Predmet C-499/16

AZ

protiv

Minister Finansów

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 98. – Ovlast država članica da primijene sniženu stopu za određene isporuke dobara i isporuke usluga – Prilog III., točka 1. – Hrana – Kolači i peciva – Minimalni rok trajanja ili rok uporabe – Načelo porezne neutralnosti”

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 9. studenog 2017.

Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Ovlast država članica da primijene sniženu stopu za određene isporuke dobara i isporuke usluga – Primjena snižene stope na hranu – Kolači i peciva – Nacionalni propis kojim se propisuje snižena stopa ovisno o minimalnom roku trajanja ili roku uporabe – Dopuštenost – Pretpostavka – Poštovanje načela neutralnosti – Kriterij – Sličnost između robe ili pružanja predmetnih usluga – Provjera koja je na nacionalnom sudu

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 98.)

Članak 98. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o porezu na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da mu se ne protivi – pod uvjetom da se poštuje načelo porezne neutralnosti, što je na nacionalnom sudu da provjeri – nacionalno zakonodavstvo, poput onog u glavnom postupku, koje podvrgava primjenu snižene stope PDV-a na kolače i svježa peciva isključivo kriteriju njihova „minimalnog roka trajanja” i „roka uporabe”.

U tom pogledu valja istaknuti da, prema članku 98. stavku 3. Direktive o PDV-u, države članice mogu koristiti NK prilikom primjene sniženih stopa na kategorije koje se odnose na robu kako bi precizno ograničile predmetnu kategoriju. Međutim, valja utvrditi da je uporaba NK-a samo jedan od načina za precizno ograničavanje predmetne kategorije.

Ako dakle kriterij koji je vezan uz određen broj dana uporabljivosti precizno određuje predmetnu kategoriju, valja utvrditi da je selektivna primjena snižene stope PDV-a na konkretan i specifičan aspekt robe iz jedne od kategorija navedenog Priloga III., načelno, u skladu s člankom 98. Direktive o PDV-u.

Međutim, da bi se odgovorilo na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev, potrebno je provjeriti ugrožava li nacionalno zakonodavstvo, poput onoga u glavnom postupku, načelo porezne neutralnosti.

Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se to načelo protivi tomu da se slične usluge ili slična roba, koji su u međusobnom tržišnom natjecanju, različito tretiraju s obzirom na PDV (presuda od 11. rujna 2014., K, C-219/13, EU:C:2014:2207, t. 24. i navedena sudska praksa).

Kad je riječ o ocjeni sličnosti između robe ili pružanja predmetnih usluga, koja je na nacionalnom sudu, iz sudske prakse Suda proizlazi da u konačnici valja voditi računa o stajalištu prosječnog potrošača. Isporuke robe ili usluga slične su kada imaju slične značajke i ispunjavaju iste potrebe potrošača, ovisno o kriteriju usporedivosti u korištenju i kada postojeće razlike ne utječu znatno na odluku prosječnog potrošača o izboru jedne ili druge navedene isporuke (presuda od 11. rujna 2014., K, C-219/13, EU:C:2014:2207, t. 25.).

(t. 25., 28.-31., 36. i izreka)