Predmet C-683/16

Deutscher Naturschutzring – Dachverband der deutschen Natur- und Umweltschutzverbände eV

protiv

Bundesprepublik Deutshland

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Köln)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička ribarstvena politika – Uredba (EU) br. 1380/2013 – Članak 11. – Očuvanje morskih bioloških resursa – Zaštita okoliša – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Isključiva nadležnost Europske unije”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 13. lipnja 2018.

1. Prethodna pitanja–Dopuštenost–Potreba donošenja odluke u prethodnom postupku i relevantnost postavljenih pitanja–Ocjena nacionalnog suda–Pretpostavka relevantnosti postavljenih pitanja

2. Ribolov–Očuvanje morskih resursa–Mjere očuvanja potrebne za usklađivanje s obvezama na temelju zakonodavstva Unije u području okoliša–Donošenje mjera države članice za vode pod njezinim suverenitetom ili jurisdikcijom koje su nužne kako bi ispunila svoje obveze na temelju članka 6. Direktive 92/43–Potpuna zabrana, u mreži Natura 2000, profesionalnog morskog ribolova uz pomoć ribolovnih alata i mreža–Mjere koje imaju učinke na ribarska plovila koja plove pod zastavom drugih država članica–Nedopuštenost

   (Uredba br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11. st. 1.; Direktiva Vijeća 92/43, čl. 6.)

3. Ribolov–Očuvanje morskih resursa–Mjere očuvanja potrebne za usklađivanje s obvezama na temelju zakonodavstva Unije u području okoliša–Donošenje mjera države članice za vode pod njezinim suverenitetom ili jurisdikcijom koje su nužne kako bi ispunila svoje obveze iz Direktive 2004/35–Nedopuštenost

   (Uredba br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11. st. 1.; Direktiva Vijeća 93/13, čl. 2004.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 29.)

2.  Članak 11. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica donese mjere za vode koje su pod njezinim suverenitetom ili jurisdikcijom, nužne da se zadovolje njezine obveze u skladu s člankom 6. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore i koje u potpunosti zabranjuju, u mreži Natura 2000, profesionalni morski ribolov uz pomoć ribolovne opreme koja se poteže morskim dnom i mreža stajaćica jer takve mjere imaju učinke na ribarska plovila drugih država članica.

   Što se, kao prvo, tiče pojma „mjere za očuvanje”, valja utvrditi da tekst članka 11. te uredbe ne omogućuje utvrđivanje opsega tog pojma. Međutim, radi tumačenja stavka 1. tog članka treba uzeti u obzir ne samo tekst te odredbe nego i njezin kontekst i cilj (vidjeti u tom smislu presudu od 5. travnja 2011., Société fiduciaire nationale d’expertise comptable, C-119/09, EU:C:2011:208, t. 25.). Kontekst članka 11. stavka 1. Uredbe br. 1380/2013 obilježava činjenica da mjere za očuvanje iz članka 7. stavka 1. te uredbe obuhvaćaju tehničke mjere iz članka 7. stavka 2. te uredbe, među kojima su, u točki (c), mjere „ograničenja ili zabrane korištenja određenih ribolovnih alata i ribolovnih aktivnosti, na određenim područjima ili u određenim razdobljima”. S obzirom na tu definiciju, mjere poput onih koje spominje sud koji je uputio zahtjev, a koje u vodama Unije zabranjuju ribolov pomoću ribolovne opreme koja se poteže morskim dnom i mreža stajaćica, mogu predstavljati mjere za očuvanje u smislu članka 7. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1380/2013 i stoga biti obuhvaćene njezinim člankom 11. stavkom 1.

   Što se, kao drugo, tiče pojma „mjere koje ispunjavaju ciljeve relevantnog zakonodavstva Unije”, upotreba glagola „ispunjavaju” na prvi pogled mogla bi se shvatiti na način da izražava obvezu za predmetne mjere da same za sebe omoguće ostvarenje cilja relevantnog zakonodavstva. Međutim, valja naglasiti da u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 92/43 koherentna europska ekološka mreža posebnih područja očuvanja predviđena tom direktivom, na koju upućuje pojam „područja Natura 2000”, koji upotrebljava sud koji je uputio zahtjev, ima za cilj osigurati održavanje ili, prema potrebi, povrat prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u povoljno stanje očuvanosti u njihovu prirodnom arealu. S obzirom na prirodu tog cilja i uključenost tih staništa u složene ekosustave, određena mjera za očuvanje općenito može samo pridonijeti, zajedno s drugim mjerama, ostvarenju tih ciljeva, a sama za sebe nije dovoljna za njihovo ostvarenje. Prema tome, tumačiti članak 11. stavak 1. Uredbe br. 1380/2013 na način da dopušta samo donošenje mjera koje bi, uzete izdvojeno, bile dovoljne za ostvarenje tog cilja uskratilo bi koristan učinak te odredbe.

   Što se, kao treće, tiče pojma „ribarska plovila drugih država članica”, tekst članka 11. stavka 1. Uredbe br. 1380/2013 ne sadržava nikakva pojašnjenja o elementima koji definiraju taj pojam. Međutim, iz članka 91. stavka 1. i članka 94. stavka 1. Konvencije iz Montego Baya proizlazi da je Unija dužna poštovati da plovila imaju pripadnost one države čiju su zastavu ovlašteni vijoriti i da svaka država djelotvorno vrši svoju jurisdikciju i nadzor nad brodovima koji vijore njezinu zastavu. Iz toga slijedi da pojam „ribarska plovila drugih država članica” iz članka 11. stavka 1. Uredbe br. 1380/2013 treba shvatiti na način da upućuje isključivo na plovila koja vijore zastavu druge države članice od one koja ima svoju suverenost ili jurisdikciju nad predmetnom zonom i koja su zbog toga podvrgnuta stvarnoj jurisdikciji i kontroli države članice čiju zastavu vijore.

   (t. 37.-39., 46.-48., 52.-54., 56. i t. 1. izreke)

3.  Članak 11. stavak 1. Uredbe br. 1380/2013 treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica donese mjere poput onih u glavnom postupku za vode pod njezinim suverenitetom ili jurisdikcijom koje su nužne kako bi ispunila svoje obveze iz Direktive 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu.

   (t. 62., t. 2. izreke)