Predmet T-799/17

Scania AB i dr.

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (deseto prošireno vijeće) od 2. veljače 2022.

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište proizvođača kamiona – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u – Sporazumi i usklađena djelovanja u pogledu prodajnih cijena kamiona, vremenskog rasporeda uvođenja tehnologija s niskim razinama emisija i prenošenja troškova uvođenja tih tehnologija na kupce – ,Hibridni’ postupak koji je raspodijeljen tijekom određenog vremenskog razdoblja – Pretpostavka nedužnosti – Načelo nepristranosti – Povelja o temeljnim pravima – Jedinstvena i trajna povreda – Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj – Zemljopisni doseg povrede – Novčana kazna – Proporcionalnost – Jednako postupanje – Neograničena nadležnost”

1. Sudski postupak – Objavljivanje sudskih odluka – Obveza suda Unije da osigura pravednu ravnotežu između objavljivanja sudskih odluka i prava na zaštitu osobnih podataka – Zahtjev za izostavljanje javno dostupnih podataka koji predstavljaju pravne kvalifikacije ili pružaju činjenična pojašnjenja – Odbijanje – Zahtjev za izostavljanje o kojem još odlučuje službenik za usmene rasprave i koji se odnosi na iste podatke – Nepostojanje utjecaja

   (čl. 15. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 66.; Odluka Komisije 2011/695, čl. 8.)

   (t. 80.-83.)

2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Postupak nagodbe – Postupak koji ne uključuje sve sudionike zabranjenog sporazuma – Povlačenje poduzetnika iz postupka nagodbe – Komisijino donošenje dviju odluka koje imaju različite adresate na temelju istih dokaza – Dopuštenost – Uvjeti – Poštovanje dužnosti nepristranosti i pretpostavke nedužnosti – Doseg

   (čl. 101. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. i 48.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 10.a)

   (t. 99.-105., 125.-158.)

3. Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Propisivanje navedenog načela u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i njegovo potvrđivanje u Povelji Europske unije o temeljnim pravima – Uzimanje u obzir navedene konvencije i relevantne sudske prakse u svrhu tumačenja Povelje

   (čl. 101. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. i čl. 52. st. 3.)

   (t. 108., 109.)

4. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Postupak nagodbe – Postupak koji ne uključuje sve sudionike zabranjenog sporazuma – Povlačenje poduzetnika iz postupka nagodbe – Komisijino donošenje dviju odluka koje imaju različite adresate u dvama zasebnim postupcima koji su raspodijeljeni tijekom određenog vremenskog razdoblja – Poštovanje pretpostavke nedužnosti – Odluka o nagodbi u kojoj se navodi poduzetnik koji se odlučio povući iz postupka nagodbe – Dopuštenost – Uvjeti

   (čl. 101. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 10.a)

   (t. 110.-124.)

5. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Postupak nagodbe – Postupak koji ne uključuje sve sudionike zabranjenog sporazuma – Povlačenje poduzetnika iz postupka nagodbe – Komisijino donošenje dviju odluka koje imaju različite adresate u dvama zasebnim postupcima koji su raspodijeljeni tijekom određenog vremenskog razdoblja – Odluka o nagodbi koja je donesena a da se pritom nije saslušao poduzetnik koji se odlučio povući iz postupka nagodbe – Poštovanje prava obrane – Uvjeti

   (čl. 101. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 10.a)

   (t. 159.-162.)

6. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Uvid u spis – Predmet – Obavijest o odgovorima na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Uvjeti – Relevantnost odgovora drugih adresata obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku za obranu predmetnog poduzetnika – Teret dokazivanja – Obveza predmetnog poduzetnika da pruži prvu indiciju o korisnosti navedenih odgovora za njegovu obranu

   (čl. 101. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 2.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 2.)

   (t. 169.-190.)

7. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pripisivanje odgovornosti za cjelokupnu povredu jednom poduzetniku – Uvjeti – Protupravna djelovanja i protupravna postupanja koja su dio sveobuhvatnog plana – Ocjena – Kriteriji – Doprinos jedinstvenom cilju povrede – Poznavanje ili predvidljivost sveobuhvatnog plana zabranjenog sporazuma i njegovih ključnih elemenata – Ocjena navedenog znanja na razini poduzetnika – Nužnost međusobnog dopunjavanja praksi koje se stavljaju na teret – Nepostojanje

   (čl. 101. st. 1. UFEU-a)

   (t. 191.-196.; 206.-210., 447.-450., 478., 494.-499.)

8. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezina trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza kojima se koristila Komisija – Skup indicija – Sudski nadzor – Doseg – Odluka u pogledu koje sud i dalje gaji sumnje – Poštovanje načela pretpostavke nedužnosti

   (čl. 101. st. 1. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.)

   (t. 197.-200.)

9. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka o primjeni pravila o tržišnom natjecanju – Odluka koja omogućuje njezinu adresatu da razumije rasuđivanje na temelju kojeg je Komisija donijela navedenu odluku i da je osporava pred sudom Unije – Nepostojanje povrede obveze obrazlaganja

   (čl. 101. st. 1. i čl. 296. drugi st. UFEU-a)

   (t. 245.-248.)

10. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Koordinacija i suradnja koje su nespojive s obvezom svakog od poduzetnika da samostalno odredi svoje ponašanje na tržištu – Razmjena informacija među konkurentima – Protutržišni cilj ili učinak – Pretpostavka – Uvjeti

    (čl. 101. st. 1. UFEU-a)

    (t. 268.-270., 315.-323., 391.)

11. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji za ocjenu – Sadržaj i cilj zabranjenog sporazuma te ekonomski i pravni kontekst u koji je smješten – Razlikovanje između povreda s obzirom na cilj i posljedicu – Namjera stranaka sporazuma da ograniče tržišno natjecanje – Nepotreban kriterij – Povreda s obzirom na cilj – Dovoljan stupanj štetnosti – Kriteriji za ocjenu

    (čl. 101. st. 1. UFEU-a)

    (t. 309.-314.)

12. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Pripisivost ponašanja poduzetnikovih tijela poduzetniku – Uvjeti – Radnja osobe koja je ovlaštena djelovati za račun poduzetnika – Ocjena

    (čl. 101. UFEU-a)

    (t. 476., 477.)

13. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zastara u području novčanih kazni – Dan od kojega rok počinje teći – Jedinstvena i trajna povreda

    (čl. 101. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 25.)

    (t. 515., 516.)

14. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezina trajanja – Opseg tereta dokaza – Dokaz na temelju određenog broja indicija i slučajnosti koje potvrđuju postojanje i trajanje trajnog protutržišnog ponašanja – Dopuštenost

    (čl. 101. st. 1. UFEU-a)

    (t. 522., 523.)

15. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost – Nadzor zakonitosti – Doseg i granice – Neograničena nadležnost koja se odnosi isključivo na utvrđivanje iznosa izrečene novčane kazne

    (čl. 101., 261. i 263. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

    (t. 535.-538.)

16. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Načelo jednakog postupanja – Doseg

    (čl. 101. st. 1. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20.)

    (t. 559.)

Sažetak

Opći sud odbija Scanijinu tužbu i održava na snazi novčanu kaznu od 880,52 milijuna eura koju je izrekla Komisija zbog njezina sudjelovanja u zabranjenom sporazumu među proizvođačima kamiona

Opći sud navodi pojašnjenja koja se odnose, s jedne strane, na zakonitost „hibridnog ” postupka kojim se povezuju postupak nagodbe i redovni upravni postupak u području zabranjenih sporazuma i, s druge strane, na pojam jedinstvene i trajne povrede

Odlukom od 27. rujna 2017. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) ( 1 ), Europska komisija utvrdila je da su društva Scania AB, Scania CV AB i Scania Deutschland GmbH, tri subjekta iz grupe Scania, koja se bave proizvodnjom i prodajom teških kamiona koji su namijenjeni za prijevoz na velike udaljenosti (u daljnjem tekstu zajedno nazvana: Scania), povrijedila pravila prava Unije kojima se zabranjuju zabranjeni sporazumi ( 2 ), time što su u razdoblju od siječnja 1997. do siječnja 2011. bila uključena, zajedno sa svojim konkurentima, u tajne dogovore čiji je cilj ograničenje tržišnog natjecanja na tržištu kamiona srednje težine i teških kamiona u EGP-u. Komisija je Scaniji izrekla novčanu kaznu od 880523000 eura.

Pobijana odluka donesena je u takozvanom „hibridnom” postupku kojim se povezuju postupak nagodbe ( 3 ) i redovni upravni postupak u području tržišnog natjecanja.

U ovom je slučaju svaki adresat obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, uključujući Scaniju, potvrdio Komisiji da želi sudjelovati u razgovorima o uvjetima nagodbe. Međutim, nakon razgovora s Komisijom, Scania se odlučila povući iz navedenog postupka. Komisija je stoga donijela odluku o nagodbi u pogledu poduzetnika koji su podnijeli službeni zahtjev u tom smislu ( 4 ) i nastavila je istragu koja se odnosi na Scaniju.

Svojom presudom od 2. veljače 2022. Opći sud odbio je tužbu koju je podnijela Scania radi poništenja pobijane odluke, pri čemu je naveo pojašnjenja u pogledu zakonitosti „hibridnog” postupka u području zabranjenog sporazuma i pojma jedinstvene i trajne povrede.

Ocjena Općeg suda

Što se tiče zakonitosti „hibridnog” postupka koji je primijenila Komisija, Opći sud najprije napominje da, suprotno onomu što je tvrdila Scania, Komisijina odluka da primijeni takav postupak ne sadržava sama po sebi povredu načela pretpostavke nedužnosti, prava obrane ili dužnosti nepristranosti. Naime, odredbama kojima se uređuje postupak nagodbe ne protivi se mogućnost da Komisija primijeni takav postupak u okviru primjene članka 101. UFEU-a. Štoviše, na temelju sudske prakse, u okviru takvih postupaka Komisija može donijeti, kao prvo, odluku o nagodbi i, kao drugo, odluku u redovnom postupku, pod uvjetom da poštuje prethodno navedena načela i prava.

S obzirom na navedeno, Opći sud ispituje je li u okolnostima ovog slučaja Komisija poštovala navedena načela.

Što se tiče prigovora koji se temelji na povredi načela pretpostavke nedužnosti, Scania je tvrdila da se u odluci o nagodbi utvrđuje Komisijino konačno stajalište u pogledu istih činjenica kao što su one koje se navode u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku te je zaključila, na temelju istih dokaza koji su se upotrijebili u pobijanoj odluci, da te činjenice, u kojima je sudjelovala i Scania, predstavljaju povredu.

U tom pogledu Opći sud napominje, kao prvo, da se nijedan odlomak obrazloženja odluke o nagodbi, razmatrane u cijelosti, s obzirom na posebne okolnosti njezina donošenja, ne može shvatiti na način da se njime preuranjeno utvrđuje Scanijina odgovornost. Kao drugo, Opći sud objašnjava da priznanje odgovornosti adresata odluke o nagodbi ne smije dovesti do implicitnog priznanja odgovornosti poduzetnika koji se odlučio povući iz navedenog postupka zbog njegova eventualnog sudjelovanja u istim činjenicama koje se u odluci o nagodbi smatraju protutržišnima. Naime, u okviru redovnog upravnog postupka u kojem je donesena takva odluka, u odnosu na postupak nagodbe, predmetni poduzetnik i Komisija nalaze se u takozvanoj situaciji „tabula rasa” u kojoj odgovornosti tek treba utvrditi. Stoga je Komisija, s jedne strane, obvezana isključivo obaviješću o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i, s druge strane, obvezna je preispitati spis s obzirom na sve relevantne okolnosti, uključujući sve informacije i sve argumente koje je zainteresirani poduzetnik iznio prilikom ostvarivanja svojeg prava na saslušanje. Slijedom toga, pravna kvalifikacija činjenica koju je Komisija utvrdila u pogledu stranaka nagodbe sama po sebi ne pretpostavlja da Komisija nužno mora utvrditi istu pravnu kvalifikaciju činjenica u pogledu poduzetnika koji se povukao iz takvog postupka. U tom kontekstu ništa ne sprečava Komisiju da se osloni na zajedničke dokaze u dvjema odlukama donesenima u okviru hibridnog postupka.

S obzirom na ta razmatranja i činjenicu da Scania nije osporavala da je imala priliku podnijeti sve dokaze kojima se osporavaju činjenice i dokazi na koje se Komisija pozvala u okviru redovnog upravnog postupka, uključujući one koji su dodani u spis nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, Opći sud isključuje postojanje povrede načela pretpostavke nedužnosti u ovom slučaju.

Što se tiče prigovora koji se temelji na povredi prava obrane, Opći sud istaknuo je da Komisija u odluci o nagodbi nije unaprijed utvrdila Scanijinu odgovornost za povredu. Slijedom toga, nikakva povreda prava obrane ne može proizlaziti iz činjenice da Scanija nije saslušana u okviru tog postupka.

Što se tiče prigovora koji se temelji na povredi načela nepristranosti, Opći sud utvrdio je da Scanija nije dokazala da Komisija tijekom istražnog postupka nije pružila sva jamstva kako bi isključila svaku legitimnu sumnju u pogledu njezine nepristranosti u ispitivanju predmeta. Naime, kada Komisija u okviru redovnog postupka ispituje dokaze koje su podnijele stranke koje su odlučile da se neće nagoditi, ona nipošto nije obvezana činjeničnim utvrđenjima i pravnim kvalifikacijama koje je utvrdila u odluci o nagodbi. K tomu, s obzirom na to da u pravu Unije prevladava načelo slobodnog izvođenja dokazâ i da Komisija raspolaže marginom prosudbe u pogledu mogućnosti donošenja istražnih mjera, njezino odbijanje da donese nove istražne mjere nije protivno načelu nepristranosti, ako se ne dokaže da je nepostojanje takvih mjera posljedica Komisijine pristranosti.

Što se tiče pojma jedinstvene i trajne povrede, Opći sud ispituje uvjete koji se odnose na postojanje takve povrede u ovom slučaju i njezine pripisivosti Scaniji.

Što se tiče utvrđenja postojanja jedinstvene i trajne povrede, Opći sud podsjeća na to da, suprotno onomu što je tvrdila Scania, takvo utvrđenje ne pretpostavlja nužno da se utvrdi nekoliko povreda, od kojih je svaka obuhvaćena člankom 101. UFEU-a, nego da se dokaže da različita postupanja koja su se utvrdila čine sveobuhvatni plan koji se odnosi na ostvarivanje jedinstvenog protutržišnog cilja.

U ovom slučaju Opći sud utvrđuje da je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala da tajni kontakti koji su se odvijali tijekom određenog vremenskog razdoblja na različitim razinama, osobito na razini upravnih tijela u razdoblju od 1997. do 2004., na nižoj razini uprave u razdoblju od 2000. do 2008. i na njemačkoj razini u razdoblju od 2004. do 2011., razmatrani zajedno, čine sveobuhvatni plan čiji je jedinstveni protutržišni cilj ograničenje tržišnog natjecanja na tržištu kamiona srednje težine i teških kamiona u EGP-u.

Konkretnije, postojanje veza među trima razinama tajnih kontakata proizlazi iz činjenice da su sudionici sastanaka uvijek bili zaposlenici istih poduzetnika, da su postojala vremenska preklapanja sastanaka održanih na različitim razinama i da su postojali kontakti između zaposlenika na nižoj razini uprava stranaka zabranjenog sporazuma i zaposlenika na njemačkoj razini. Usto, priroda razmijenjenih informacija, uključeni poduzetnici, ciljevi i predmetni proizvodi ostali su isti tijekom cijelog razdoblja povrede. Stoga, iako su tajni kontakti na razini upravnih tijela prekinuti u rujnu 2004., isti zabranjeni sporazum, s istim sadržajem i istim dosegom, nastavio se nakon tog datuma, uz jedinu razliku da su uključeni zaposlenici bili dio različitih organizacijskih razina u okviru uključenih poduzetnika, a ne dio razine upravnih tijela. U tom kontekstu, navodna činjenica da Scanijini zaposlenici na njemačkoj razini nisu znali da su sudjelovali u daljnjoj provedbi praksi koje su se odvijale na drugim dvjema razinama ili da Scanijini zaposlenici koji su sudjelovali na sastancima na razini nižih tijela uprave nisu znali za sastanke na razini upravnih tijela nije bila relevantna za utvrđenje o postojanju sveobuhvatnog plana. Naime, znanje o postojanju takvog plana nužno treba ocijeniti na razini uključenih poduzetnika, a ne na razini njihovih zaposlenika.

Što se tiče pripisivosti povrede, Opći sud na istovjetan način ističe da čimbenike kojima se određuje pripisivost jedinstvene i trajne povrede treba ocijeniti na razini poduzetnika. U ovom slučaju, s obzirom na to da je poduzetnik Scania izravno sudjelovao u svim relevantnim aspektima zabranjenog sporazuma, Komisija mu ima pravo pripisati povredu u cijelosti, a da pritom nije dužna dokazati da su ispunjeni kriteriji interesa te poznavanja i prihvaćanja rizika.

( 1 ) Odluka Komisije C(2017) 6467 final od 27. rujna 2017. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) (predmet AT.39824 – Kamioni)

( 2 ) Članak 101. UFEU-a i članak 53. Sporazuma o EGP-u

( 3 ) Taj se postupak uređuje člankom 10.a Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka [101. i 102. UFEU-a] (SL 2004., L 123, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.). On omogućuje strankama u predmetima kartela da priznaju svoju odgovornost i da im se zauzvrat smanji iznos izrečene novčane kazne.

( 4 ) Odluka C(2016) 4673 final u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39824 – Kamioni). Ta je odluka donesena na temelju članka 7. i članka 23. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU-a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2006, L 173, str. 108.).