Predmet C‑171/17

Europska komisija

protiv

Mađarske

„Povreda obveze države članice – Direktiva 2006/123/EZ – Članci 15. do 17. – Članak 49. UFEU-a – Sloboda poslovnog nastana – Članak 56. UFEU-a – Slobodno pružanje usluga – Nacionalni sustav mobilnog plaćanja – Monopol”

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 7. studenoga 2018.

1. Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2006/123 – Područje primjene – Usluge od općeg gospodarskog interesa i monopoli uspostavljeni nakon stupanja na snagu Direktive 2006/123 – Uključenost

   (Direktiva 2006/123 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. st. 2. i 3.)

2. Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2006/123 – Usluge od općeg gospodarskog interesa – Određivanje – Diskrecijska ovlast država članica – Doseg – Usluga koju već pružaju operateri prisutni na predmetnom tržištu – Okolnost koja nije dovoljna da bi se utvrdilo nepostojanje usluge od općeg gospodarskog interesa

   (Direktiva 2006/123 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 15. st. 4. i 17.)

3. Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2006/123 – Zahtjevi koje je potrebno ocijeniti – Nacionalni propisi u području usluga od općeg gospodarskog interesa – Isključenost – Pretpostavke

   (Direktiva 2006/123 Europskog parlamenta i Vijeća , čl. 15.)

4. Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2006/123 – Zahtjevi koje je potrebno ocijeniti – Nacionalni propisi kojima se uspostavlja nacionalni sustav za mobilno plaćanje obvezno kojim upravlja javno poduzeće – Dopuštenost – Pretpostavke – Ispunjenje uvjeta nediskriminacije, nužnosti i proporcionalnosti – Nepostojanje

   (Direktiva 2006/123 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 15. st. 2. t. (d) i st. 3.)

5. Slobodno pružanje usluga – Ograničenja – Nacionalni propisi kojima se uspostavlja nacionalni sustav za mobilno plaćanje obvezno kojim upravlja javno poduzeće – Opravdanje – Važni razlozi u općem interesu – Proporcionalnost – Nepostojanje

   (čl. 56. UFEU-a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 41.-43.)

2.  Direktiva 2006/123 o uslugama na unutarnjem tržištu sadržava posebne odredbe u vezi s primjenom tih odredaba na usluge od općeg gospodarskog interesa, odnosno, s jedne strane, članak 15. stavak 4. i, s druge strane, članak 17.

   U tom kontekstu, države članice imaju pravo, postupajući u skladu s pravom Unije, odrediti doseg i organizaciju svojih usluga od općeg gospodarskog interesa uzimajući u obzir, osobito, ciljeve svoje nacionalne politike. U tom pogledu, države članice raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću koju Komisija može dovesti u pitanje samo u slučaju očite pogreške.

   Međutim, sama okolnost da uslugu koju je država članica kvalificirala kao uslugu od općeg gospodarskog interesa već pružaju operateri koji su prisutni na dotičnom tržištu nije dovoljna za dokazivanje da ta kvalifikacija sadržava očitu pogrešku u ocjeni. Naime, činjenica da se usluga već pruža na tržištu, ali u nezadovoljavajućim uvjetima koji nisu u skladu s općim interesom, kako ga određuje predmetna država članica, može opravdati kvalifikaciju te usluge kao usluge od općeg gospodarskog interesa.

   (t. 47., 49., 55., 56.)

3.  Stavak 4. članka 15. Direktive 2006/123 o uslugama na unutarnjem tržištu ne isključuje automatski usluge od općeg gospodarskog interesa iz područja primjene tog članka. Naime, navedeni stavak 4. predviđa da se stavci 1., 2. i 3. članka 15. primjenjuju na zakonodavstvo u području usluga od općeg gospodarskog interesa samo u onoj mjeri u kojoj njihova primjena ne ometa, de iure ili de facto, izvršavanje posebne zadaće koja im je povjerena.

   Iz toga slijedi da se navedenom članku 15. se ne protive nacionalni propisi kojima se nameće zahtjev, u smislu stavka 2. točke (d), pod uvjetom da je navedeni zahtjev nužan za izvršavanje, u gospodarski održivim uvjetima, posebne zadaće u društvenom interesu o kojoj je riječ

   (t. 62., 85.)

4.  Država članica koja uvodi i održava na snazi nacionalni sustav mobilnog plaćanja - čija je uporaba obvezna u različitim područjima primjene, točnije u području javnog parkiranja, davanja pristupa cestovnoj mreži radi njezina korištenja, prijevoza osoba koji obavlja državni poduzetnik i drugih usluga koje pružaju državna tijela - i kojim upravlja jedno poduzeće koje je pod nadzorom države krši obveze koje ima na temelju članka 15. stavka 2. točke (d) Direktive 2006/123 o uslugama na unutarnjem tržištu.

   Naime, sustav kojim se uvođenjem monopola pristup djelatnosti pružanja usluga mobilnog plaćanja rezervira za jedno javno poduzeće zahtjev je u smislu članka 15. stavka 2. točke (d) Direktive 2006/123 i za koji države članice moraju provjeriti ispunjava li uvjete nediskriminacije, nužnosti i proporcionalnosti predviđene člankom 15. stavkom 3. navedene direktive. Međutim, takav zahtjev ne ispunjava uvjet o nepostojanju manje ograničavajućih mjera za ostvarivanje postavljenog cilja jer postoje manje ograničavajuće mjere za slobodu poslovnog nastana kojima bi se mogli postići ciljevi na koje se poziva, kao što je primjerice sustav koncesija na temelju postupka otvorenog za tržišno natjecanje. Budući da su pretpostavke propisane u članku 15. stavku 3. Direktive 2006/123 kumulativne, to utvrđenje dovoljno je za dokazivanje nepoštovanja te odredbe.

   (t. 76., 79., 81.-83., 87., t. 1. izreke)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 88.-92., 96., t. 1. izreke)