Predmet C‑111/16

Kazneni postupak

protiv

Giorgia Fidenata i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Udine)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Poljoprivreda – Genetski modificirana hrana i hrana za životinje – Hitne mjere – Nacionalna mjera koja zabranjuje uzgoj genetski modificiranog kukuruza MON 810 – Zadržavanje ili produljenje mjere – Uredba (EZ) br. 1829/2003 – Članak 34. – Uredba (EZ) br. 178/2002 – Članci 53. i 54. – Uvjeti primjene – Načelo predostrožnosti”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 13. rujna 2017.

1. Usklađivanje zakonodavstava–Genetski modificirana hrana i hrana za životinje–Uredba br. 1829/2003–Hitne mjere koje se mogu donijeti zbog ozbiljnog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš–Država članica koja je službeno obavijestila Komisiju o potrebi donošenja takvih mjera–Proizvod odobren tom uredbom ili na temelju nje koji ne može vjerojatno predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš–Komisijina obveza donošenja takvih mjera–Nepostojanje

   (Uredba br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 53. i čl. 54. st. 1. i Uredba br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 34.)

2. Usklađivanje zakonodavstava–Genetski modificirana hrana i hrana za životinje–Uredba br. 1829/2003–Preuzimanje tereta ozbiljnog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš–Procjena i upravljanje koji su obveza Komisije i Vijeća pod nadzorom suda Unije–Donošenje i provedba od strane država članica hitnih mjera u nedostatku odluke na razini Unije–Nadležnost nacionalnih sudova da ocjenjuju zakonitost tih mjera s obzirom na materijalne pretpostavke predviđene člankom 34. Uredbe br. 1829/2003 i postupovne pretpostavke predviđene člankom 54. Uredbe br. 178/2002–Donošenje odluke na razini Unije–Obvezujuća narav činjeničnih i pravnih ocjena sadržanih u toj odluci za sva tijela države članice adresata, uključujući njezine sudove

   (čl. 267. st. 2. i 3. i čl. 288. UFEU‑a; Uredba br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 54. i 58. i Uredba br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 34.)

3. Usklađivanje zakonodavstava–Genetski modificirana hrana i hrana za životinje–Uredba br. 1829/2003–Hitne mjere koje se mogu donijeti zbog ozbiljnog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš–Država članica koja je službeno obavijestila Komisiju o potrebi donošenja takvih mjera–Komisijino nedonošenje takvih mjera–Mogućnost za državu članicu da takve mjere donese na nacionalnoj razini–Mogućnost za nju da zadrži ili produlji te mjere u nedostatku Komisijine odluke koja nalaže njihovo produljenje, izmjenu ili prestanak

   (Uredba br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 53. i 54. i Uredba br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 34.)

4. Usklađivanje zakonodavstava–Genetski modificirana hrana i hrana za životinje–Uredba br. 1829/2003–Hitne mjere koje se mogu donijeti zbog ozbiljnog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš–Mogućnost za državu članicu da donese takve mjere isključivo na temelju načela predostrožnosti, bez ispunjenja materijalnih pretpostavki predviđenih člankom 34. Uredbe–Nepostojanje

   (Uredba br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7., 53. i 54. i Uredba br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 34.)

1.  Članak 34. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje u vezi s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane treba tumačiti na način da Europska komisija nije obvezna donijeti hitne mjere u smislu potonjeg članka kad je država članica u skladu s člankom 54. stavkom 1. potonje uredbe službeno obavijesti o nužnosti donošenja takvih mjera, ako nije očito da proizvod odobren na temelju Uredbe br. 1829/2003 ili u skladu s njom može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš.

   (t. 30. i t. 1. izreke)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37.‑41.)

3.  Članak 34. Uredbe br. 1829/2003 u vezi s člankom 54. Uredbe br. 178/2002 treba tumačiti na način da država članica može, nakon što je službeno obavijestila Europsku komisiju o nužnosti donošenja hitnih mjera i ako ona nije donijela nikakvu mjeru u skladu s člankom 53. Uredbe br. 178/2002, s jedne strane, donijeti takve mjere na nacionalnoj razini i, s druge strane, zadržati ih ili produljiti tako dugo dok Komisija ne donese, u skladu s člankom 54. stavkom 2. potonje uredbe, odluku kojom se nalaže njihovo produljenje, izmjena ili prestanak.

   (t. 42. i t. 2. izreke)

4.  Članak 34. Uredbe br. 1829/2003 u vezi s načelom predostrožnosti, kako je propisano člankom 7. Uredbe br. 178/2002, treba tumačiti na način da državama članicama ne daje mogućnost da u skladu s člankom 54. Uredbe br. 178/2002 donesu privremene hitne mjere samo na temelju tog načela a da nisu ispunjeni materijalni uvjeti predviđeni člankom 34. Uredbe br. 1829/2003.

   Naime, iako je, kako je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 78. svojeg mišljenja, načelo predostrožnosti, kako je opisano u članku 7. Uredbe br. 178/2002, opće načelo zakonodavstva o hrani, zakonodavac Unije u članku 34. Uredbe br. 1829/2003 utvrdio je precizno pravilo s ciljem donošenja hitnih mjera u skladu s postupcima iz članaka 53. i 54. Uredbe br. 178/2002. Doduše, kao što je to Sud naveo u točki 71. presude od 8. rujna 2011., Monsanto i dr. (C‑58/10 do C‑68/10, EU:C:2011:553), uvjeti predviđeni člankom 54. stavkom 1. Uredbe br. 178/2002 kojima je podvrgnuto donošenje hitnih mjera treba tumačiti uzimajući u obzir, među ostalim, načelo predostrožnosti, s ciljem osiguranja visoke razine zaštite života i zdravlja ljudi, osiguravajući pritom slobodno kretanje sigurne i zdravstveno ispravne hrane i hrane za životinje, što je bitan aspekt unutarnjeg tržišta. Međutim, to se načelo ne može tumačiti na način da dopušta odstupanje od odredaba predviđenih člankom 34. Uredbe br. 1829/2003 ili njihovu izmjenu, osobito njihovim ublažavanjem.

   Usto valja navesti da, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 68. svojeg mišljenja, privremene mjere upravljanja rizikom koje se mogu donijeti na temelju načela predostrožnosti i hitne mjere donesene na temelju članka 34. Uredbe br. 1829/2003 nisu podvrgnute istom uređenju. Naime, iz članka 7. Uredbe br. 178/2002 proizlazi da je donošenje tih privremenih mjera podvrgnuto uvjetu da ocjena dostupnih informacija otkrije mogućnost štetnih učinaka za zdravlje, ali da postoji znanstvena nesigurnost. Nasuprot tomu, članak 34. Uredbe br. 1829/2003 dopušta primjenu hitnih mjera kad proizvodi odobreni na temelju te uredbe „vjerojatno” mogu predstavljati „ozbiljan” rizik za zdravlje ljudi, životinja ili okoliš.

   (t. 46.‑48., 50., 54. i t. 3. izreke)