Predmet C-585/16

Serin Alheto

protiv

Zamestnik-predsedatel na Državna agencija za bežancite

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička politika azila i supsidijarne zaštite – Propisi koji se odnose na uvjete koje moraju ispunjavati državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva da bi imali pravo na međunarodnu zaštitu – Direktiva 2011/95/EU – Članak 12. – Isključenje iz statusa izbjeglice – Osobe registrirane pri Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) – Postojanje ‚prve zemlje azila’, za izbjeglicu iz Palestine, u području djelovanja UNRWA-e – Zajednički postupci za priznavanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32/EU – Članak 46. – Pravo na djelotvoran pravni lijek – Razmatranje u potpunosti i ex nunc – Opseg ovlasti prvostupanjskog suda – Sudsko razmatranje potreba međunarodne zaštite – Ispitivanje razloga nedopuštenosti”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 25. srpnja 2018.

1. Akti institucija – Direktive – Izvršenje od strane država članica – Nacionalne odredbe koje ulaze u područje primjene direktive – Nacionalne odredbe donesene prije direktive koje mogu osigurati usklađenost nacionalnog prava s njom – Uključenost

2. Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Status izbjeglice ili status stečen na temelju supsidijarne zaštite – Direktiva 2011/95 – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Postupak razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Zahtjev koji je podnijela osoba registrirana pri UNRWA-i – Obveza provjere postojanja stvarne zaštite ili pomoći od strane UNRWA-e za tu osobu

   (direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2011/95, čl. 12. st. 1. t. (a) i 2013/32, čl. 10. st. 2.)

3. Akti institucija – Direktive – Učinak – Neprovedba države članice – Pravo pojedinaca da se pozivaju na direktivu – Pretpostavke

   (čl. 288. st. 3. UFEU-a)

4. Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Status izbjeglice ili status stečen na temelju supsidijarne zaštite – Direktiva 2004/83 – Direktiva 2011/95 – Uvjeti odobravanja statusa izbjeglice – Osoba pod zaštitom ili pomoći institucije Ujedinjenih naroda koja nije Visoki predstavnik za izbjeglice – Isključenje statusa izbjeglice – Prestanak te pomoći – Izravan učinak – Prenošenje – Primjena po službenoj dužnosti

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2011/95, čl. 12. st. 1. t. (a); Direktiva Vijeća 2004/83, čl. 12. st. 1. t. (a))

5. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Doslovno, sustavno i teleološko tumačenje

6. Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Status izbjeglice ili status stečen na temelju supsidijarne zaštite – Direktiva 2011/95 – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Tužba protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu – Pravo na djelotvoran pravni lijek – Obveza ispitivanja činjeničnih i pravnih elemenata – Doseg – Osoba pod zaštitom ili pomoći institucije Ujedinjenih naroda koja nije Visoki predstavnik za izbjeglice

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2011/95, čl. 12. st. 1. t. (a) i 2013/32, čl. 46. st. 3.)

7. Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Tužba protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu – Pravo na djelotvoran pravni lijek – Obveza ispitivanja činjeničnih i pravnih elemenata – Doseg – Razlozi nedopuštenosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uključenost – Pretpostavke

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Direktiva 2013/32 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 33. st. 2. i čl. 46. st. 3.)

8. Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Postupak razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Koncept prve zemlje azila – Podnositelj zahtjeva koji uživa dovoljnu zaštitu u nekoj državi, na drugom temelju koji nije izbjeglica – Pojam – Osoba registrirana pri UNRWA-i – Uključenost – Pretpostavke

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/32, čl. 35. st. 1. t. (b))

9. Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Tužba protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu – Pravo na djelotvoran pravni lijek – Poništenje prvotne odluke – Nepostojanje zajedničkih postupovnih odredaba o nadležnosti za donošenje nove odluke – Obveza donošenja nove odluke u kratkom roku

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Direktiva 2013/32 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 46. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 77.)

2.  Članak 12. stavak 1. točku (a) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, u vezi s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, treba tumačiti na način da postupanje sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu koji je podnijela osoba registrirana pri Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) zahtijeva ispitivanje pitanja uživa li ta osoba zaštitu ili stvarnu pomoć te agencije, pod uvjetom da taj zahtjev nije bio prethodno odbijen na temelju razloga nedopuštenosti ili na temelju jednog od razloga za isključenje osim onog navedenog u članku 12. stavku 1. točki (a) prvoj rečenici Direktive 2011/95.

   (t. 90., t. 1. izreke)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 98.)

4.  Članak 12. stavak 1. točku (a) drugu rečenicu Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite i članak 12. stavak 1. točku (a) drugu rečenicu Direktive 2011/95 treba tumačiti na način da:

   –	im se protivi nacionalni propis kojim se ne predviđa ili kojim je pogrešno prenesen razlog za prestanak primjene razloga za isključenje iz statusa izbjeglice koji predviđaju;

   –	imaju izravan učinak, i

   –	mogu se primijeniti čak i ako se podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije na njih izričito pozvao.

   (t. 101., t. 2. izreke)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 108.)

6.  Članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da sud države članice koji odlučuje u prvom stupnju o pravnom lijeku protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu mora ispitati i činjenične i pravne elemente, kao što je to primjenjivost članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95 na situaciju podnositelja zahtjeva, koje je tijelo koje je donijelo odluku uzelo u obzir ili je moglo uzeti u obzir, kao i elemente koji su nastali nakon donošenja navedene odluke.

   Tako članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32 navodi da, kako bi postupile u skladu s njezinim člankom 46. stavkom 1., države članice koje ta direktiva obvezuje moraju osigurati da sud pred kojim se osporava odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu „u potpunosti i ex nunc razm[o]tr[i] [kako] činjeničn[a] [tako] i pravn[a] pitanja, uključujući, ako je potrebno, razmatranje potreba za međunarodnom zaštitom u skladu s Direktivom [2011/95]”. S tim vezi, izrazom „ex nunc” naglašava se obveza suda da provede ocjenu koja uzima u obzir, ovisno o slučaju, nove elemente koji su nastali nakon donošenja pobijane odluke. Naime, takva ocjena omogućava sveobuhvatnu obradu zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a da spis nije potrebno vratiti tijelu odlučivanja na ponovno odlučivanje. Pridjev „u potpunosti” iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32 potvrđuje da sud mora ispitati i elemente koje je tijelo odlučivanja uzelo ili moralo uzeti u obzir kao i one koji su nastali nakon donošenja odluke tog tijela. U pogledu izraza „ako je potrebno” iz dijela rečenice „uključujući, ako je potrebno, razmatranje potreba za međunarodnom zaštitom u skladu s Direktivom [2011/95]”, valja navesti, kao što je to Komisija navela na raspravi, da se njime ističe činjenica da se razmatranje u potpunosti i ex nunc, koje je na sudu, ne mora nužno odnositi na materijalno ispitivanje potreba za međunarodnom zaštitom te se stoga može odnositi na dopuštenost zahtjeva za međunarodnu zaštitu ako to nacionalno pravo dopušta primjenom članka 33. stavka 2. Direktive 2013/32.

   (t. 106., 111.-113., 115., 118. i t. 3. izreke)

7.  Članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32, u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da se zahtjev razmatranja u potpunosti i ex nunc i činjeničnih i pravnih pitanja može odnositi i na razloge nedopuštenosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz članka 33. stavka 2. te direktive ako to nacionalno pravo dopušta i da, u slučaju da sud koji odlučuje o pravnom lijeku namjerava razmotriti razlog nedopuštenosti koji tijelo odlučivanja nije razmatralo, on mora saslušati podnositelja zahtjeva kako bi mu omogućio da osobno, na jeziku kojim vlada, izloži svoje stajalište u vezi s primjenjivošću tog razloga na njegovu osobnu situaciju.

   (t. 130., t. 4. izreke)

8.  Članak 35. prvi stavak točku (b) Direktive 2013/32 valja tumačiti na način da treba smatrati da osoba registrirana pri Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), ako uživa zaštitu ili stvarnu pomoć te agencije u trećoj zemlji koja ne odgovara području u kojem ona uobičajeno boravi, ali je dio područja djelovanja te agencije, uživa dostatnu zaštitu u toj trećoj zemlji u smislu te odredbe ako se ta zemlja:

   –	obveže ponovno prihvatiti podnositelja zahtjeva nakon što je on napustio svoje područje da bi zatražio međunarodnu zaštitu u Europskoj uniji, i

   –	priznaje navedenu zaštitu ili pomoć UNRWA-e i primjenjuje načelo nevraćanja, omogućujući na taj način podnositelju zahtjeva da na njezinu području boravi sigurno, u dostojnim životnim uvjetima i toliko dugo koliko to čine nužnim opasnosti nastale na području uobičajenog boravišta.

   (t. 143., t. 5. izreke)

9.  Članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32, u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da se njime ne uspostavljaju zajednička postupovna pravila u pogledu nadležnosti za donošenje nove odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu nakon što je sud koji je odlučivao o pravnom lijeku poništio prvotnu odluku donesenu u vezi s tim zahtjevom. Međutim, nužnost da se osigura koristan učinak članka 46. stavka 3. te direktive i zajamči djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima zahtijeva da se, u slučaju da se spis vrati na ponovno odlučivanje nesudskom ili upravnom tijelu iz članka 2. točke (f) navedene direktive, nova odluka donese u kratkom roku u skladu s ocjenama iz presude kojom je proglašeno poništenje.

   S tim u vezi valja navesti da se članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32 odnosi samo na „razmatranje” pravnog lijeka i stoga se ne odnosi na posljedice eventualnog poništenja pobijane odluke. S obzirom na to, članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32 lišio bi se svakog korisnog učinka ako bi se prihvatilo da – nakon donošenja presude kojom prvostupanjski sud u skladu s tom odredbom provodi potpuno i ex nunc razmatranje potreba za međunarodnom zaštitom podnositelja zahtjeva na temelju Direktive 2011/95 – navedeno tijelo može donijeti odluku u suprotnosti s tom ocjenom ili dopustiti da protekne znatno vrijeme, čime se može povećati opasnost od nastanka novih elemenata koje treba ocijeniti.

   (t. 145., 147., 149., t. 6. izreke)