Predmet C-46/17

Hubertus John

protiv

Freie Hansestadt Bremen

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesarbeitsgericht Bremen)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme – Članak 5. stavak 1. – Mjere za sprečavanje zlouporabe ugovora na određeno vrijeme – Direktiva 2000/78/EZ – Članak 6. stavak 1. – Zabrana diskriminacije na temelju dobi – Nacionalni propis koji dopušta odgodu predviđenog prestanka ugovora o radu navršenjem uobičajene dobi za umirovljenje, do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da je radnik stekao pravo na starosnu mirovinu”

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018.

1. Socijalna politika–Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja–Direktiva 2000/78/EZ–Zabrana diskriminacije na temelju dobi–Nacionalna odredba kojom se odgoda datuma prestanka aktivnosti radnika koji su navršili zakonsku dob za umirovljenje podvrgava sporazumu s poslodavcem na određeno vrijeme–Dopuštenost

   (Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2. st. 2.)

2. Socijalna politika–Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP–Direktiva 1999/70–Područje primjene–Ugovor o radu ili radni odnos koji su definirani nacionalnim propisima ili praksom–Automatski prestanak ugovora o radu navršenjem dobi za umirovljenje–Isključenost

   (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog)

3. Socijalna politika–Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP–Direktiva 1999/70–Mjere za sprečavanje zlouporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme–Objektivni razlozi kojima se opravdava obnavljanje takvih ugovora–Nacionalni propis koji omogućuje odgodu okončanja ugovora o radu određenog navršenjem uobičajene dobi za umirovljenje samo zbog toga što je radnik stekao pravo na starosnu mirovinu–Dopuštenost

   (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 5. t. 1.)

1.  Članak 2. stavak 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, zato što odgodu dana prestanka aktivnosti radnika koji su navršili zakonsku dob za odlazak u starosnu mirovinu uvjetuje sklapanjem sporazuma s konkretnim poslodavcem na određeno vrijeme.

   Prema mišljenju njemačke vlade, donoseći odredbu o kojoj je riječ u glavnom postupku, nacionalni je zakonodavac namjeravao, u skladu sa željama socijalnih partnera, uvesti fleksibilnu i pravno sigurnu mogućnost da se, prema potrebi i pod određenim uvjetima, radni odnos zadrži i nakon uobičajene dobi za umirovljenje.

   To tumačenje ne može pobiti ni sud koji je uputio zahtjev, prema čijem se shvaćanju odredba o kojoj je riječ u glavnom postupku može promatrati kao osnova za odstupanje od načela automatskog prestanka ugovora o radu kada radnik navrši uobičajenu dob za umirovljenje. Naime, za razliku od mlađih radnika, radniku koji navršava uobičajenu dob za umirovljenje može se ponuditi izbor između produljenja radnog odnosa i potpunog napuštanja profesionalnog života.

   To što stranke predmetnog ugovora o radu mogu nekoliko puta bezuvjetno i vremenski neograničeno odgoditi dan prestanka radnog odnosa ne može dovesti u pitanje taj zaključak. Naprotiv, takvi elementi pojačavaju povoljnost ili prednost te odredbe, s obzirom na to da su oni sredstva nastavka radnog odnosa, do kojeg svakako ne može doći bez sporazuma obiju ugovornih strana za vrijeme trajanja radnog odnosa.

   (t. 28.-30., 33. izreka 1)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37., 42.-44.)

3.  Članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, zato što strankama ugovora o radu omogućava, bez dodatnih zahtjeva i vremenski neograničeno, da sporazumno tijekom radnog odnosa odgode, prema potrebi i nekoliko puta, ugovoreni prestanak radnog odnosa zbog navršavanja uobičajene dobi za umirovljenje, do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da radnik navršavanjem uobičajene dobi za umirovljenje stječe pravo na starosnu mirovinu.

   U ovom slučaju treba navesti da se pojam „objektivni razlozi” u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) Okvirnog sporazuma odnosi na precizne i konkretne okolnosti koje karakteriziraju neku djelatnost i koje stoga mogu u tom konkretnom kontekstu opravdati sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Te okolnosti mogu proizlaziti ponajprije iz osobite naravi zadaća za izvršenje kojih su takvi ugovori sklopljeni i iz značajki svojstvenih takvim zadaćama ili, ovisno o slučaju, iz provođenja nekog legitimnog cilja socijalne politike države članice (presuda od 26. siječnja 2012., Kücük, C-586/10, EU:C:2012:39, t. 27.).

   U tom pogledu valja istaknuti da se, prema navodima suda koji je uputio zahtjev, radnik koji je navršio uobičajenu dob za zakonsku starosnu mirovinu razlikuje od drugih radnika, ne samo zato što ima socijalno osiguranje nego i zato što se načelno nalazi na kraju radnog vijeka pa u pogledu određenosti trajanja svojeg ugovora nema na raspolaganju mogućnost odabira ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

   Usto, kao što je to već istaknuto u točki 29. ove presude, odredba o kojoj je riječ u glavnom postupku može se promatrati kao osnova za odstupanje od načela automatskog prestanka ugovora o radu kada radnik navrši uobičajenu dob za umirovljenje.

   Osim toga, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da, u skladu s tom odredbom, odgađanje dana prestanka radnog odnosa pretpostavlja stvarno sklapanje sporazuma za vrijeme trajanja tog radnog odnosa, prema kojem se postojeći radni odnos nastavlja bez ikakva vremenskog prekida i u skladu s kojim se ugovorni uvjeti inače ne mijenjaju. Takva ograničenja dodjeljuju dotičnom radniku jamstvo zadržavanja početnih ugovornih uvjeta uz istodobno očuvanje prava na primanje starosne mirovine.

   (t. 53.-57., izreka 2)