Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17

Banco Santander SA

protiv

Mahamadou Demba

i

Mercedes Godoy Bonet

i

Rafael Ramón Escobedo Cortés

protiv

Banco de Sabadell SA

(zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Juzgado de Primera Instancia no 38 de Barcelona i Tribunal Supremo)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe – Područje primjene – Ustup tražbine – Potrošački ugovor o zajmu – Kriteriji za ocjenu nepoštenosti ugovorne odredbe kojom je određena zatezna kamatna stopa – Posljedice te nepoštenosti”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 7. kolovoza 2018.

1. Zaštita potrošača–Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima–Direktiva 93/13–Područje primjene–Poslovna praksa u području ustupa ili kupnje tražbine prema potrošaču–Neutvrđivanje navedene prakse ugovornom odredbom–Neprimjenjivost direktive–Isključenje ugovornih odredbi koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba–Nepostojanje ugovornih odredaba koje mijenjaju doseg ili područje primjene nacionalnih odredaba–Neprimjenjivost direktive

   (Direktiva Vijeća 93/13)

2. Prethodna pitanja–Dopuštenost–Granice–Pitanja koja očito nisu relevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje koristan odgovor

   (čl. 267. UFEU-a)

3. Prethodna pitanja–Nadležnost Suda–Granice–Tumačenje nacionalnog prava–Isključenost

   (čl. 267. UFEU-a)

4. Zaštita potrošača–Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima–Direktiva 93/13–Utvrđenje da je odredba nepoštena–Doseg–Ugovorna odredba potrošačkog ugovora o zajmu o kojoj se nije pregovaralo i kojom se određuje zatezna kamatna stopa–Nacionalna sudska praksa kojom se utvrđuje neoboriva predmnjeva nepoštenosti navedene ugovorne odredbe zbog nerazmjernog iznosa naknade–Dopuštenost

   (Direktiva Vijeća 93/13, čl. 3. st. 1. i 8.)

5. Zaštita potrošača–Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima–Direktiva 93/13–Utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe–Doseg–Izmjena sadržaja nepoštene ugovorne odredbe koju provodi nacionalni sud–Nedopuštenost

   (Direktiva Vijeća 93/13, čl. 6. st. 1.)

6. Zaštita potrošača–Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima–Direktiva 93/13–Utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe–Doseg–Ugovorna odredba potrošačkog ugovora o zajmu o kojoj se nije pregovaralo i kojom se određuje zatezna kamatna stopa–Nacionalna sudska praksa kojom se predviđa potpuno poništenje zateznih kamata, pri čemu nastavljaju teći redovne kamate–Dopuštenost

   (Direktiva Vijeća 93/13)

1.  Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na poslovnu praksu koja se sastoji od ustupa ili kupnje tražbine prema potrošaču, pri čemu mogućnost takvog ustupa nije predviđena ugovorom o zajmu sklopljenim s tim potrošačem, taj potrošač nije prethodno obaviješten o tom ustupu odnosno on na njega nije dao pristanak te tom potrošaču nije pružena mogućnost da otkupi svoj dug i time ga namiri isplatom cesionaru cijene koju je ovaj platio na temelju navedenog ustupa, uvećane za primjenjive izdatke, kamate i troškove. S druge strane, ta se direktiva ne primjenjuje ni na nacionalne odredbe poput onih koje su sadržane u članku 1535. Códiga Civil (Građanski zakonik) i člancima 17. i 540. Leya 1/2000 de Enjuiciamiento Civil (Zakon br. 1/2000 o građanskom postupku) od 7. siječnja 2000., a kojima se uređuje takva mogućnost otkupa i stupanja cesionara na mjesto cedenta u postupcima koji su u tijeku.

   (t. 47. i t. 1. izreke)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 50.-53.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 57.)

4.  Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalna sudska praksa poput one Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) o kojoj je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojom je odredba potrošačkog ugovora o zajmu o kojoj se nije pregovaralo i kojom se određuje primjenjiva zatezna kamatna stopa nepoštena jer potrošaču u zakašnjenju nalaže plaćanje nerazmjerno visoke naknade, s obzirom na to da je ta stopa za više od dva postotna boda viša od redovne kamatne stope predviđene tim ugovorom.

   U tom pogledu, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točki 60. svojeg mišljenja, ne može se isključiti da najviši sudovi države članice, kao što je to Tribunal Supremo (Vrhovni sud), mogu u svojoj ulozi ujednačavanja tumačenja prava i osiguranja pravne sigurnosti donijeti određene kriterije, poštujući pritom Direktivu 93/13, a s obzirom na koje niži sudovi moraju razmatrati nepoštenost ugovornih odredaba. Doista, iako se čini da sudska praksa Tribunala Supremo (Vrhovni sud) o kojoj je riječ u glavnom postupku ne predstavlja, doduše, strože odredbe koje države članice mogu donijeti radi osiguranja najvišeg stupnja zaštite potrošača na temelju članka 8. te direktive – s obzirom na to da se čini, kao što je to navela španjolska vlada tijekom rasprave pred Sudom, da ta sudska praksa nema zakonsku snagu niti predstavlja izvor prava u španjolskom pravnom poretku – donošenje kriterija sudskom praksom, poput onoga koji je u ovom slučaju razvio Tribunal Supremo (Vrhovni sud), ipak predstavlja dio cilja zaštite potrošača koji se nastoji postići navedenom direktivom. Naime, iz članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 i njezine opće strukture proizlazi da se njome ne nastoji toliko zajamčiti opća ugovorna ravnoteža između prava i obveza stranaka ugovora koliko izbjeći pojava neravnoteže između tih prava i obveza na štetu potrošača.

   (t. 68., 69., 71. i t. 2. izreke)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 73. i 74.)

6.  Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalna sudska praksa poput one Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) o kojoj je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojom nepoštenost odredbe potrošačkog ugovora o zajmu o kojoj se nije pregovaralo i kojom se određuje zatezna kamatna stopa dovodi do potpunog poništenja tih kamata, pri čemu nastavljaju teći redovne kamate predviđene tim ugovorom.

   Konkretnije, iz navedene direktive ne proizlazi da izuzimanje od primjene ili poništenje odredbe ugovora o zajmu kojom se određuje zatezna kamatna stopa, zbog njezine nepoštenosti, mora također dovesti do izuzimanja od primjene ili poništenja odredbe tog ugovora kojom se određuje redovna kamatna stopa, to više što se te različite odredbe moraju jasno razlikovati. U tom potonjem pogledu valja, naime, navesti da se, kao što to proizlazi iz odluke o upućivanju zahtjeva u predmetu C-94/17, zateznim kamatama nastoji sankcionirati dužnikovo neizvršenje njegove obveze izvršenja povrata zajma u ugovorno dogovorenim obrocima i, prema potrebi, nadoknaditi zajmodavcu šteta koju je pretrpio zbog kašnjenja u plaćanju. Nasuprot tomu, uloga redovnih kamata jest naknada za zajmodavčevo stavljanje na raspolaganje iznosa novca sve do njegova povrata. Kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 90. svojeg mišljenja, ta se razmatranja primjenjuju neovisno o načinu na koji su sastavljene ugovorne odredbe o zateznim i redovnim kamatnim stopama. Konkretnije, one se primjenjuju ne samo kada se zatezna kamatna stopa određuje neovisno o redovnoj kamatnoj stopi u zasebnoj odredbi nego i kada se ona određuje u obliku povećanja redovne kamatne stope za određeni broj postotnih bodova. Kada se u potonjem slučaju nepoštenost odredbe sastoji u tom povećanju, Direktivom 93/13 zahtijeva se samo poništenje navedenog povećanja.

   (t. 76., 77., 79. i t. 3. izreke)