Predmet T-747/17

Union des Ports de France – UPF

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 30. travnja 2019.

„Državne potpore – Sustav oslobođenja od poreza na dobit koji je Francuska provela u korist svojih luka – Odluka kojom se program potpora proglašava nespojivim s unutarnjim tržištem – Postojeće potpore – Pojam gospodarske djelatnosti – Obveza obrazlaganja – Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu među državama članicama – Načelo dobre uprave”

1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka Komisije kojom se utvrđuje da je program potpora nespojiv s unutarnjim tržištem i nalaže njegovo ukidanje – Tužba strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova – Dopuštenost – Pretpostavke – Tužba koju su istodobno podnijeli članovi – Nedopuštenost tužbe udruženja

   (Čl. 263. st. 4. UFEU-a)

   (t. 20.-26.)

2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka Komisije kojom se utvrđuje da je program potpora nespojiv s unutarnjim tržištem i nalaže njegovo ukidanje – Tužba strukovnog udruženja za obranu i zastupanje poduzetnika članova koje se može identificirati u trenutku donošenja odluke i čini dio uskoga kruga gospodarskih subjekata – Dopuštenost

   (Čl. 263. st. 4. UFEU-a)

   (t. 27., 33.-43.)

3. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Sustav oslobođenja od poreza na prihode od gospodarskih djelatnosti gospodarskih subjekata koji posluju u lučkom sektoru – Uključenost

   (Čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 48.-57.)

4. Tržišno natjecanje – Unijina pravila – Adresati– Poduzetnici – Pojam – Gospodarski subjekti koji posluju u lučkom sektoru i nositelji su javnih ovlasti – Obavljanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu odvojiti od izvršavanja javnih ovlasti – Uključenost

   (Čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 61.-70., 80.-87.)

5. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka predviđenog u članku 108. stavku 2. UFEU-a – Razvoj Komisijina stajališta po okončanju postupka – Nesklad između odluke o pokretanju i konačne odluke – Dopuštenost – Pretpostavke – Nepostojanje izmjene činjenica ili pravne kvalifikacije činjenica koje su utvrđene u odluci o pokretanju

   (Čl. 108. st. 2. UFEU-a)

   (t. 75.-79.)

6. Potpore koje dodjeljuju države – Postojeće i nove potpore – Komisijino ispitivanje – Prethodna faza i kontradiktorna faza – Postojeći program potpora – Odbijanje države članice glede odgovarajućih mjera koje je Komisija predložila tijekom prethodne faze – Komisijina odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka – Prebacivanje tereta dokazivanja glede spojivosti programa s unutarnjim tržištem – Nepostojanje

   (Čl. 108. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 21., 22. i 23.)

   (t. 122.-128.)

7. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore za koje je moguće odstupanje iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a – Potpore koje odgovaraju potrebama koordinacije prometa u smislu članka 93. UFEU-a – Potpore za funkcioniranje – Isključenost – Iznimke

   (Čl. 107. st. 3. t. (c) UFEU-a; Komunikacija Komisije 2004/C 13/03)

   (t. 131.-137.)

8. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Postojeći programi potpora – Komisijina diskrecijska ovlast – Načelo dobre uprave – Obveza dužne pažnje i nepristranosti – Doseg – Obveza pokretanja postupaka državnih potpora protiv sličnih programa koji su na snazi u drugim državama članicama – Nepostojanje

   (Čl. 108. st. 2. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.)

   (t. 157.-165.)

Kratak prikaz

U presudi UPF/Komisija (T-747/17), objavljenoj 30. travnja 2019., Opći sud je odbio kao neosnovanu tužbu za poništenje koju je Union des ports de France (UPF) podnio protiv Odluke Europske komisije od 27. srpnja 2017. ( 1 ), kojom je kao nespojiv s unutarnjim tržištem, na osnovi odredaba Ugovora o postojećim državnim potporama ( 2 ), proglašen sustav oslobođenja od poreza na dobit koji je Francuska provela u korist svojih luka, i kojom se zahtijeva njegovo ukidanje u budućnosti.

Donesena nakon istrage vođene 2013. u svim državama članicama, kako bi se dobio cjelovit uvid u funkcioniranje i oporezivanje njihovih luka, pobijanom se odlukom utvrđuje da mjera o izuzeću od poreza na dobit onih gospodarskih subjekata koji posluju u lučkom sektoru jest postojeći program državnih potpora koji nije spojiv s unutarnjim tržištem. Njome se, slijedom toga, nalaže ukidanje te mjere i podvrgavanje prihoda od gospodarskih djelatnosti njezinih korisnika porezu na dobit od početka porezne godine koja slijedi nakon dana njezina donošenja.

Opći sud presudio je, prije svega, da iako pobijana odluka ne može proizvesti pravne učinke u odnosu na korisnike programa potpora, a da francuska tijela ne donesu provedbene mjere, UPF ipak ima, kao strukovna udruga koja osigurava obranu i zastupanje svojih članova, aktivnu procesnu legitimaciju za pokretanje postupka protiv pobijane odluke, pod uvjetom da navedeni članovi nisu sami podnijeli tužbu. Utvrđuje u tom pogledu da su svi članovi UPF-a luke ili francuske velike morske luke ili gospodarske komore upravitelji takvih luka na koje se zakonski primjenjivao sustav oslobođenja. Usto, budući da su navedeni članovi pravne osobe javnog prava osnovane uredbom koja nije izrađena na privatnu inicijativu, oni su dio zatvorenog kruga gospodarskih subjekata koji su se mogli utvrditi u trenutku donošenja pobijane odluke i koji se mogu pozvati na svojstvo stvarnih korisnika postojećeg programa potpora.

Opći sud presudio je da pobijana odluka nije zahvaćena nikakvom pogreškom koja se tiče prava te je odbio sve prigovore koje je UPF iznio, među ostalim one koji su se temeljili na pogreškama koje je Komisija navodno počinila u ocjeni gospodarske naravi djelatnosti francuskih luka i njihove kvalifikacije kao poduzetnika. Tako je utvrdio da iz pobijane odluke jasno proizlazi da se ona odnosi samo na prihode od gospodarskih djelatnosti korisnika oslobođenja i to samo za one djelatnosti za koje su se ovi potonji smatrali poduzetnicima. Također smatra opravdanom ocjenu prema kojoj gospodarsku narav imaju one djelatnosti za koje su zadužene francuske luke, osim onih koje se obavljaju prilikom izvršavanja zadataka javnog tijela, poput kontrole i sigurnosti pomorskog prometa ili nadzora radi sprečavanja onečišćenja. Naime, činjenica da neki subjekt raspolaže, za izvršavanje dijela svojih djelatnosti, javnim ovlastima ne sprečava, sama za sebe, da ga se kvalificira kao poduzetnika zbog njegovih ostalih gospodarskih djelatnosti. Usto, ako gospodarsku djelatnost subjekta nije moguće odvojiti od izvršavanja njegovih javnih ovlasti, treba ga kvalificirati kao poduzetnika za taj dio njegovih djelatnosti.

Opći sud također je presudio da Komisija nije počinila nikakvu pogrešku u ocjeni pretpostavki za narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaja na trgovinu. On je osobito utvrdio da čak i pod pretpostavkom da pojedinačna situacija određenih otočnih i prekomorskih luka može pokazati da te pretpostavke nisu ispunjene, to ispitivanje treba, u slučaju programa potpora, provesti država članica u fazi povrata potpora ili kasnijoj fazi, uz poštovanje načela lojalne suradnje između navedene države članice i Komisije.

Opći sud smatra, osim toga, da Komisija nije počinila pogrešku u vođenju postupka nadzora postojećih potpora time što je francuskim tijelima naložila da dokažu da je mjera poreznog oslobođenja spojiva s unutarnjim tržištem. Ističe u tom pogledu da ne postoji nikakav razlog niti da se, u fazi formalnog istražnog postupka, razlikuje postupak primjenjiv na nove potpore i postupak primjenjiv na postojeće potpore, niti da se smatra da je prebačen teret dokazivanja u pogledu ispitivanja spojivosti postojećeg programa potpora s unutarnjim tržištem.

Naposljetku, Opći sud je presudio da Komisija nije povrijedila načelo dobre uprave time što je pokrenula postupke protiv samo tri države, pri čemu nije djelovala prema državama članicama koje su obuhvaćene njezinom istragom iz 2013. i koje su priznale da se u njihovim lukama primjenjuju porezni sustavi koji odstupaju od pravilâ općeg prava. Utvrđuje, među ostalim, da se obvezom nepristranosti ne može Komisiji naložiti da istodobno provodi istrage ili istodobno donosi obvezujuće odluke u okviru postupaka državnih potpora. Usto, činjenicu da je država članica eventualno povrijedila obvezu koju ima na temelju Ugovora, nije moguće opravdati time da su i druge države članice povrijedile tu obvezu.

( 1 ) Odluka Komisije (EU) 2017/2116 od 27. srpnja 2017. o državnoj potpori br. SA.38398 (2016/C, ex 2015/E) koju provodi Francuska – Oporezivanje luka u Francuskoj (SL 2017., L 332, str. 24.; u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

( 2 ) Članak 107. stavak 1. UFEU-a.