Predmet C‑365/16

Association française des entreprises privées (AFEP) i dr.

protiv

Ministère des Finances et des Comptes publics

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički sustav oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica – Direktiva 2011/96/EU – Sprečavanje dvostrukog oporezivanja – Dodatni doprinos od 3 % na porez na dobit pravnih osoba”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 17. svibnja 2017.

1. Sudski postupak–Zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka–Zahtjev za podnošenje očitovanja u vezi s pravnim pitanjima istaknutima u mišljenju nezavisnog odvjetnika–Pretpostavke za ponovno otvaranje

   (čl. 252. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 23.; Poslovnik Suda, čl. 83.)

2. Usklađivanje zakonodavstava–Zajednički sustav oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica–Direktiva 2011/96–Sprečavanje ekonomskog dvostrukog oporezivanja–Porezna mjera koju propisuje država članica matičnog društva kojom se predviđa ubiranje poreza kada matično društvo raspodjeljuje dividende, pri čemu poreznu osnovicu čini iznos raspodijeljenih dividendi, uključujući one koje proizlaze od društava kćeri nerezidenata tog društva–Nedopuštenost

   (Direktiva Vijeća 2011/96, kako je izmijenjena Direktivom 2014/86, uv. izj. 7. i 9., i čl. 4. st. 1. točka (a))

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 17. i 18.)

2.  Članak 4. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2014/86/EU od 8. srpnja 2014., treba tumačiti na način da mu se protivi porezna mjera koju propisuje država članica matičnog društva kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, kojom je predviđeno ubiranje poreza kada matično društvo raspodjeljuje dividende i čiju poreznu osnovicu čini iznos raspodijeljenih dividendi, uključujući one koje proizlaze od društava kćeri nerezidenata tog društva.

   U tu svrhu, članak 4. stavak 1. Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima ostavlja državama članicama izbor između dvaju sustava, to jest sustava izuzeća i sustava uračunavanja. Naime, sukladno uvodnim izjavama 7. i 9. te direktive, ta odredba navodi da – kada matično društvo ili njegova stalna poslovna jedinica na temelju povezivanja matičnog društva sa svojim društvom kćeri prima raspodijeljenu dobit, država članica matičnog društva i država članica njegove stalne poslovne jedinice, osim kada je društvo kći likvidirano, suzdržava se od oporezivanja takvih dobiti ako ih društvo kći ne može odbiti, a oporezuje takve dobiti ako ih društvo kći može odbiti, ili oporezuje takve dobiti dopuštajući matičnom društvu i stalnoj poslovnoj jedinici da odbiju od iznosa porezne obveze dio poreza na dobit pravnih osoba koji se odnosi na tu dobit i koji je isplatilo društvo kći i njegova društva kćeri nižeg ranga (današnja presuda, X, C‑68/15, t. 71. i navedena sudska praksa).

   Tako se člankom 4. te direktive nastoji izbjeći da se dobit koju matičnom društvu raspodjeljuje društvo kći nerezident prvo oporezuje kao dobit društva kćeri u državi u kojoj je rezident, a zatim kao dobit matičnog društva u državi u kojoj je rezident.

   Sud je u točkama 79. i 80. te presude X, s jedne strane, istaknuo da, predviđajući da se država članica matičnog društva i država članica stalne poslovne jedinice „suzdržavaju od oporezivanja takvih dobiti”, ta odredba državama članicama zabranjuje oporezivanje matičnog društva ili njegove stalne poslovne jedinice na osnovi dobiti koju društvo kći raspodjeljuje svojem matičnom društvu, bez obzira na to je li oporeziv događaj oporezivanja matičnog društva primitak dobiti ili njihova ponovna raspodjela. S druge strane, budući da Direktiva o matičnim društvima i društvima kćerima, u skladu sa svojom uvodnom izjavom 3., slijedi cilj uklanjanja dvostrukog oporezivanja dobiti koju društvo kći raspodjeljuje svojem matičnom društvu na razini matičnog društva, oporezivanje te dobiti koje u odnosu na to društvo provodi država članica matičnog društva u odnosu na to društvo prilikom njezine ponovne raspodjele, koje bi za posljedicu imalo to da navedena dobit podliježe porezu koji prelazi najviši iznos od 5 % predviđen u članku 4. stavku 3. te direktive, dovelo bi do dvostrukog oporezivanja na razini navedenog društva, a koje je protivno toj direktivi.

   Nadalje, u tom kontekstu valja istaknuti da nije važno je li nacionalna porezna mjera kvalificirana kao porez na dobit. U tom pogledu, dovoljno je utvrditi da primjena članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima nije ograničena na poseban porez. Naime, ta odredba predviđa da se država članica matičnog društva suzdržava od oporezivanja dobiti koju raspodjeljuje njezino društvo kći nerezident. Stoga je cilj navedene odredbe izbjeći to da države članice donose porezne mjere koje dovode do dvostrukog oporezivanja matičnih društava u pogledu tih dobiti.

   (t. 22., 24., 31.‑33., 35. i izreka)