Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CJ0075

    Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. lipnja 2017.
    Livio Menini i Maria Antonia Rampanelli protiv Banco Popolare – Società Cooperativa.
    Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Postupci alternativnog rješavanja sporova (ARS) – Direktiva 2008/52/EZ – Direktiva 2013/11/EU – Članak 3. stavak 2. – Prigovor potrošačâ u okviru postupka za izdavanje platnog naloga koji je pokrenula kreditna institucija – Pravo pristupa pravosudnom sustavu – Nacionalni propis koji predviđa obvezni postupak mirenja – Obvezno zastupanje po odvjetniku – Pretpostavka dopuštenosti sudskog postupka.
    Predmet C-75/16.

    Court reports – general

    Predmet C‑75/16

    Livio Menini
    i
    Maria Antonia Rampanelli

    protiv

    Banco Popolare Società Cooperativa

    (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Ordinario di Verona)

    „Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Postupci alternativnog rješavanja sporova (ARS) – Direktiva 2008/52/EZ – Direktiva 2013/11/EU – Članak 3. stavak 2. – Prigovor potrošačâ u okviru postupka za izdavanje platnog naloga koji je pokrenula kreditna institucija – Pravo pristupa pravosudnom sustavu – Nacionalni propis koji predviđa obvezni postupak mirenja – Obvezno zastupanje po odvjetniku – Pretpostavka dopuštenosti sudskog postupka”

    Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. lipnja 2017.

    Zaštita potrošača – Prava potrošača – Postupci alternativnog rješavanja sporova (ARS) – Direktiva 2013/11 – Nacionalni propis koji kao pretpostavku dopuštenosti sudskog postupka predviđa obvezni postupak mirenja – Dopuštenost – Pretpostavka – Nacionalni propis kojim je predviđeno da stranke u postupku mirenja mora zastupati odvjetnik i da se iz tog postupka mogu povući samo ako postoji opravdani razlog za takvu odluku – Nedopuštenost

    (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/11, čl. 2. st. 1.)

    Direktivu 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o ARPS‑u) treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji kao pretpostavku dopuštenosti sudskog postupka o sporovima iz članka 2. stavka 1. te direktive predviđa postupak mirenja, ako takav zahtjev ne onemogućava strankama da se koriste svojim pravom na pristup pravosudnom sustavu.

    S druge strane, tu direktivu treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim je predviđeno da u okviru takvog mirenja potrošače treba zastupati odvjetnik te da se mogu povući iz postupka mirenja samo ako dokažu postojanje opravdanog razloga za takvu odluku.

    (t. 71. i izreka)

    Top