Predmet C-418/16 P

mobile.de GmbH

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

„Žalba – Žig Europske unije – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Članak 15. stavak 1. – Članak 57. stavci 2. i 3. – Članak 64. – Članak 76. stavak 2. – Uredba (EZ) br. 2868/95 – Pravilo 22. stavak 2. – Pravilo 40. stavak 6. – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Zahtjevi za proglašenje ništavosti koji se temelje na ranijem nacionalnom žigu – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Dokaz – Odbijanje zahtjevâ – Uzimanje u obzir novih dokaza od strane žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) – Poništenje odluka odjela za poništaje EUIPO-a – Vraćanje – Posljedice”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. veljače 2018.

1. Žalba–Razlozi–Potreba jasno određene kritike stajališta iz argumentacije Općeg suda

   (čl. 256. st. 1. podstavak 2. UFEU-a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 168. st. 1. t. (d) i čl. 169. st. 2.)

2. Žig Europske unije–Žalbeni postupak–Žalba protiv odluke Odjela za poništaje Ureda–Ispitivanje od strane žalbenog vijeća–Doseg–Činjenice i dokazi koji nisu podneseni u prilog prigovoru u propisanom roku–Uzimanje u obzir–Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 76. st. 2.)

3. Žig Europske unije–Žalbeni postupak–Žalba protiv odluke Odjela za poništaje Ureda–Ispitivanje od strane žalbenog vijeća–Doseg–Činjenice i dokazi koji nisu podneseni u prilog prigovoru u propisanom roku–Uzimanje u obzir–Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća–Nepostojanje suprotne odredbe

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 57. st. 2 i 3., čl. 63. st. 2. i čl. 76. st. 2.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1., pravilo 40. st. 6. i pravilo 50. st. 1.)

4. Žalba–Razlozi–Pogrešna ocjena činjenica i dokaza–Nedopuštenost–Nadzor Suda nad ocjenom činjenica i dokaza–Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja–Razlog koji se temelji na iskrivljavanju dokaza–Nužnost preciznog navođenja iskrivljenih elemenata i dokazivanja analitičkih pogrešaka koje su dovele do tog iskrivljavanja

   (čl. 256. UFEU-a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Poslovnik suda, čl. 168. st. 1. t (d))

5. Žig Europske unije–Odricanje, opoziv i ništavost–Ispitivanje prijave–Dokaz o uporabi ranijeg žiga–Prethodno pitanje

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 57. st. 2. i 3.)

6. Žig Europske unije–Žalbeni postupak–Odluka o žalbi–Vraćanje predmeta, od strane žalbenog vijeća, odjelu koji je donio pobijanu odluku

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 64. st. 2. i čl. 76. st. 2.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 35.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 48., 49.)

3.  Pravilom 50. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća br. 40/94 predviđeno je da se, osim ako je drukčije propisano, odredbe koje se odnose na postupke koje primjenjuje odjel koji je donio odluku protiv koje se podnosi žalba primjenjuju na žalbene postupke mutatis mutandis.

   Međutim, kad je riječ o predočavanju dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg žiga na temelju članka 57. stavka 2. ili 3. Uredbe br. 207/2009, u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim pokrenutog na temelju članka 53. stavka 1. točke (a) te uredbe, pravilom 40. stavkom 6. Provedbene uredbe propisano je da Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) mora pozvati nositelja ranijeg žiga da dostavi dokaz o njegovoj uporabi u roku koji on odredi.

   Iako iz teksta tog pravila proizlazi da, u slučaju kada nijedan dokaz o uporabi predmetnog žiga nije predočen u roku koji Ured odredi, potonji po službenoj dužnosti odbija zahtjev za proglašavanje žiga ništavim, takav se zaključak ipak ne nameće, kada su neki dokazi kojima se želi dokazati ta uporaba predočeni u tom roku.

   Naime, u takvom se slučaju, osim ako se ne pokaže da navedeni dokazi uopće nisu relevantni za utvrđivanje stvarne uporabe predmetnog ranijeg žiga, postupak nastavlja svojim tijekom. Tako je na Uredu, među ostalim, kao što je to predviđeno člankom 57. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, da pozove stranke onoliko puta koliko je to potrebno da podnesu primjedbe na podneske drugih stranaka ili na njegove odluke. U tom kontekstu, ako se zahtjev za proglašavanje žiga ništavim odbije zato što predmetni raniji žig nije bio u stvarnoj uporabi, to odbijanje nije posljedica primjene pravila 40. stavka 6. Provedbene uredbe, odredbe koja je u biti postupovne naravi, nego isključivo posljedica primjene materijalne odredbe iz članka 57. stavka 2. ili 3. Uredbe br. 207/2009.

   Iz toga proizlazi da podnošenje dokaza o uporabi predmetnoga ranijeg žiga koji dopunjuju same dokaze podnesene u roku koji je odredio Ured, u skladu s pravilom 40. stavkom 6. Provedbene uredbe ostaje moguće nakon isteka tog roka i da u takvom slučaju Uredu nije ni na koji način zabranjeno uzeti u obzir dodatne dokaze podnesene nakon proteka roka kada se koristi diskrecijskom ovlasti koja mu je dodijeljena člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009.

   Iz toga slijedi da pravilo 40. stavak 6. provedbene uredbe, nije odredba suprotna onoj u članku 76. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, slijedom čega žalbeno vijeće ne može uzeti u obzir dodatne dokaze o uporabi predmetnog ranijeg žiga koje je podnositelj zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim predočio u prilog svojoj žalbi pred tim vijećem.

   Kad je riječ o žalbenom postupku, Sud je osim toga već presudio da iz članka 63. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s njezinim člankom 76. stavkom 2. proizlazi da, u svrhu ispitivanja osnovanosti žalbe o kojoj odlučuje, žalbeno vijeće ne samo poziva stranke, onoliko puta koliko je to potrebno, da u roku koji ono odredi podnesu primjedbe na podneske drugih stranaka ili na njegove odluke nego može i donijeti odluku o mjerama izvođenja dokaza, u koje se ubraja predočenje činjenica ili dokaza. Takve odredbe potvrđuju mogućnost da se činjenična podloga proširi u različitim fazama postupka koji se vodi pred Uredom.

   U skladu s pravilom 50. stavkom 1. trećim podstavkom Provedbene uredbe, ako je žalba uložena protiv odluke Odjela za prigovore, žalbeno vijeće ograničuje ispitivanje žalbe na činjenice i dokaze podnesene u roku koji je odredio Odjel za prigovore, osim ako smatra da se u obzir trebaju uzeti dodatne i dopunske činjenice i dokazi u skladu s člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009.

   Stoga, Provedbenom uredbom izričito je predviđeno da žalbeno vijeće prilikom ispitivanja žalbe uložene protiv odluke Odjela za prigovore ima diskrecijsku ovlast, na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka te provedbene uredbe i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, odlučiti treba li uzeti u obzir dodatne ili dopunske činjenice i dokaze koji nisu predočeni u roku koji je odredio Odjel za prigovore.

   Međutim, iz toga se, a contrario, ne može zaključiti da žalbeno vijeće prilikom ispitivanja žalbe protiv odluke Odjela za poništaje nema takvu diskrecijsku ovlast. Naime, pravilo 50. stavak 1. treći podstavak Provedbene uredbe, kad je riječ o ispitivanju žalbe protiv odluke Odjela za prigovore, samo je izraz načela koje proizlazi iz članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, koji je pravni temelj tog pravila 50. i u kojem se nalazi odredba koja ima horizontalnu ulogu u sustavu spomenute uredbe, koja se, prema tome, primjenjuje neovisno o prirodi dotičnog postupka.

   (t. 51.-57., 59.-61.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 65., 66.)

5.  U skladu s člankom 57. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije, kada nositelj ranijeg nacionalnog žiga koji je pokrenuo postupak za proglašavanje ništavim žiga Unije na zahtjev nositelja potonjeg žiga ne predoči dokaz o stvarnoj uporabi tog ranijeg nacionalnog žiga u državi članici u kojoj je zaštićen tijekom pet godina koje prethode datumu podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim za proizvode ili usluge za koje je registriran i na kojima se zahtjev temelji, taj zahtjev treba odbaciti.

   S obzirom na to da je nepostojanje stvarne uporabe, kada se na taj razlog poziva nositelj žiga Unije koji se osporava u okviru zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, u skladu sa samim tekstom te odredbe, razlog koji sam po sebi opravdava odbacivanje tog zahtjeva, pitanje dokazivanja te uporabe treba riješiti prije odlučivanja o zahtjevu za proglašavanje žiga ništavim te je, stoga, u tom smislu, prethodno pitanje.

   (t. 87., 88.)

6.  Izreku akta treba tumačiti s obzirom na njegovo obrazloženje.

   Tako je člankom 64. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije izričito propisano da, kada žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje odjelu protiv čije je odluke podnesena žalba, taj je odjel, ako su činjenice iste, vezan pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka žalbenog vijeća.

   Međutim, budući da je žalbeno vijeće poništilo odluke Odjela za poništaje zato što je, suprotno onomu što je u tim odlukama utvrđeno, nositelj predmetnog ranijeg nacionalnog žiga predočio dokaz o stvarnoj uporabi tog žiga samo u vezi s jednim dijelom usluga koje su predmet zahtjevâ za poništenje, Odjel za poništaje vezan je tim pravnim tumačenjem kad mu je žalbeno vijeće vratilo predmet na temelju članka 64. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Stoga, poništenje odluka Odjela za poništaje od strane tog vijeća nužno se mora razumjeti tako da se isključivo odnosi na te odluke, u dijelu u kojem su njima odbijeni zahtjevi za proglašavanje žiga ništavim zbog nedostatka dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg nacionalnog žiga za taj dio usluga.

   S druge strane, s obzirom na to da je žalbeno vijeće utvrdilo da nositelj ranijeg nacionalnog žiga nije predočio dokaz o stvarnoj uporabi tog žiga za druge usluge koje su predmet zahtjevâ za proglašavanje žiga ništavim, treba smatrati da su odlukama Odjela za poništaje, s obzirom na to da Općem sudu s tim u vezi nije podnesena tužba, konačno odbijeni zahtjevi za proglašavanje žiga ništavim u pogledu tih usluga.

   Iz toga proizlazi da Odjel za poništaje, kada mu je predmet vraćen na temelju članka 64. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, kako bi ocijenio osnovanost zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim s obzirom na relativni razlog za odbijanje propisan člankom 8. stavkom 1. točkom (b) te uredbe, isključivo može uzeti u obzir usluge za koje je žalbeno vijeće presudilo da je predočen dokaz o stvarnoj uporabi tog ranijeg nacionalnog žiga.

   Točno je da je, Odjel za poništaje, u skladu s člankom 64. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, isključivo vezan pravnim tumačenjem odluka žalbenog vijeća ako su činjenice iste.

   Međutim, Odjel za poništaje ne može, a da pritom ne dovede u pitanje konačnost vlastitih odluka i ugrozi pravnu sigurnost na temelju članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 ispitati nove dokaze o stvarnoj uporabi predmetnog ranijeg nacionalnog žiga u pogledu usluga za koje je žalbeno vijeće smatralo – a da to podnositelj zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim nije osporavao u tužbi podnesenoj Općem sudu – da ti dokazi nisu predočeni.

   (t. 100.-107.)