Predmet T-48/16

Sigma Orionis SA

protiv

Europske komisije

„Arbitražna klauzula – Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) i Okvirni program za istraživanje i inovacije ‚Obzor 2020.’ – Obustava isplate sredstava i raskid ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava nakon provedene financijske revizije – Zahtjev kojim se traži plaćanje iznosa koje Komisija duguje u okviru provedbe ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava – Izvanugovorna odgovornost”

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 3. svibnja 2018.

1. Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Ugovori sklopljeni u okviru specifičnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Tužba korisnika kojom zahtijeva isplatu iznosa koje duguje Komisija – Nepostojanje Komisijine odluke o raskidu sudjelovanja tužitelja u programu – Nedostatak pravnog interesa – Nedopuštenost

   (čl. 272. UFEU-a)

2. Sudski postupak – Apsolutna zapreka vođenju postupka – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 129.)

3. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Nedvosmisleno formulirani tužiteljevi zahtjevi

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 76. t. (d))

4. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) – Istrage – Završno izvješće istrage i preporuke – Pretpostavka valjanosti u slučaju nepostojanja drukčije odluke suda Unije – Proglašenje nevaljanosti izvješća od strane nacionalnog suda – Nepostojanje utjecaja

   (Članak 272. UFEU-a; Uredba br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3.)

5. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) – Istrage – Provjere i inspekcije na terenu – Poštovanje pravila na snazi u državi članici o kojoj je riječ – Rezerva primjene prava Unije

   (Uredba br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 3.; Uredba Vijeća br. 2185/96, čl. 6. st. 1. podst. 3.)

6. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) – Istrage – Provjere i inspekcije na terenu – Obveza da OLAF-ovi inspektori budu u pratnji nacionalnih policijskih službenika – Doseg – Pravo osoba na koje se odnosi istraga da se usprotive tim inspekcijama i da budu obaviješteni o postojanju takvog prava – Nepostojanje

   (Uredba Vijeća br. 2185/96, čl. 4. i 9.)

7. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) – Istrage – Obveza poštovanja temeljnih prava – Doseg

   (Uredba br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 51; Uredba Vijeća br. 2185/96, uvodna izjava 12.)

8. Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Razina zaštite – Temeljna prava zajamčena Ustavom države članice – Mogućnost države članice da se pozivanjem na ta prava usprotivi primjeni akta Unije u skladu s Poveljom – Isključenost

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 53.)

9. Pravo Europske unije – Načela – Proporcionalnost – Doseg – Poštovanje od strane institucija Unije akata koji pripadaju u ugovorni okvir – Obveza ugovornih stranaka da ugovor izvršavaju u dobroj vjeri

   (čl. 5. st. 4. UEU-a)

10. Proračun Europske unije – Financijska potpora Unije – Obveza korisnika da poštuje uvjete dodjele potpora – Financiranje koje se odnosi samo na stvarno nastale troškove – Dokazivanje stvarnosti prijavljenih troškova – Nepostojanje – Neprihvatljivi troškovi

    (čl. 317. UFEU-a)

11. Sudski postupak – Mjere izvođenja dokaza – Vještačenje – Diskrecijska ovlast Općeg suda

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 88. i čl. 91. t. (e))

12. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

    (čl. 340. st. 2. UFEU-a)

13. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Povreda ugovorne obveze – Isključenost – Iznimka – Istodobno postojanje zahtjeva za naknadu ugovorne i izvanugovorne štete

    (čl. 340., st. 2. UFEU-a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 47., 51., 52.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 48.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 54.)

4.  Samo sudovi Unije imaju nadležnost za utvrđenje nevaljanosti akta Unije. U tim okolnostima izvješće Ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) ostaje zakonito u pravu Unije sve dok ga sud Unije ne proglasi nevaljanim i to neovisno o tome što je nacionalni sud utvrdio nevaljanost takvog izvješća u okviru kaznenog postupka pokrenutog u državi članici o kojoj je riječ protiv poduzetnika korisnika bespovratnih sredstava Unije.

   Slijedom navedenog, ako se prilikom izvršenja presude spomenutog nacionalnog suda, OLAF-ovo izvješće ne može koristiti u okviru kaznenog postupka pokrenutog u toj državi članici, Komisija se u okviru upravnog postupka koji proizlazi iz prava Unije i koji je uređen ugovornim odredbama ipak može pozvati na navedeno OLAF-ovo izvješće radi donošenja mjera raskida ugovora sklopljenih s poduzetnicima i obustave isplate sredstava, sve dok sud Unije nije proglasio to izvješće nevaljanim. Usto, postupak proveden pred nacionalnim sudom ne može utjecati na postupak koji je spomenuti poduzetnik pokrenuo pred sudom Unije, s obzirom na to da je, kad je riječ o spojivosti Komisijinih mjera sa sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava i pravilima koja se njima primjenjuju, za taj postupak isključivo nadležan Opći sud, na temelju članka 272. UFEU a, u vezi s arbitražnom klauzulom predviđenom u navedenim sporazumima.

   (t. 62., 63., 66., 70.)

5.  U skladu s člankom 3. stavkom 3. Uredbe br. 883/2013 o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i člankom 6. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe br. 2185/96 o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti, provjere i inspekcije na terenu provodi OLAF u skladu s pravilima i praksom koja je na snazi u predmetnoj državi članici, uz primjenu zakonodavstva Unije koje je na snazi. Iz tih odredbi proizlazi da se OLAF-ove provjere i inspekcije na terenu provode u okolini koju obilježava primjena nacionalnog prava, međutim prednost u primjeni u svakom slučaju ima pravo Unije uvijek kad je to predviđeno Uredbom br. 883/2013 ili Uredbom br. 2185/96.

   (t. 78., 79.)

6.  Prisutnost nacionalnih službenika prilikom provjera i inspekcije na terenu koje provodi Ured za borbu protiv prijevara (OLAF) uređena je Uredbom br. 2185/96 o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti te je njome propisana pod dvjema pretpostavkama. S jedne strane, ona je nužna u slučaju da se subjekt protivi provjerama i inspekcijama koje provodi OLAF. S druge strane, prisutnost nacionalnih službenika mora se prihvatiti ako oni podnesu zahtjev.

   Usto, točno je da je u članku 9. Uredbe br. 2185/96 predviđeno da se u situaciji u kojoj se nositelj gospodarske djelatnosti protivi provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi OLAF može tražiti pomoć od nacionalnih tijela te da se inspekcije koje ona provode zato moraju odvijati u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, tom se odredbom nositeljima gospodarske djelatnosti ne povjerava pravo protivljenja OLAF-ovim radnjama i, a fortiori, pravo da budu obaviješteni o postojanju takvog prava, nego se samo predviđa da, u slučaju protivljenja, mogu biti obvezni prihvatiti te radnje, pri čemu za to može biti potrebna primjena nacionalnih mjera prisile, u skladu s uvjetima predviđenim nacionalnim pravom.

   (t. 86., 94., 95., 110.)

7.  Temeljna su prava namijenjena uređenju izvršenja ovlasti koje su povjerene institucijama Unije, uključujući ugovorni okvir, kao što se primjenjuju na akte koje donose države članice u području primjene prava Unije. Posljedica tog općeg dosega temeljnih prava je da Komisija ne može obustaviti isplatu sredstava koja duguje nositelju gospodarske djelatnosti ili raskinuti sporazume koji je vežu uz takvog subjekta, na temelju informacija koje je Ured za borbu protiv prijevara (OLAF) prikupio povredom temeljnih prava. Naime, u skladu s Uredbom br. 883/2013 o istragama koje provodi OLAF, prilikom provedbe tih istraga treba poštovati temeljna prava. Ta obveza proizlazi iz uvodne izjave 51. ove uredbe. U uvodnoj izjavi 12. Uredbe 2185/96 o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti navodi se da se provjere i inspekcije na terenu provode uz poštivanje temeljnih prava predmetnih osoba.

   (t. 102., 103., 105., 106.)

8.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 115., 116.)

9.  Načelo proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. UEU-a, opće je načelo prava Unije kojim se zahtijeva da institucije Unije ne prekoračuju granice onoga što je prikladno i nužno za postizanje traženog cilja u radnjama koje poduzimaju.

   To je načelo namijenjeno uređenju svih načina djelovanja Unije, neovisno o tome jesu li ugovorne naravi ili nisu. Naime, u okviru izvršenja ugovornih obveza, poštovanje tog načela dio je općenitije obveze ugovornih strana da ga izvrše u dobroj vjeri.

   (t. 127., 128.)

10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 138., 139., 154.)

11.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 155.)

12.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 160., 161.)

13.  Kršenje ugovorne odredbe od strane institucije ne može samo za sebe dovesti do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti prema jednoj od stranaka s kojom je sklopila ugovor koji sadržava navedenu odredbu. Naime, u takvom slučaju nezakonitost koja se može pripisati navedenoj instituciji potječe isključivo iz ugovora i proizlazi iz njezina obvezivanja kao ugovorne strane, a ne iz nekog drugog svojstva kao što je, primjerice, svojstvo upravnog tijela. Slijedom toga, u takvim okolnostima tvrdnju o povredi ugovorne odredbe u prilog zahtjevu za naknadu izvanugovorne štete treba proglasiti bespredmetnom.

    Međutim, ne može se isključiti da ugovorna i izvanugovorna odgovornost institucije Unije mogu istodobno postojati u pogledu jednog od njezinih suugovaratelja. Naime, narav protupravnih postupanja koja se mogu pripisati instituciji i koja uzrokuju štetu te mogu biti predmet zahtjeva za izvanugovornu naknadu štete nije predodređena. Pod pretpostavkom da takvo istodobno postojanje odgovornosti institucija postoji, ono je moguće samo pod uvjetom da, s jedne strane, nezakonitost koja se pripisuje predmetnoj instituciji predstavlja povredu ne samo ugovorne obveze već i opće obveze koju je dužna ispuniti i, s druge strane, da je ta nezakonitost u odnosu na navedenu opću obvezu prouzrokovala drugu štetu, različitu od one koja je nastala zbog lošeg izvršenja ugovora.

    (162.-164.)