoj uredbi, kao treće, da je sudjelovao u ispitnom postupku za pripremu uvođenja zaštitnih mjera te, kao četvrto, da je bio jedini subjekt čiji su se poslovni podaci upotrijebili kako bi se utvrdile carinske kvote za Moldovu.

Što se tiče merituma, Opći sud, kao prvo, odbija tužiteljev prigovor koji se temelji na povredi načela nediskriminacije zbog toga što Komisija nije isključila Republiku Moldovu iz primjene pobijane uredbe, kao što je to učinila s državama članicama EGP-a, iako se nalazila u usporedivoj situaciji u pogledu bliske integracije s tržištem Unije, podataka o ukupnom uvozu te niskog rizika od preusmjeravanja trgovine. U tom pogledu, objašnjava da usporedivost situacija treba ocijeniti s obzirom na kontekst odnosa između Unije i dotične treće države. Međutim, Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru i Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Moldove, s druge strane, razlikuju se po svojem opsegu, ciljevima i institucionalnim mehanizmima. Stoga se Komisiji ne može prigovoriti da je smatrala da situacija Moldove nije usporediva sa situacijom dotičnih država članica EGP-a.

Kao drugo, Opći sud odbija tužiteljev prigovor koji se temelji na povredi članka 5. stavka 1. Osnovne uredbe o zaštitnim mjerama(5), zbog toga što je Komisija pokrenula ispitni postupak na vlastitu inicijativu, iako samo države članice mogu pokrenuti takav ispitni postupak na vlastitu inicijativu. U tom pogledu, smatra da tužiteljevo tumačenje navedene odredbe, prema kojem pokretanje ispitnog postupka ovisi o tome je li država članica pokrenula postupak pred Komisijom, osim što se čini nedosljednim s obzirom na druge odredbe pobijane uredbe, nije u skladu sa strukturom sustava predviđenog tom uredbom. Naime, s obzirom na to da se nijedna zaštitna mjera ne može uvesti a da se ne pokrene prethodni ispitni postupak, Komisijina ovlast da na vlastitu inicijativu uvede zaštitne mjere ako su ispunjeni materijalni uvjeti imala bi ograničene učinke(6). Štoviše, to bi utjecalo na sam predmet mehanizma nadzora i lišilo bi ispitivanje podataka prikupljenih na temelju tog mehanizma njegova bitnog interesa, s obzirom na to da su ti podaci omogućili Komisiji da smatra da kretanje uvoza predmetnog proizvoda pokazuje potrebu za zaštitnim mjerama. Slijedom toga, Opći sud zaključuje da Komisija može djelovati na vlastitu inicijativu ako raspolaže dovoljnim dokazima da opravda svoje djelovanje i da se takva mogućnost priznaje u okviru pokretanja ispitnih postupaka iz članka 5. stavka 1. Osnovne uredbe o zaštitnim mjerama.

1      Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/670 od 28. travnja 2016. o uvođenju prethodnog nadzora Unije uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika podrijetlom iz određenih trećih zemalja (SL 2016., L 115, str. 37.)

2      Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/159 do 31. siječnja 2019. o uvođenju konačnih zaštitnih mjera protiv uvoza određenih proizvoda od čelika (SL 2019., L 31, str. 27., u daljnjem tekstu: pobijana uredba)

3      U ovom slučaju, pobijanom uredbom utvrđuje se specifična carinska kvota za pojedine zemlje koja se dodjeljuje zemljama koje imaju znatan interes za opskrbu te „preostala” carinska kvota za druge zemlje izvoznice u Uniju. Zemlje koje imaju znatan interes za opskrbu, kao što je Moldova, mogle su djelovati u okviru tih dvaju različitih sustava, s obzirom na to da su nadležna tijela bila dužna primijeniti dodatnu pristojbu po stopi od 25 % na uvoze iz tih zemalja ako su obje carinske kvote iscrpljene (u daljnjem tekstu: carinska stopa izvan kvote).

4      Uredba (EU) 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL 2015., L 83, str. 16.)

5      Članak 5. stavak 1. Osnovne uredbe o zaštitnim mjerama glasi kako slijedi: „[a]ko je Komisiji očigledno da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog postupka, Komisija ispitni postupak pokreće u roku od mjesec dana od primitka informacije od države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije […]”.

6      U skladu s člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe o zaštitnim mjerama, kako bi zaštitila interese Unije, Komisija može, osobito na vlastitu inicijativu, uvesti takve mjere ako su ispunjeni materijalni uvjeti.