Spojeni predmeti T-282/16 i T-283/16

Inpost Paczkomaty sp. z o.o.
i
Inpost S.A.

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 19. ožujka 2019.

„Državne potpore – Poštanski sektor – Naknada neto troška koji proizlazi iz obveza univerzalne usluge – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Tužba za poništenje – Pravni interes – Obveza obrazlaganja – Jednako postupanje – Proporcionalnost – Pravo vlasništva – Sloboda poduzetništva”

1. Slobodno pružanje usluga – Poštanske usluge – Direktiva 97/67 – Određivanje poduzetnika pružatelja univerzalnih poštanskih usluga – Obveza države članice da provodi postupke javne nabave – Nepostojanje – Poštovanje načela transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije

   (Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 97/67, čl. 7. st. 2. te 2008/6, uvodna izjava 23.)

   (t. 31.-40.)

2. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Diskrecijska ovlast – Poštovanje usklađenosti odredaba koje uređuju državne potpore i ostalih odredaba Ugovora – Poštanske usluge – Poštovanje obveza koje proizlaze iz Direktive 97/67 – Obveza koja se nameće isključivo u pogledu uvjeta potpore koji su neodvojivo povezani s njezinim predmetom – Ispitivanje načina financiranja fonda za kompenzaciju troška obveza univerzalne usluge koje je poduzetnik preuzeo

   (Čl. 106., 107. i 108. UFEU-a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća br. 97/67, čl. 7. st. 1. i 3. do 5.)

   (t. 63.-71.)

3. Slobodno pružanje usluga – Poštanske usluge – Direktiva 97/67 – Financiranje univerzalne usluge – Fond za kompenzaciju troška obveza univerzalne usluge koje je poduzetnik preuzeo – Nacionalno zakonodavstvo kojim je operatoru univerzalne usluge i pružateljima ekvivalentnih usluga naloženo da ujednačeno primjenjuju postotak koji određuje najveći dopušteni iznos njihova doprinosa u navedeni kompenzacijski fond – Usporedivost situacija – Nepostojanje diskriminacije – Dopuštenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/67, uvodna izjava 27. i čl. 7. st. 5.; Komisijina komunikacija 2012/C 8/03, točka 52.)

   (t. 84., 85., 87.)

4. Slobodno pružanje usluga – Poštanske usluge – Direktiva 97/67 – Financiranje univerzalnih usluga – Fond za kompenzaciju troška obveza univerzalne usluge koje je poduzetnik preuzeo – Nacionalno zakonodavstvo kojim je poštanskim operatorima, osim pružatelja usluga hitne pošte, naložena obveza doprinošenja kompenzacijskom fondu – Diskriminacija – Nadzor postojanja dovoljnog stupanja međusobne zamjenjivosti usluga s obzirom na njihova inherentna svojstva – Neusporedivost situacija – Dopuštenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/67, uvodna izjava 27. i čl. 7. st. 5.; Komisijina komunikacija 2012/C 8/03, točka 52.)

   (t. 91.-102.)

5. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Komisijina odluka da ne iznese prigovore protiv potpore čija je namjena nadoknaditi trošak obveza univerzalne usluge koje je poduzetnik preuzeo – Obveza poštovanja načela proporcionalnosti – Ograničenja – Sudski nadzor – Ocjena zakonitosti s obzirom na dostupne informacije u trenutku donošenja odluke

   (Čl. 106. st. 2. UFEU-a)

   (t. 114.-116.)

6. Slobodno pružanje usluga – Poštanske usluge – Direktiva 97/67 – Financiranje univerzalne usluge – Izračun neto troška obveza univerzalne usluge – Nepošten teret – Ocjena od strane države članice – Pravo na naknadu koje ovisi o postojanju računovodstvenih gubitaka – Dopuštenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/67, čl. 7. st. 3.)

   (t. 153.-156.)

Kratak prikaz

U presudi Inpost Paczkomaty i Inpost/Komisija (T-282/16 i T-283/16), objavljenoj 19. ožujka 2019., Opći sud je u okviru postupka za poništenje na temelju članka 263. UFEU-a odbio zahtjev tužitelja za poništenje odluke Komisije C(2015) 8236 final od 26. studenoga 2015. (u daljnjem tekstu: sporna odluka), kojom je ona odlučila da ne iznese prigovore protiv mjere koju su poljska tijela prijavila u odnosu na potporu dodijeljenu društvu Poczta Polska u obliku naknade neto troška koji je proizašao iz obveza univerzalne poštanske usluge koje je to društvo trebalo ispuniti u razdoblju između 1. siječnja 2013. i 31. prosinca 2015.

Na temelju članka 7. stavka 3. točke (b) Direktive 97/67 o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga (u daljnjem tekstu: Direktiva o poštanskim uslugama) ( 1 ), ako država članica odredi da obveze univerzalne usluge, kako su utvrđene u navedenom direktivom uzrokuju neto trošak i predstavljaju nepošteni financijski teret za pružatelja(-e) univerzalne usluge, ona može uvesti „mehanizam za podjelu neto troška obveza univerzalne usluge između pružatelja usluge i/ili korisnika”.

U ovom slučaju, Poczta Polska (u daljnjem tekstu: PP) poljsko je dioničko društvo koje je nacionalnim zakonom o prenošenju Direktive o poštanskim uslugama bilo određeno, u trajanju od tri godine počevši od 1. siječnja 2013., za preuzimanje obveza pružatelja univerzalne poštanske usluge na cijelom poljskom državnom području. Radi naknade za takve obveze poljska su tijela osnovala kompenzacijski fond koji se financira iz doprinosa poštanskih operatora koji pružaju univerzalne usluge i/ili ekvivalentne univerzalne usluge te, po potrebi, iz državnog proračuna, te čija je namjena financiranje neto troška obveza univerzalne usluge.

U okviru svojih tužbi protiv sporne odluke, tužitelji, poštanski operateri od kojih se traži doprinošenje navedenom kompenzacijskom fondu, istaknuli su sedam tužbenih razloga, od kojih se prvih pet temeljilo na povredama članka 106. stavka 2. UFEU-a jer nije poštovana Komisijina komunikacija okviru Unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011.) ( 2 ) niti članak 7. Direktive o poštanskim uslugama, šesti na povredi članaka 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, a zadnji na povredi obveze obrazlaganja.

Opći sud odbio je sve prigovore koje su tužitelj iznijeli.

On je, među ostalim, odbio prvi tužbeni razlog koji se temeljio na tome da je Poljska odredila društvo PP kao pružatelja univerzalnih poštanskih usluga izravno i isključivo zakonodavnim putem, a da nije pokrenula postupak provedbe javne nabave, stoga što su u skladu s člankom 7. stavkom 2. Direktive o poštanskim uslugama postupci provedbe javne nabave usluga samo jedna od mogućnosti koju može odabrati država članica o kojoj je riječ kako bi podugovorila pružanje univerzalnih usluga. Opći sud dodaje, međutim, da se, pri tom izboru, moraju dosljedno poštovati načelâ transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije, pojasnivši da okolnost da je društvo PP određeno izravno i isključivo zakonodavnim putem nije dovoljna, sama po sebi, za dokazivanje postojanja povrede navedenih načela.

Opći sud je također odbio četiri dijela trećeg tužbenog razloga, koji se temeljio na povredi točke 52. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa i članka 7. stavaka 1. i 3. do 5. Direktive o poštanskim uslugama, jer su načini funkcioniranja kompenzacijskog fonda diskriminatorni, neproporcionalni i usvojeni u netransparentnom postupku. U ovom slučaju iznos doprinosa poštanskih operatora od kojih se traži doprinošenje fondu bio je određen po jedinstvenoj stopi od 2 % njihova relevantnog prihoda, pod uvjetom da je premašio 1 milijun PLN koji tijekom referentne godine potječe od pružanjâ univerzalnih i ekvivalentnih usluga, pri čemu je pojašnjeno da trošak obveza univerzalne usluge društva PP dovodi do nastanka prava na naknadu samo ako su pružanjâ univerzalne usluge uistinu dovela do računovodstvenog gubitka.

U tom pogledu Opći sud smatra, prije svega, da treći tužbeni razlog nije bespredmetan u dijelu u kojem se temelji na povredi članka 7. Direktive o poštanskim uslugama. Podsjeća u tom pogledu da kada Komisija primjenjuje postupak u vezi s nadzorom državnih potpora, ona je u skladu s općom strukturom Ugovora dužna poštovati povezanost između odredaba koje uređuju to područje i posebnih odredaba različitih od onih koje se odnose na državne potpore i tako ocijeniti usklađenost konkretne potpore s tim posebnim odredbama, pri čemu je pojašnjeno da se takva obveza mora ispuniti isključivo u pogledu uvjeta potpore koji su u tolikoj mjeri neodvojivo povezani s predmetom potpore da bi ih bilo nemoguće odvojeno ocijeniti.

U ovom slučaju, Opći sud zaključuje da su načini financiranja nužni za funkcioniranje kompenzacijskog fonda nerazdvojivo povezani s predmetom same potpore, odnosno naknadom u korist društva PP za njegove obveze univerzalne usluge, te ističe da je Komisija izrijekom zaključila da je određivanje doprinosâ poštanskih operatora na primjerenoj razini (odnosno na proporcionalnoj i nediskriminatornoj razini) bilo osobito važno i da se sama izričito pozvala na usklađenost predmetne mjere s Direktivom o poštanskim uslugama. Odbio je, međutim, kao neosnovana četiri prigovora koja su tužitelji istaknuli.

Tako on smatra da ujednačena primjena postotka koji određuje najveći dopušteni iznos doprinosa na pružatelje univerzalnih usluga i pružatelje ekvivalentnih usluga, a koji je određen u visini od 2 % relevantnih prihodâ, nije prekršila načelo nediskriminacije. Ističe u tom pogledu, među ostalim, da obje usluge imaju slične karakteristike i moraju se smatrati međusobno zamjenjivima iz perspektive potrošačâ s obzirom na njihova inherentna svojstva. Presudio je, usto, da neprimjena obveze plaćanja doprinosa pružateljima usluga hitne pošte nije diskriminatorna, jer se u odnosu na njih oni ne nalaze u usporedivoj situaciji. Naime, Opći sud smatra, s jedne strane, da je razlika između usluga hitne pošte i univerzalne poštanske usluge u dodatnoj vrijednosti koja se pruža svakom korisniku, vrijednosti za koju je taj korisnik spreman platiti dodatnu cijenu. Budući da se i danas razlikuju od „tradicionalne poštanske usluge”, definirane kao usluga u korist svih korisnika, na cijelom području države članice, usluge hitne pošte se, zbog svojih posebnosti, ne mogu, dakle, smatrati međusobno zamjenjivima s univerzalnim poštanskim uslugama.

Opći sud presudio je, osim toga, da niti postotak koji određuje najveći dopušteni iznos doprinosa, utvrđen u visini od 2 % relevantnih prihoda, niti prag prihodâ od 1 milijun PLN nisu neproporcionalni. U tom pogledu Opći sud podsjeća da je ispitivanje proporcionalnosti jedan od elemenata nadzora koji je Komisija dužna provesti u sklopu svoje provjere usklađenosti mjere državne potpore s odredbama članka 106. stavka 2. UFEU-a. Taj nadzor proporcionalnosti mjere kojoj je cilj obavljati zadaću UOGI‑ja ograničen je na provjeru je li predviđena mjera nužna za obavljanje zadaće konkretnog UOGI‑ja u ekonomski prihvatljivim uvjetima ili obrnuto, je li predmetna mjera očito neprikladna u odnosu na postavljeni cilj. Istaknuo je glede prvog pitanja da je u nedostatku detaljnih podataka u vezi sa stopom rentabilnosti poštanskih operatora od kojih se traži doprinošenje kompenzacijskom fondu, Komisija bila u pravu kada je uzela u obzir stopu rentabilnosti društva PP u području ekvivalentnih usluga. Smatra da je u ovom slučaju Komisija mogla razumno zaključiti da su drugi operatori mogli ostvariti stopu rentabilnosti sličnu onoj društva PP, zahvaljujući njihovoj većoj učinkovitosti i fleksibilnosti, i stoga njihovoj većoj mogućnosti koncentriranja na rentabilnije segmente tržišta.

Naposljetku, Opći sud smatra da predmetni kompenzacijski sustav ne povređuje ni slobodu poduzetništva tužitelja ni njihovo pravo vlasništva u proizvodnji i nuđenju na tržištu tih usluga, osobito njihovo pravo intelektualnog vlasništva, s obzirom da nije dokazano to da su postojale prepreke tomu da operatori poštanskih usluga nude na tržištu, u Poljskoj, usluge ekvivalentne univerzalnim uslugama.

( 1 ) Direktiva 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga (SL 1998., L 15, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 53.)

( 2 ) SL 2012., C 8, str. 15.; u daljnjem tekstu: Okvir za usluge od općeg gospodarskog interesa