Spojeni predmeti C-138/17 P i C-146/17 P

Europska unija

protiv

Gascogne Sack Deutschland GmbH

i

Gascogne SA

„Žalba – Tužba za naknadu štete – Članak 340. drugi stavak UFEU-a –Prekomjerno trajanje postupka u okviru dvaju predmeta pred Općim sudom Europske unije – Naknada štete koju su žalitelji navodno pretrpjeli – Imovinska šteta – Troškovi bankarske garancije – Uzročna veza – Zatezne kamate – Neimovinska šteta”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 13. prosinca 2018.

1. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Teret dokazivanja

   (čl. 340. drugi stavak UFEU-a)

2. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Pojam – Troškovi bankarske garancije nastali zbog poduzetnikova izbora da ne plati novčanu kaznu koju mu je izrekla Komisija – Povreda razumnog roka za suđenje od strane suda Unije povodom tužbe navedenog poduzetnika – Nepostojanje izravne uzročne veze

   (čl. 340. drugi stavak UFEU-a)

3. Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Kriteriji za ocjenu

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl.47. st. 2.)

4. Žalba – Razlozi – Razlog usmjeren protiv dodatnog razloga iz obrazloženja – Bespredmetan razlog – Odbijanje

   (čl. 256. st. 1. UFEU-a; Statut Suda, čl. 58. prvi stavak)

5. Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Mjerila Općeg suda za odmjeravanje iznosa naknade štete – Nadzor od strane Suda

6. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

   (čl. 340. drugi stavak UFEU-a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 22.)

2.  Okolnost da je sud Unije počinio povredu načela suđenja u razumnom roku u predmetima koji se odnose na zakonitost novčane kazne koju je izrekla Komisija ne može biti odlučujući uzrok štete koju je pretrpio poduzetnik koji je podnio tužbu zbog plaćanja troškova bankarske garancije tijekom razdoblja koje odgovara prekoračenju tog roka. Naime, to bi bilo tako samo kad bi zadržavanje bankarske garancije bilo obvezno, tako da poduzetnik koji je podnio tužbu protiv Komisijine odluke kojom mu se izriče novčana kazna i koji je odlučio osigurati bankarsku garanciju kako ne bi odmah izvršio tu odluku ne bi prije proglašenja presude u okviru tog postupka imao pravo platiti navedenu novčanu kaznu i otkazati bankarsku garanciju koju je osigurao.

   Zadržavanje bankarske garancije, baš kao i njezino osiguranje, spada u slobodnu ocjenu predmetnog poduzetnika s obzirom na njegove financijske interese. Naime, pravo Unije ni u čemu ne sprečava tog poduzetnika da u svakom trenutku otkaže bankarsku garanciju koju je osigurao i plati izrečenu novčanu kaznu kad, uzimajući u obzir razvoj okolnosti u odnosu na one koje su postojale na dan osiguranja te garancije, navedeni poduzetnik ocijeni da je ta mogućnost za njega povoljnija. To bi moglo biti tako osobito kad odvijanje postupka pred sudom Unije navede predmetnog poduzetnika da utvrdi da će se presuda donijeti na kasniji datum od očekivanog i da će, posljedično tomu, trošak bankarske garancije biti viši od troška koji je poduzetnik prvotno predvidio prilikom osiguranja te garancije.

   (t. 28., 29., 31.)

3.  Stoga se zahtjev za naknadu štete nastale nepoštovanjem razumnog roka suđenja Općeg suda mora podnijeti samom Općem sudu. Ujedno je obveza Općeg suda da ocijeni kako značajnost navodne štete tako i uzročnu vezu između nje i prekomjerne duljine predmetnog sudskog postupka razmatrajući dokaze koji su u tu svrhu dostavljeni.

   (t. 35.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 45.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 59., 60.)

6.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 67., 68.)