Predmet C‑330/16

Piotr Zarski

protiv

Andrzej Stadnicki

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama — Direktiva 2011/7/EU — Ugovori o komercijalnom zakupu na neodređeno vrijeme — Kašnjenja u plaćanju zakupnine — Ugovori zaključeni prije isteka roka za prenošenje navedene direktive — Nacionalni propisi — Isključenje takvih ugovora iz područja primjene ratione temporis navedene direktive”

Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 1. lipnja 2017.

Usklađivanje zakonodavstava – Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama – Direktiva 2011/7 – Ugovori o komercijalnom zakupu na neodređeno vrijeme zaključeni prije isteka roka za prenošenje te direktive – Kašnjenja u plaćanju zakupnine nastala nakon prijenosa te direktive – Nacionalni propisi koji takve ugovore isključuju iz područja primjene ratione temporis navedene direktive – Dopuštenost

(Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2000/35, čl. 6. st. 3. i 2011/7, čl. 12. st. 4.)

Članak 12. stavak 4. Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama valja tumačiti na način da države članice mogu iz njezina područja primjene isključiti zakašnjela plaćanja u okviru izvršenja ugovora sklopljenog prije 16. ožujka 2013., čak i ako ta zakašnjenja uslijede nakon navedenog datuma.

Tako, kada je riječ o tekstu članka 12. stavka 4. Direktive 2011/7, valja istaknuti da se zakonodavac Unije koristi izrazom „sklopljeni ugovori”, a ne „poslovne transakcije”, koji se upotrebljava u drugim odredbama te direktive. Ispitivanje teksta te odredbe dakle dovodi do zaključka da je zakonodavac Unije, koristeći izraz „sklopljeni ugovori”, želio državama članicama dopustiti da iz područja primjene Direktive 2011/7 izuzmu ugovorne odnose sklopljene prije 16. ožujka 2013., u cijelosti, uključujući i učinke koji iz njih proizlaze, a koji nastanu nakon tog datuma.

Iz toga slijedi da – kada je država članica iskoristila mogućnost koja joj je priznata člankom 12. stavkom 4. Direktive 2011/7 – ugovori sklopljeni prije 16. ožujka 2013. ostaju, uz pridržaj članka 6. stavka 3. točke (b) Direktive 2000/35, uređeni potonjom direktivom, i u pogledu svojih budućih učinaka, bez obzira na činjenicu da je potonja direktiva u načelu stavljena izvan snage od istog tog datuma. U tom slučaju Direktiva 2011/7 se ne može primijeniti na učinke takvih ugovora, koji su nastupili nakon 16. ožujka 2013., jer oni ne mogu istodobno biti uređeni odredbama Direktive 2000/35 i Direktive 2011/7.

Iz prethodno navedenoga proizlazi da osporavanja u vezi s tražbinama dospjelim nakon 16. ožujka 2013. ne mogu potpadati pod odredbe Direktive 2011/7 ako je ugovor na temelju kojeg su te tražbine nastale zaključen prije tog datuma, a država je članica iskoristila mogućnost iz članka 12. stavka 4. Direktive 2011/7.

(t. 27., 29., 32.‑34. i izreka.)