Predmet C-425/16

Hansruedi Raimund

protiv

Michaele Aigner

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno i industrijsko vlasništvo – Žig Europske unije – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Članak 96. točka (a) – Postupak zbog povrede – Članak 99. stavak 1. – Pretpostavka valjanosti – Članak 100. – Protutužba za proglašavanje žiga ništavim – Veza između tužbe zbog povrede i protutužbe za proglašavanje žiga ništavim – Postupovna autonomija”

Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 19. listopada 2017.

1. Pravo Europske unije–Tumačenje–Metode–Tumačenje s obzirom na kontekst i svrhu

2. Žig Europske unije–Sporovi u vezi s povredom i valjanosti žigova Europske unije–Nadležnost za povrede i valjanost–Sud za žigove Europske unije ne može odbiti tužbu zbog povrede na osnovi apsolutnog razloga za ništavost a da nije usvojio protutužbu za proglašavanje žiga ništavim koju je podnio tuženik u toj tužbi zbog povrede a koja se temelji na tom istom razlogu za ništavost

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 52. st. 1. t. (b), čl. 96. t. (a), čl. 99. st. 1. i čl. 100. st. 1.)

3. Pravo Europske unije–Izravan učinak–Pojedinačna prava–Zaštita od strane nacionalnih sudova–Sudska pravna sredstva–Načelo postupovne autonomije–Utvrđivanje sudova koji su nadležni za tužbe utemeljene na pravu Unije i postupovnih pravila kojima se postupak uređuje–Granice–Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti

   (čl. 4. st. 3. UEU-a)

4. Žig Europske unije–Sporovi u vezi s povredom i valjanosti žigova Europske unije–Nadležnost za povrede i valjanost–Sud za žigove Europske unije ne može odbiti tužbu zbog povrede na osnovi apsolutnog razloga za ništavost ako nije prihvatio protutužbu za proglašavanje žiga ništavim koju je podnio tuženik u toj tužbi zbog povrede a koja se temelji na tom istom razlogu za ništavost–Konačnost odluke o protutužbi za proglašavanje žiga ništavim–Uvjet–Nepostojanje

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 52. st. 1. t. (b), čl. 96. t. (a) i čl. 100. st. 1.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 22.)

2.  Članak 99. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije treba tumačiti na način da se tužbu zbog povrede podnesenu pred sudom za žigove Europske unije u skladu s člankom 96. točkom (a) te uredbe ne može odbiti iz apsolutnog razloga za ništavost kao što je onaj predviđen člankom 52. stavkom 1. točkom (b) navedene uredbe a da taj sud prethodno nije usvojio protutužbu za proglašavanje ništavosti koju je tuženik podnio protiv te tužbe zbog povrede na osnovi članka 100. stavka 1. navedene uredbe i koja se temelji na tom istom razlogu ništavosti.

   (t. 35., t. 1. izreke)

3.  U takvom kontekstu valja podsjetiti da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, na temelju načela postupovne autonomije, u nedostatku propisa Unije u nekom području na nacionalnom pravnom poretku svake države članice da odredi nadležne sudove i utvrdi postupovna pravila o pravnim sredstvima namijenjenima zaštiti pravâ koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije, pri čemu su države članice ipak dužne osigurati, u svakom pojedinom slučaju, djelotvornu zaštitu tih prava (vidjeti u tom smislu presude od 30. rujna 2003., Köbler, C-224/01, EU:C:2003:513, t. 47., i od 27. lipnja 2013., Agrokonsulting, C-93/12, EU:C:2013:432, t. 35.).

   U tom smislu, u skladu s načelom lojalne suradnje propisanim u članku 4. stavku 3. UEU-a, postupovna pravila za pravna sredstva čija je svrha osigurati zaštitu prava koja pravni subjekti izvode iz prava Unije ne smiju biti nepovoljnija od onih koja se odnose na slična pravna sredstva u nacionalnom pravu (načelo ekvivalentnosti) niti u praksi onemogućiti ili pretjerano otežati korištenje pravima koja priznaje pravni poredak Unije (načelo djelotvornosti) (presude od 16. prosinca 1976., Rewe-Zentralfinanz i Rewe-Zentral, 33/76, EU:C:1976:188, t. 5.; od 14. prosinca 1995., Peterbroeck, C-312/93, EU:C:1995:437, t. 12., kao i od 27. lipnja 2013., Agrokonsulting, C-93/12, EU:C:2013:432, t. 36.).

   Iz sudske prakse Suda proizlazi da zahtjevi koji proizlaze iz načela ekvivalentnosti i djelotvornosti osobito vrijede za određivanje postupovnih pravila koja uređuju postupke koji se temelje na pravu Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 27. lipnja 2013., Agrokonsulting, C-93/12, EU:C:2013:432, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

   (t. 40.-42.)

4.  Odredbe Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije treba tumačiti na način da im se ne protivi to da sud za žigove Europske unije može odbiti tužbu zbog povrede u smislu članka 96. točke (a) te uredbe iz apsolutnog razloga za ništavost kao što je onaj predviđen u članku 52. stavku 1. točki (b) navedene uredbe, iako odluka o protutužbi za proglašavanje ništavosti podnesena u skladu s člankom 100. stavkom 1. iste uredbe i koja se temelji na istom razlogu ništavosti nije postala konačna.

   (t. 48., t. 2. izreke)