Predmet C–287/17

Česká pojišťovna a.s.

protiv

WCZ, spol. s r.o.

(zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio Okresní soud v Českých Budějovicích)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravo društava – Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama – Direktiva 2011/7/EU – Članak 6. stavci 1. i 3. – Naknada troškova naplate tražbine – Troškovi požurnica upućenih zbog dužnikova kašnjenja u plaćanju”

Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 13. rujna 2018.

Usklađivanje zakonodavstava – Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama – Direktiva 2011/7 – Pravo na naknadu za troškove naplate – Troškovi požurnica upućenih zbog kašnjenja u plaćanju – Mogućnost dobivanja razumne naknade preko fiksnog iznosa

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2011/7, uv. izj. 19. i čl. 6.)

Članak 6. Direktiva 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama treba tumačiti na način da vjerovniku koji zahtijeva naknadu troškova povezanih sa slanjem požurnica dužniku zbog njegova kašnjenja u plaćanju priznaje pravo da s te osnove, osim fiksnog iznosa od 40 eura, predviđenog stavkom 1. tog članka, dobije razumnu naknadu u smislu stavka 3. tog članka za dio tih troškova koji prelazi taj fiksni iznos.

Osim toga, okolnost da se u uvodnoj izjavi 19. Direktive 2011/7 navodi da bi ta direktiva trebala odrediti fiksan najniži iznos za naplatu administrativnih troškova i naknadu internih troškova nastalih zbog kašnjenja u plaćanju ne isključuje da se vjerovniku dodijeli razumna naknada tih troškova ako taj najmanji fiksni iznos nije dovoljan. Usto, iako navedena uvodna izjava pojašnjava da naknada za cilj treba imati ograničavanje administrativnih i internih troškova vezanih uz naplatu, to utvrđenje treba tumačiti s obzirom na tu uvodnu izjavu u cijelosti. Iz toga proizlazi da je zakonodavac Unije tim pojašnjenjem samo naglasio da automatizam fiksne naknade od 40 eura predstavlja poticaj vjerovniku da ograniči svoje troškove povrata tog iznosa, pri čemu nije isključio mogućnost vjerovnika da po potrebi dobije iznos razumne naknade koji je veći, ali se ne dodjeljuje automatski.

(t. 36.-38. i izreka)