Predmet C-277/16

Buczek Automotive sp. z o.o.

protiv

Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički regulatorni okvir za elektroničke komunikacijske mreže i usluge – Direktiva 2002/21/EZ – Članci 8. i 16. – Direktiva 2002/19/EZ – Članci 8. i 13. – Operator koji je određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom – Nadzor cijena – Obveze koje nameću državna regulatorna tijela – Obveza troškovne usmjerenosti cijena – Određivanje naknada koje su niže od troškova koji dotičnom operatoru nastaju prilikom pružanja usluge završavanja glasovnih poziva u pokretnim mrežama – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 16. – Sloboda poduzetništva – Proporcionalnost”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 20. prosinca 2017.

1. Usklađivanje zakonodavstava–Sektor telekomunikacija–Elektroničke komunikacijske mreže i usluge–Regulatorni okvir–Direktiva 2002/19–Nadzor cijena koji provode nacionalna regulatorna tijela–Ovlast nametanja troškovne usmjerenosti cijena operatoru sa značajnom tržišnom snagom–Nametanje obveze određivanja naknada u nižem iznosu od iznosa nastalih troškova–Dopuštenost–Pretpostavke

   (Direktiva 2002/19 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 4. i 13.)

2. Usklađivanje zakonodavstava–Sektor telekomunikacija–Elektroničke komunikacijske mreže i usluge–Regulatorni okvir–Direktive 2002/19 i 2002/21–Nadzor cijena koji provode nacionalna regulatorna tijela–Ovlast nametanja troškovne usmjerenosti cijena operatoru sa značajnom tržišnom snagom–Nametanje obveze godišnjeg ažuriranja vlastitih naknada i njihova podnošenja povremenom nadzoru–Dopuštenost–Pretpostavke

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 16., čl. 52. st. 1.; direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2002/19, čl. 8. st. 4. i čl. 13. st. 3. te 2002/21 čl. 8.)

3. Usklađivanje zakonodavstava–Sektor telekomunikacija–Elektroničke komunikacijske mreže i usluge–Regulatorni okvir–Direktiva 2002/19–Nadzor cijena koji provode nacionalna regulatorna tijela–Ovlast nametanja troškovne usmjerenosti cijena operatoru sa značajnom tržišnom snagom–Ovlast zahtijevanja prilagodbe cijena prije ili nakon što ih je operator počeo primjenjivati

   (Direktiva 2002/19 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 13. st. 1. i 3.)

1.  Članak 8. stavak 4. i članak 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) treba tumačiti na način da državno regulatorno tijelo može radi poticanja djelotvornosti i održivog tržišnog natjecanja, kada nametne operatoru koji je određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom na određenom tržištu obvezu određivanja njegovih troškovno usmjerenih cijena, određivati cijene usluga koje su predmet takve obveze u iznosu nižem od troškova koji su nastali tom operatoru za pružanje tih usluga, ako su ti troškovi viši od troškova učinkovitog operatora, a što je na nacionalnom sudu da provjeri.

   Iz toga slijedi da DRT-ovi mogu, nakon što su proveli nadzor u kojoj mjeri dotični operator poštuje obvezu troškovnog usmjeravanja svojih cijena te su odlučili da je potrebno zahtijevati prilagodbu tih cijena, nametnuti tom operatoru da odredi naknade u nižem iznosu od iznosa troškova koje su mu nastali ako su ti troškovi viši od troškova učinkovitog operatora, pri čemu ti potonji troškovi moraju uključivati prihvatljivu stopu povrata adekvatnog kapitala koji je on uložio.

   (t. 39., 40. i t. 1. izreke)

2.  Članak 8. stavak 4. i članak 13. stavak 3. Direktive 2002/19, u vezi s člankom 16. Povelje Europske unije za ljudska prava, treba tumačiti na način da državno regulatorno tijelo može nametnuti operatoru, koji je određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom na određenom tržištu i podvrgnut je obvezi troškovne usmjerenosti cijena, da godišnje određuje svoje cijene na temelju najažurnijih podataka i da državnom regulatornom tijelu radi provjere priopćava te cijene i dokaze koji unaprijed opravdavaju njihovu primjenu, pod uvjetom da su takve obveze utemeljene na naravi prepoznatog problema, proporcionalne i opravdane s obzirom na ciljeve iz članka 8. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), a što je na nacionalnom sudu da provjeri.

   Mogućnost da DRT zahtijeva od operatora godišnje ažuriranje njegovih naknada i podvrgavanje povremenom nadzoru jest miješanje u ostvarivanje prava zajamčenog u članku 16. Povelje. Na temelju članka 52. stavka 1. Povelje, takvo miješanje mora biti predviđeno zakonom, poštovati bit prava zajamčenog u tom članku 16. te, podložno načelu proporcionalnosti, biti potrebno i zaista odgovarati ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba (vidjeti u tom smislu presude od 22. siječnja 2013., Sky Österreich, C-283/11, EU:C:2013:28, t. 46. do 48., i od 21. prosinca 2016., AGET Iraklis, C-201/15, EU:C:2016:972, t. 70. i navedenu sudsku praksu). Dakle, nacionalni sud dužan je provjeriti je li obveza godišnje prilagodbe cijena usklađena sa zahtjevom proporcionalnosti iz članka 8. stavka 4. Direktive o pristupu, s obzirom na to da je ta obveza potrebna za ostvarivanje ciljeva od općeg interesa navedenih u prethodnoj točki.

   (t. 51., 53., 55. i t. 2. izreke)

3.  Članak 13. stavak 3. Direktive 2002/19 treba tumačiti na način da se operatoru, u slučaju kada mu se nametne obveza troškovne usmjerenosti cijena na temelju članka 13. stavka 1. te direktive, može nametnuti obveza prilagođavanja njegovih cijena i prije i nakon što ih je počeo primjenjivati.

   (t. 63. i t. 3. izreke)