Predmet C-16/18

Michael Dobersberger

protiv

Magistrat der Stadt Wien

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija))

Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. prosinca 2019.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članci 56. i 57. UFEU-a – Sloboda pružanja usluga – Direktiva 96/71/EZ – Primjenjivost – Članak 1. stavak 3. točka (a) – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Pružanje usluga u međunarodnim vlakovima – Nacionalni propis koji nameće upravne obveze u pogledu upućivanja radnika”

1. Slobodno pružanje usluga – Odredbe Ugovora – Područje primjene – Usluge u području prometa u smislu članka 58. stavka 1. UFEU-a – Pojam – Usluge za vrijeme vožnje, usluge čišćenja ili usluge posluživanja hrane i pića koje se pružaju u vlakovima – Isključenost

   (čl. 56. i čl. 58. st. 1. UFEU-a)

   (t. 24.-26.)

2. Slobodno pružanje usluga – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Direktiva 96/71 – Upućeni radnik – Pojam – Radnici koji znatan dio svojeg posla obavljaju u državi članici poslovnog nastana poduzeća koje ih je uputilo na pružanje usluga u međunarodnim vlakovima, te koji u toj državi članici započinju ili završavaju svoju službu – Isključenost

   (Direktiva 96/71 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 2.)

   (t. 30.-33.)

3. Slobodno pružanje usluga – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Direktiva 96/71 – Područje primjene – Pružanje željezničkom prijevozniku usluga koje obavljaju zaposlenici poduzeća koje ima poslovni nastan u državi članici, u međunarodnim vlakovima koji prolaze kroz državu članicu željezničkog prijevoznika – Isključenost – Pretpostavke

   (Direktiva 96/71 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. st. 3. t. (a))

   (t. 35. i izreka)

Kratki prikaz

Zaposlenici mađarskog poduzeća koji pružaju usluge u međunarodnom vlaku Austrijskih saveznih željeznica koji prelazi preko Austrije, nisu upućeni u tu državu članicu u smislu Direktive o upućivanju radnika

U presudi Dobersberger (C-16/18) objavljenoj 19. prosinca 2019., Sud, okupljen u velikom vijeću, presudio je da se Direktiva 96/71 ( 1 ) ne primjenjuje na zaposlenike poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici koji pružaju usluge za vrijeme vožnje, usluge čišćenja ili usluge posluživanja putnika hranom i pićem u međunarodnim vlakovima koji prolaze kroz državu članicu dotičnog željezničkog prijevoznika, ako ti radnici obavljaju znatan dio posla usko povezanog s tim uslugama na državnom području države članice poslovnog nastana njihova poduzeća i ako ondje započinju ili završavaju svoju službu.

M. Dobersberger je direktor poduzeća sa sjedištem u Mađarskoj koje je putem niza podugovora u koje su bila uključena društva sa sjedištima u Austriji i Mađarskoj, osiguravalo pružanje usluga za vrijeme vožnje u pojedinim međunarodnim vlakovima društva Österreichische Bundesbahnen (Austrijske savezne željeznice). Ti su vlakovi prolazili preko Austrije, a Budimpešta (Mađarska) im je bila polazišna odnosno odredišna stanica. Usluge su obavljali radnici s prebivalištem u Mađarskoj od kojih je većinu tom poduzeću ustupilo drugo mađarsko poduzeće. Svi su radnici imali središte svojih životnih interesa u Mađarskoj te su ondje započinjali i završavali svoju službu. Nadalje, oni su u Budimpešti preuzimali hranu i piće te su ih ukrcavali u vlakove. U Budimpešti su također bili dužni izvršavati kontrole stanja zaliha i obračun prometa.

Nakon kontrole provedene u Austriji, M. Dobersbergeru su izrečene upravne sankcije kaznene naravi zbog kršenja austrijskih socijalnih propisa o upućivanju radnika na područje te države članice. Prema austrijskim tijelima, na područje Austrije bili su upućeni mađarski radnici, pa je M. Dobersberger morao ispunjavati određene upravne obveze. Tako je tjedan dana prije stupanja u službu trebao prijaviti korištenje tih radnika te na mjestu obavljanja posla čuvati njihove ugovore o radu i različite dokumente o plaćama isplaćenim tim radnicima, na njemačkom jeziku, kao i dokumentaciju o njihovoj prijavi na socijalno osiguranje.

U tim okolnostima postavlja se pitanje primjenjuje li se Direktiva 96/71, koja se austrijskim socijalnim propisom prenosi u nacionalno pravo, na usluge za vrijeme vožnje u međunarodnom vlaku koje obavljaju radnici poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici, na temelju ugovora sklopljenog sa željezničkim prijevoznikom sa sjedištem u drugoj državi članici, kad vlak prolazi kroz drugu državu članicu.

U tom pogledu, Sud je najprije naveo da usluge za vrijeme vožnje, usluge čišćenja ili usluge posluživanja putnika hranom i pićem pružene u vlakovima nisu usko povezane s uslugama prijevoza putnika vlakom. Prema tome, te usluge nisu obuhvaćene člancima 90 do 100. UFEU-a koji se odnose na promet, već člancima 56. do 62. UFEU-a, uz iznimku članka 58. stavka 1. UFEU-a, koji se odnose na usluge. Te usluge dakle mogu biti obuhvaćene Direktivom 96/71 koja je donesena na temelju odredbi primarnog prava koje se odnose na usluge.

Kako bi utvrdio ulaze li predmetne usluge u područje primjene te direktive, Sud je ispitao pojam „upućenog radnika” u smislu te direktive. Zaključio je da se ne može smatrati da je radnik upućen na državno područje države članice ako obavljanje njegova rada nije dovoljno povezano s tim područjem. No radnici koji znatan dio svojeg posla obavljaju u državi članici poslovnog nastana poduzeća koje ih je uputilo na pružanje usluga u međunarodnim vlakovima, te koji u toj državi članici započinju ili završavaju svoju službu, ne održavaju s državnim područjem jedne ili više država članica kroz koje ti vlakovi prolaze dovoljnu vezu da bi se moglo smatrati da su ondje „upućeni” u smislu Direktive 96/71. Njihova situacija stoga ne potpada pod tu direktivu.

Sud je dodao da je u tom pogledu nevažno to što je pružanje usluga obuhvaćeno, u okviru lanca podugovaranja, ugovorom sklopljenim s poduzećem koje ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i željeznički prijevoznik, i koje je s potonjim ugovorno vezano. Nije relevantno ni to što poduzeće upućuje na to pružanje usluge radnike koje joj je ustupilo poduzeće koje ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i ono.

( 1 ) Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL 1997., L 18, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)