Predmet C-629/16

Postupak koji je pokrenuo CX

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Međunarodni cestovni promet – Sporazum o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske – Članak 9. – Dodatni protokol – Članci 41. i 42. – Slobodno pružanje usluga – Klauzula o mirovanju (standstill) – Odluka br. 1/95 Vijeća za pridruživanje EZ‑Turska – Članci 5. i 7. – Slobodno kretanje robe – Nacionalni propis kojim se prijevoznicima robe sa sjedištem u Turskoj ograničava pravo na prometovanje njihovih vozila na državnom području dotične države članice – Obveza ishođenja bilo odobrenja dodijeljenog u granicama kvote određene na temelju bilateralnog sporazuma sklopljenog između navedene države članice i Turske bilo dozvole za jednokratni prijevoz za koji postoji prevladavajući javni interes”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 11. srpnja 2018.

1. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Slobodno pružanje usluga – Usluge prijevoza – Pojam – Prometovanje na području države članice vozila cestovnih prijevoznika robe sa sjedištem u Turskoj koje podliježe prethodnom odobrenju – Odobrenje koje se dodjeljuje neovisno o količini prevezene robe – Uključenost – Posljedica – Neprimjenjivost odredbi koje se odnose na slobodno kretanje robe između Republike Turske i Unije

   (Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska; Odluka br. 1/95 Vijeća za pridruživanje EZ-Turska)

2. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Slobodno pružanje usluga – Usluge prijevoza – Dodatni protokol uz Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Odluka br. 1/95 Vijeća za pridruživanje EZ-Turska – Nepostojanje posebnog propisa o uslugama prijevoza – Prometovanje na području države članice vozila cestovnih prijevoznika robe sa sjedištem u Turskoj koje podliježe prethodnom odobrenju – Dopuštenost – Uvjet

   (Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska, čl. 15.; Dodatni protokol uz Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska, čl. 41. st. 1. i čl. 42.; Odluka br. 1/95 Vijeća za pridruživanje EZ-Turska)

3. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Slobodno pružanje usluga – Pravilo o mirovanju (standstill) iz stavka 1. članka 41. Dodatnog protokola –Usluge prijevoza – Uključenost

   (Dodatni protokol uz Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska, čl. 41. st. 1.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37., 41.-43.)

2.  Odredbe Sporazuma o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, koji su 12. rujna 1963. u Ankari potpisale Republika Turska, s jedne strane, i države članice EEZ-a i Zajednica, s druge strane, sklopljenog, odobrenog i potvrđenog u ime Zajednice Odlukom Vijeća 64/732/EEZ od 23. prosinca 1963., odredbe Dodatnog protokola, potpisanog 23. studenoga 1970. u Bruxellesu, sklopljenog, odobrenog i potvrđenog u ime Zajednice Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2760/72 od 19. prosinca 1972., i odredbe Odluke br. 1/95 Vijeća za pridruživanje EZ-Turska od 22. prosinca 1995. o provedbi završne faze carinske unije treba tumačiti na način da im se ne protivi propis države članice poput onoga iz glavnog postupka – na temelju kojeg cestovni prijevoznici robe sa sjedištem u Turskoj mogu ostvariti takav prijevoz prema toj državi članici ili preko njezina državnog područja samo ako posjeduju dokumente koji se izdaju u granicama kvota određenih za tu vrstu prijevoza na temelju bilateralnog sporazuma sklopljenog između navedene države članice i Republike Turske ili ako im je izdana dozvola na temelju prevladavajućeg javnog interesa – pod uvjetom da taj propis ne sadržava novo ograničenje u pogledu slobodnog pružanja usluga u smislu članka 41. stavka 1. navedenog Dodatnog protokola, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

   U tom pogledu valja podsjetiti na to da iz članka 15. Sporazuma EEZ-Turska i članka 42. stavka 1. Dodatnog protokola proizlazi da Vijeće za pridruživanje može, uzimajući posebno u obzir njezin geografski položaj, na Republiku Tursku proširiti odredbe prava Unije primjenjive na promet i akte donesene na temelju tih odredbi. Vijeće za pridruživanje dosad pak nije usvojilo nijednu mjeru za proširenje na Republiku Tursku odredbi prava Unije primjenjivih na usluge prijevoza, tako da u trenutačnom stanju razvoja pridruživanja između te treće države i Unije ne postoji nijedan poseban propis u tom području. Dakle, sve dok Vijeće za pridruživanje u skladu s člankom 15. Sporazuma EEZ-Turska i člankom 42. stavkom 1. Dodatnog protokola ne usvoji pravila koja se odnose na usluge prijevoza, uvjeti za pristup turskih prijevoznika na tržište prijevoza Unije ostaju uređeni nacionalnim propisima država članica i bilateralnim sporazumima sklopljenima između država članica i Republike Turske.

   (t. 45.-47., 58. i izreka)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 48.-50.)