Predmet C-423/16 P

HX

protiv

Vijeća Europske unije

„Žalba – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirijske Arapske Republike – Mjere ograničavanja protiv osobe navedene u prilogu odluci – Produljenje valjanosti te odluke tijekom postupka pred Općim sudom Europske unije – Zahtjev za prilagodbu tužbe iznesen na raspravi, a ne zasebnim pisanim aktom – Članak 86. Poslovnika Općeg suda – Bugarska jezična verzija – Poništenje Općeg suda prvotne odluke kojom je predmetna osoba uvrštena na popis osoba protiv kojih su određene mjere ograničavanja – Istek valjanosti odluke o produljenju – Daljnje postojanje predmeta zahtjeva za prilagodbu tužbe”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 9. studenoga 2017.

1. Sudski postupak–Odluka ili uredba kojom je u tijeku postupka zamijenjen pobijani akt–Zahtjev za prilagodbu tužbe–Tužiteljeva obveza da navedeni zahtjev podnese zasebnim aktom–Zahtjev podnesen usmeno na raspravi–Bugarska jezična verzija Poslovnika Općeg suda koja je u tom pogledu dvosmislena–Obveza Općeg suda da tužitelju signalizira pogrešku kako bi mu omogućio da je ispravi

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 86. st. 2.)

2. Pravo Europske unije–Tumačenje–Višejezični tekstovi–Poslovnik Općeg suda–Odstupanja između različitih jezičnih verzija–Poslovnik koji je vjerodostojan na svim jezicima postupka–Pojedinac koji se mora uputiti u sve jezične verzije–Nepostojanje

   (čl. 20. st. 2. t. (d) UFEU-a i čl. 24. st. 4. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 44., čl. 45. i čl. 227. st. 1.)

3. Žalba–Pravni interes–Pretpostavka–Žalba koja može donijeti korist stranci koja ju je podnijela–Nepostojanje

   (čl. 256. UFEU-a; Statut Suda, čl. 56. st. 2.; odluke Vijeća 2014/488/ZVSP i (ZVSP) 2015/837; Uredba Vijeća br. 793/2014)

1.  Budući da je bugarska jezična verzija članka 86. stavka 2. Poslovnika Općeg suda dvosmislena na način da, suprotno verzijama te odredbe na engleskom jeziku, ne upotrebljava pojam „akt”, već pojam „molba”, ne može se isključiti da će ta dvosmislenost tužitelja, koji je bugarski jezik odabrao kao jezik postupka, navesti na to da smatra da će biti dopušten zahtjev za prilagodbu tužbe koji je podnesen usmeno na raspravi. Usto, činjenica je da je navedeni zahtjev nakon toga unesen u zapisnik s rasprave, koji je na temelju članka 102. stavka 1. Poslovnika Općeg suda javna isprava.

   Ako Opći sud smatra da se tako podnesenim zahtjevom za prilagodbu tužbe ne poštuje oblik predviđen njegovim Poslovnikom, onda je dužan barem signalizirati tužitelju njegovu pogrešku i dati mu mogućnost da je ispravi.

   Naime, iako je posve opravdano postavljati određene formalne zahtjeve za prilagodbu tužbe, oni nisu sami sebi svrha, već, naprotiv, služe osiguravanju kontradiktornosti postupka i dobrog sudovanja.

   U tom pogledu, sâm članak 86. stavci 3. i 4. Poslovnika Općeg suda predviđa da neispunjavanje određenih formalnosti prilikom podnošenja zahtjeva za prilagodbu tužbe ne izaziva nužno njihovu nedopuštenost.

   (t. 20.-24.)

2.  Kad je riječ o odredbi Poslovnika suda Unije, koji je, uostalom, taj sud sâm donio i učinio vjerodostojnim na svim jezicima postupka u skladu sa zajedničkom primjenom odredaba članka 44. i članka 227. stavka 1. tog Poslovnika, očekivati od pojedinaca da se upute u sve jezične verzije navedenog poslovnika kako bi izbjegli da eventualna razlika u njegovoj verziji na jeziku postupka uzrokuje nedopuštenost bilo bi protivno njihovu pravu da se obrate sudu Unije na onom službenom jeziku koji odaberu, a koje proizlazi kako iz članka 20. stavka 2. točke (d) i članka 24. četvrtog stavka UFEU-a tako i iz članka 45. Poslovnika Općeg suda.

   (t. 26.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 30.-33.)