Predmet T-201/17

Printeos, S.A.

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 12. veljače 2019.

„Izvanugovorna odgovornost – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a – Novčane kazne – Presuda kojom se djelomično poništava odluka – Povrat glavnice novčane kazne – Zatezne kamate – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Uzročna veza – Šteta – Članak 266. UFEU-a – Članak 90. stavak 4. točka (a) druga rečenica Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012”

1. Izvanugovorna odgovornost – Uvjeti – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativni uvjeti

   (čl. 340. st. 2. UFEU-a)

   (t. 49.)

2. Izvanugovorna odgovornost – Uvjeti – Nezakonitost – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Margina prosudbe institucije prilikom donošenja akta

   (čl. 340. st. 2. UFEU-a)

   (t. 50., 51.)

3. Izvanugovorna odgovornost – Uvjeti – Nezakonitost – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Pravno pravilo kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Pojam – Neprovedba poništavajuće presude –Komisijina povreda svoje obveze da isplati zatezne kamate na vraćeni iznos poništene novčane kazne – Nemogućnost ostvarenja tražbine – Uključenost

   (čl. 266. st. 1. i čl. 340. st. 2. UFEU-a)

   (t. 55.-59.)

4. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Tumačenje akta sekundarnog prava – Tumačenje protivno njegovu tekstu – Nedopuštenost

   (čl. 266. st. 1. UFEU-a; Uredba Komisije br. 1268/2012, čl. 90. st. 4.)

   (t. 61.)

5. Izvanugovorna odgovornost – Uvjeti – Nezakonitost – Komisijina povreda svoje obveze da isplati zatezne kamate na vraćeni iznos poništene novčane kazne – Povreda članka 266. UFEU-a – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima

   (čl. 266. st. 1. i čl. 340. st. 2. UFEU-a)

   (t. 64.-69.)

6. Izvanugovorna odgovornost – Uvjeti – Uzročna veza – Pojam – Povreda Komisijine obveze da isplati zatezne kamate na vraćeni iznos poništene novčane kazne – Povreda članka 266. UFEU-a – Šteta nastala zbog nemogućnosti ostvarenja tražbine – Postojanje izravne uzročne veze

   (čl. 266. st. 1. i čl. 340. st. 2UFEU-a)

   (t. 70., 71.)

Kratak prikaz

U presudi Printeos/Komisija (T-201/17) objavljenoj 12. veljače 2019. Opći sud prihvatio je, u okviru tužbe zbog izvanugovorne odgovornosti podnesene na temelju članka 268. UFEU-a, tužiteljev zahtjev kojim najprije nastoji dobiti naknadu štete proizišle iz odbijanja Europske komisije da mu, nakon poništenja odluke kojom mu se nalaže novčana kazna za povredu članka 101. UFEU-a, isplati zatezne kamate na glavnicu vraćene novčane kazne.

Odlukom C (2014) 9295 final od 10. prosinca 2014. u vezi s tim postupkom na temelju članka 101. [UFEU-a] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (AT.39780 – Omotnice) (u daljnjem tekstu: Odluka od 10. prosinca 2014.) Europska komisija utvrdila je da je tužitelj, Printeos, povrijedio članak 101. UFEU-a i članak 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) sudjelujući u zabranjenom sporazumu koji je sklopljen i proveden na europskom tržištu standardnih kataloških omotnica te posebnih otisnutih omotnica. Komisija je slijedom toga tužitelju izrekla, solidarno s određenim njegovim društvima kćerima, novčanu kaznu u iznosu od 4729000 eura.

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 20. veljače 2015. tužitelj je pokrenuo postupak koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se, kao prvo, traži djelomično poništenje Odluke od 10. prosinca 2014. Tužitelj je 9. ožujka 2015. privremeno platio novčanu kaznu koja mu je izrečena. U presudi od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija ( 1 ) Opći sud prihvatio je zahtjev za djelomično poništenje odluke od 10. prosinca 2014. Komisija je, slijedom toga, vratila tužitelju glavnicu privremeno plaćene novčane kazne, ali je ipak u skladu s člankom 90. stavkom 4. točkom (a) drugom rečenicom Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 ( 2 ) (u daljnjem tekstu: sporna odredba) odbila prihvatiti njegov zahtjev za plaćanje kamata na privremeno plaćen iznos novčane kazne jer je ukupan povrat od njegova ulaganja u financijsku imovinu bio negativan. Naime, spornom se odredbom predviđa da, kad se novčana kazna ukine ili smanji, nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva, neopravdano naplaćene iznose treba vratiti dotičnoj trećoj strani zajedno s kamatama, uzimajući u obzir da, ako je ukupan povrat od iznosa privremeno plaćene novčane kazne, uloženog u financijsku imovinu, za predmetno razdoblje bio negativan, vraća se samo nominalna vrijednost neopravdano naplaćenih iznosa.

Nakon podsjetnika na uvjete za izvanugovornu odgovornost Unije, Opći sud istaknuo je da se tužitelj, među ostalim, poziva na povredu članka 266. UFEU-a te da, slijedom toga, traži da se utvrdi postojanje dovoljno ozbiljne povrede te odredbe. U ovom slučaju smatra da je članak 266. UFEU-a pravno pravilo koje ima za cilj dodijeliti prava pojedincima jer se njime predviđa apsolutna i bezuvjetna obveza institucije čiji je akt proglašen ništavim da donese, u interesu tužitelja koji je uspio u postupku, mjere koje obuhvaćaju izvršenje poništavajuće presude, čemu odgovara tužiteljevo pravo na potpuno poštovanje te obveze. Međutim, prilikom poništenja odluke kojom se izriče novčana kazna, sudska je praksa priznala tužiteljevo pravo na povrat u stanje u kojem se nalazio prije donošenja te odluke, što osobito podrazumijeva povrat glavnice koja je zbog poništene odluke neopravdano plaćena kao i plaćanje zateznih kamata. Naime, za razliku od plaćanja kompenzacijskih kamata, plaćanje zateznih kamata predstavlja mjeru izvršenja presude kojom se poništava novčana kazna, u smislu članka 266. prvog stavka UFEU-a, jer je njegov cilj paušalno obeštetiti nemogućnost ostvarenja tražbine i potaknuti dužnika da u najkraćem mogućem roku izvrši navedenu presudu (presuda od 12. veljače 2015., Komisija/IPK International, C-336/13 P, EU:C:2015:83, t. 29. i 30.; rješenje od 21. ožujka 2006., Holcim (Francuska)/Komisija, T-86/03, neobjavljeno, EU:T:2006:90, t. 30. i 31.; presuda od 10. listopada 2001., Corus UK/Komisija, T-171/99, EU:T:2001:249, t. 50., 52. i 53.).

Nadalje, Opći sud, time što je naglasio da sporna odredba, s obzirom na zakonodavni kontekst, jasan tekst i izričito upućivanje na pravne lijekove i poništenje odluke kojom se izriče novčana kazna, ima za cilj provedbu zahtjeva iz članka 266. prvog stavka UFEU-a i da je stoga treba tumačiti s obzirom na potonju odredbu, ističe, među ostalim, da Delegirana uredba Komisije br. 1268/2012 ne pojašnjava izraze „zajedno s kamatama”, niti kvalificira navedene kamate kao „zatezne”. Stoga, time što je podsjetio da obveza koja izravno proizlazi iz članka 266. prvog stavka UFEU-a ima za cilj paušalno nadoknaditi nemogućnost ostvarenja tražbine, kako bi se ispunilo načelo restitutio in integrum, Opći sud utvrđuje da je Komisija zbog poništenja s retroaktivnim učinkom odluke od 10. prosinca 2014. nužno kasnila s plaćanjem glavnice novčane kazne od dana njezina privremenog plaćanja.

Opći sud zaključuje da je Komisija bila dužna, u skladu s člankom 266. prvim stavkom UFEU-a, na temelju mjera izvršenja iz presude u predmetu T-95/15 ne samo vratiti glavnicu novčane kazne nego i platiti zatezne kamate kako bi mu paušalno nadoknadila uskraćivanje korištenja tim iznosom tijekom referentnog razdoblja i da ne raspolaže marginom prosudbe u tom pogledu, uzimajući u obzir da je povreda te apsolutne i bezuvjetne obveze dovoljno ozbiljna povreda te odredbe koja može dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije.

Osim toga, Opći sud odlučuje da to što je Komisija povrijedila svoju obvezu dodjele zateznih kamata na temelju članka 266. prvog stavka UFEU-a predstavlja dovoljno izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa štetom koju je tužitelj pretrpio, uzimajući u obzir da ta šteta iznosi gubitak navedenih zateznih kamata tijekom referentnog razdoblja koji predstavlja paušalnu naknadu za uskraćivanje korištenja glavnicom novčane kazne tijekom tog razdoblja i odgovara primjenjivoj stopi refinanciranja Europske središnje banke (ESB) uvećanoj za 2 postotna boda koje traže tužitelji.

Slijedom toga, nalaže Europskoj uniji, koju zastupa Komisija, da nadoknadi štetu koju je pretrpio tužitelj jer mu nije isplaćen iznos od 184592,95 eura na koji je imao pravo na temelju zateznih kamata dospjelih u razdoblju od 9. ožujka 2015. do 1. veljače 2017., uvećan za zatezne kamate računajući od proglašenja ove presude do potpune isplate po stopi koju utvrđuje ESB za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za 3,5 postotnih bodova.

( 1 ) Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija (T-95/15, EU:T:2016:722)

( 2 ) Delegirana Uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.)