Predmet C-483/16

Zsolt Sziber

protiv

ERSTE Bank Hungary Zrt.

(zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio Fővárosi Törvényszék)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/EEZ – Članak 7. stavak 1. – Ugovori o zajmu izraženom u stranoj valuti – Nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuju posebni postupovni zahtjevi za osporavanje nepoštenosti – Načelo ekvivalentnosti – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 47. – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu”

Sažetak – Presuda Suda (deseto vijeće) od 31. svibnja 2018.

1. Zaštita potrošača–Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima–Direktiva 93/13–Sredstva za sprečavanje korištenja nepoštenih uvjeta–Nacionalni propis kojim se propisuju posebni postupovni zahtjevi za osporavanje nepoštenosti ugovorne odredbe ugovora o zajmu izraženom u stranoj valuti–Dopuštenost–Pretpostavke–Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Direktiva Vijeća 93/13, čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1.)

2. Zaštita potrošača–Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima–Direktiva 93/13–Područje primjene–Situacija koja ne sadržava prekogranični element–Uključenost

   (Direktiva Vijeća 93/13)

1.  Članak 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se u načelu ne protivi nacionalni propis koji uvodi posebne postupovne zahtjeve, poput onih u glavnom postupku, za tužbe koje podnose potrošači koji su sklopili ugovore o zajmu izraženom u stranoj valuti s ugovornom odredbom o razlici između tečaja primjenjivog na isplatu zajma i onoga primjenjivog na njegovu otplatu i/ili s odredbom o mogućnosti jednostrane izmjene koja dopušta zajmodavcu da poveća kamate, naknade i troškove pod uvjetom da utvrđivanje nepoštenosti odredbi iz takvog ugovora omogućava uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi potrošač bio da ta nepoštena odredba nije postojala.

   Iako je Sud već utvrdio, u više navrata i s obzirom na uvjete iz članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13, način na koji nacionalni sud treba osigurati zaštitu koju potrošači imaju na temelju Direktive 93/13, valja ipak navesti da, u načelu, pravo Unije ne usklađuje postupke primjenjive na ocjenu navodne nepoštenosti ugovorne odredbe i da su oni stoga dio nacionalnog pravnog poretka država članica, pod uvjetom da nisu manje povoljni od onih koji uređuju slične situacije na koje se primjenjuje nacionalno pravo (načelo ekvivalentnosti) i da se njima uspostavlja djelotvorna sudska zaštita, kako je propisana člankom 47. Povelje (vidjeti, u tom smislu, presudu od 14. travnja 2016., Sales Sinués i Drame Ba, C-381/14 i C-385/14, EU:C:2016:252, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

   (t. 35., 55. i t. 1. izreke)

2.  Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da se ona primjenjuje i na situacije koje nisu prekogranične naravi.

   Što se tiče tog pitanja, treba podsjetiti da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, odredbe UFEU-a o slobodama kretanja ne primjenjuju u situaciji u kojoj se svi elementi ograničavaju na unutarnja pitanja jedne države članice (vidjeti, u tom smislu, presudu od 15. studenoga 2016., Ullens de Schooten, C-268/15, EU:C:2016:874, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

   Međutim, kao što je naveo i nezavisni odvjetnik u točki 70. svojeg mišljenja, predmet u glavnom postupku ne odnosi se na odredbe Ugovora o slobodama kretanja, nego na zakonodavstvo Unije koje u svim državama članicama usklađuje posebno pravno područje. Stoga, pravila koja se nalaze u tom zakonodavstvu primjenjuju se neovisno o isključivo internoj prirodi situacije o kojoj je riječ u glavnom postupku.

   (t. 57.-59. i t. 2. izreke)