Predmet C-572/16

INEOS Köln GmbH

protiv

Bundesprepublik Deutshland

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije – Direktiva 2003/87/EZ – Članak 10.a – Odluka 2011/278/EU – Prijelazni propisi za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica – Razdoblje 2013. – 2020. – Zahtjev za dodjelu – Pogrešni podaci – Ispravak – Prekluzivni rok”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 22. veljače 2018.

Okoliš – Onečišćenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica – Nacionalni propis koji isključuje svaku mogućnost ispravka ili dopune zahtjeva za dodjelu nakon isteka prekluzivnog roka – Dopuštenost – Uvjet

(Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.a; Odluka Komisije 2011/278, čl. 7. st. 8. i čl. 8.)

Članak 10.a Direktive 2003/87/EZ od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009., i Odluku Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalna odredba kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja za podnošenje zahtjeva za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za razdoblje 2013. – 2020. predviđa prekluzivni rok nakon čijeg isteka podnositelj zahtjeva više nema nikakve mogućnosti ispravka ili dopune svojeg zahtjeva, s obzirom na to da taj rok nije takav da podnošenje takvog zahtjeva čini praktično nemogućim ili pretjerano otežanim.

S tim u vezi, valja primijetiti da se u članku 7. stavku 8. Odluke 2011/278 pojašnjava da ako podaci nedostaju, države članice moraju zahtijevati od operatera da dostavi „obrazloženje” i „djelomično raspoložive podatke” nadomjesti konzervativnim procjenama, pri čemu, međutim, nije određen postupak kojim bi se omogućio ispravak ili dopuna prikupljenih podataka. Usto, iako je člankom 8. te odluke državama članicama zabranjeno prikupljanje podataka koje verifikator nije ocijenio kao zadovoljavajuće, tom odredbom nije određen rok ili postupak ispravka za nezadovoljavajuće podatke.

U tim okolnostima, u nedostatku pravila određenih pravom Unije u vezi s postupovnim načinima glede podnošenja i ispitivanja zahtjeva za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, prema ustaljenoj sudskoj praksi je na unutarnjem pravnom poretku svake države članice da odredi te načine na temelju načela postupovne autonomije, ali pod uvjetom da ne budu manje povoljna od onih koja uređuju slične nacionalne situacije (načelo ekvivalentnosti) te da u praksi ne onemogućuju ili pretjerano ne otežavaju ostvarivanje pravâ koja su dodijeljena pravnim poretkom Unije (načelo djelotvornosti) (vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od 20. listopada 2016., Danqua, C-429/15, EU:C:2016:789, t. 29.)

S tim u vezi, točno je, kao što je to Sud već naglasio, da bi se države članice, u skladu s člankom 7. stavkom 7. Odluke 2011/278 u vezi s njezinom uvodnom izjavom 15., trebale pobrinuti da podaci prikupljeni od operatera koji se koriste za potrebe dodjela budu potpuni, dosljedni i u najvećoj mogućoj mjeri točni (presuda od 8. rujna 2016., E.ON Kraftwerke, C-461/15, EU:C:2016:648, t. 27. i 37.).

Međutim, kao što to proizlazi, među ostalim, iz samog teksta članka 7. stavaka 7. i 8. Odluke 2011/278, zahtjev za točnost koji je na državama članicama zahtijeva suradnju operatera i na tom im temelju također nameće poštovanje raznih obveza, među kojima je osobito ona da dostave potpune, dosljedne i u najvećoj mogućoj mjeri točne podatke te obveza da postupaju s dužnom pažnjom.

U tim okolnostima, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 93. i 94. svojeg mišljenja, valja utvrditi da navedeni zahtjev za točnost proizlazi iz zajedničke odgovornosti operatera i država članica i da se, prema tome, ne može smatrati, suprotno onomu što ističe INEOS, da ti operateri na temelju Odluke 2011/278 imaju bilo kakvo pravo na točnost podataka dostavljenih za potrebe izračuna besplatnih emisijskih jedinica koje bi mogli isticati pred svojom državom članicom. Iz toga slijedi da djelotvorna primjena te odluke ni na koji način ne može obvezati nadležna nacionalna tijela da ne primijene postupovnu odredbu, kao što je prekluzivni rok o kojem je riječ u glavnom postupku, kako bi se operateru omogućilo da ispravi pogrešne podatke koje je sam dostavio u tom roku.

(t. 41., 42., 57., 60., 62., 68. i izreka)