Predmet C-45/17

Frédéric Jahin

protiv

Ministre de l’Économie et des Finances

i

Ministre des Affaires sociales et de la Santé

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje kapitala – Članci 63. i 65. UFEU‑a – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 11. – Porezna davanja na dohodak od kapitala koji sudjeluje u financiranju socijalne sigurnosti države članice – Izuzeće za građane Europske unije osigurane u sustavu socijalne sigurnosti druge države članice – Fizičke osobe osigurane u sustavu socijalne sigurnosti treće države – Različito postupanje – Ograničenje – Opravdanje”

Sažetak – Presuda Suda (deseto vijeće) od 18. siječnja 2018.

1. Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa–Odredbe Ugovora–Područje primjene–Kretanje kapitala u smislu članka 63 UFEU-a–Pojam–Porez na dohodak od nekretnina i na kapitalni dobitak ostvaren prodajom nekretnine koje je ostvario u jednoj državi članici njezin državljanin koji ima boravište u trećoj zemlji–Uključenost

   (Čl. 63. UFEU-a)

2. Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa–Ograničenja–Porezno zakonodavstvo–Porezno davanje na dohodak od kapitala na ime doprinosa u sustav socijalne sigurnosti države članice–Izuzeće za građane Unije članove sustava socijalne sigurnosti druge države članice zbog načela jednog primjenjivog zakonodavstva u području socijalne sigurnosti–Razlika u postupanju između takvih građana i fizičkih osoba članova sustava socijalne sigurnosti treće zemlje–Neusporedive situacije–Dopuštenost

   (Čl. 63. i 65. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 883/2004, čl. 11.)

1.  Prije svega valja podsjetiti da se člankom 63. UFEU‑a u djelo provodi slobodno kretanje kapitala, s jedne strane, među državama članicama i, s druge strane, između država članica i trećih zemalja.

   Slijedom toga, teritorijalno područje primjene slobodnog kretanja kapitala koje je predmet članka 63. UFEU‑a nije ograničeno na kretanja kapitala među državama članicama, nego obuhvaća i takva kretanja između država članica i trećih država.

   Što se tiče materijalnog područja primjene članka 63. UFEU‑a, iako UFEU‑om nije definiran pojam „kretanja kapitala”, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da takva kretanja u smislu tog članka obuhvaćaju, među ostalim, transakcije kojima nerezidenti obavljaju ulaganja u nekretnine na teritoriju države članice (vidjeti u tom smislu presude od 11. siječnja 2001., Stefan, C‑464/98, EU:C:2001:9, t. 5.; od 5. ožujka 2002., Reisch i dr., C‑515/99, C‑519/99 do C‑524/99 i C‑526/99 do C‑540/99, EU:C:2002:135, t. 30. i od 8. rujna 2005., Blanckaert, C‑512/03, EU:C:2005:516, t. 35.).

   Slijedom toga proizlazi da su pojmom „kretanja kapitala” u smislu članka 63. UFEU‑a obuhvaćena porezna davanja poput onih koja su ubrana prema nacionalnom zakonodavstvu o kojem je riječ u glavnom predmetu, s obzirom na to da se tiču dohotka od nekretnina i kapitalnog dobitka od prodaje nekretnine koje je ostvarila fizička osoba, državljanin te države koji boravi u trećoj državi koja nije država članica EGP‑a ili Švicarska Konfederacija.

   (t. 19., 21.-23.)

2.  Članke 63. i 65. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se ne protivi zakonodavstvo države članice poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, prema kojem državljanin te države članice koji boravi u trećoj državi, koja nije država članica EGP‑a ili Švicarska Konfederacija, a u njoj je osiguran u sustavu socijalne sigurnosti, u navedenoj državi članici podliježe poreznim davanjima na dohodak od kapitala na ime doprinosa u sustav socijalne sigurnosti koji je ta država članica uspostavila, dok je građanin Unije, osiguran u sustavu socijalnog osiguranja druge države članice izuzet od tog davanja zbog načela jednog primjenjivog zakonodavstva u području socijalne sigurnosti prema članku 11. Uredbe br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.

   Cilj je načela jednog primjenjivog zakonodavstva u području socijalne sigurnosti da se u pogledu građana Unije koji se kreću unutar Unije izbjegnu poteškoće do kojih može doći zbog istodobne primjene nekoliko nacionalnih zakonodavstava i ukloniti nejednaka postupanja do kojih može doći zbog djelomičnog ili potpunog kumuliranja primjenjivih zakonodavstava (vidjeti u tom smislu presudu od 26. veljače 2015., de Ruyter, C‑623/13, EU:C:2015:123, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

   Iz prethodnih razmatranja proizlazi da postoji objektivna razlika između, s jedne strane, situacije državljanina dotične države članice koji boravi u trećoj državi koja nije država članica EGP‑a ili Švicarska Konfederacija i koji je u njoj osiguran u sustavu socijalne sigurnosti i, s druge strane, situacije građanina Unije osiguranog u sustavu socijalne sigurnosti druge države članice, s obzirom na to da se samo potonji zbog svojeg kretanja unutar Unije može pozvati na načelo jednog primjenjivog zakonodavstva u području socijalne sigurnosti predviđeno člankom 11. Uredbe br. 883/2004.

   Slijedom toga, uzimajući u obzir članak 65. stavak 1. točku (a) UFEU‑a, nacionalno zakonodavstvo poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku može se opravdati objektivnom razlikom između situacije fizičke osobe, državljanina države članice koji boravi u trećoj državi koja nije država članica EGP‑a ili Švicarska Konfederacija i koji je u trećoj državi osiguran u sustavu socijalne sigurnosti i one građanina Unije osiguranog u sustavu socijalne sigurnosti druge države članice u kojoj i boravi.

   Međutim, budući da u UFEU‑u nema odredbe kojom se sloboda kretanja radnika proširuje na osobe koje se sele u treću državu, valja izbjeći to da tumačenje članka 63. stavka 1. UFEU‑a, što se tiče odnosâ s trećim zemljama, osim država članica EGP‑a i Švicarske Konfederacije, dopusti osobama koje nisu obuhvaćene granicama teritorijalnog područja primjene slobode kretanja radnika da se njome okoriste (vidjeti u tom smislu presudu od 13. studenoga 2012., Test Claimants in the FII Group Litigation, C‑35/11, EU:C:2012:707, t. 100.).

   (t. 41., 42., 44., 46., 47., t. 1. izreke)