Spojeni predmeti C-66/16 P do C-69/16 P

Comunidad Autónoma del País Vasco i dr.

protiv

Europske komisije

„Žalba – Državne potpore – Digitalna televizija – Potpora za uvođenje digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima – Subvencija u korist operatora platformi digitalne zemaljske televizije – Odluka kojom se mjere potpore proglašavaju djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem – Pojam ‚državne potpore’ – Prednost – Usluga od općeg gospodarskog interesa – Definicija – Margina prosudbe država članica”

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 20. prosinca 2017.

1. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik–Isključenost–Pretpostavke iz presude Altmark–Kumulativnost

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

2. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik–Razlika između testa Altmark, kojem je cilj utvrđivanje postojanja potpore, i testa iz članka 106. stavka 2. UFEU-a koji omogućuje utvrđivanje usklađenosti potpore s unutarnjim tržištem

   (čl. 106. st. 2. UFEU-a i čl. 107. st. 1. UFEU-a)

3. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik–Prva pretpostavka iz presude Altmark–Jasno određene obveze javne usluge–Nepostojanje poduzetnika korisnika stvarno zaduženog za izvršenje obveza pružanja javne usluge–Uključenost u pojam–Disfunkcija tržišta–Nedovoljna okolnost za utvrđivanje postojanja usluge od općeg gospodarskog interesa–Diskrecijska ovlast država članica–Doseg

   (čl. 14. UFEU-a, čl. 106. st. 2. UFEU-a i čl. 107. st. 1. UFEU-a; Protokola br. 26. priloženog Ugovorima o EU i FEU)

4. Žalba–Razlozi–Pogrešna ocjena činjenica i dokaza–Nedopuštenost–Nadzor Suda nad ocjenom činjenica i dokaza–Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

   (čl. 256. UFEU-a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

5. Žalba–Razlozi–Pogrešna ocjena uredno podnesenih dokaza–Nedopuštenost osim u slučaju iskrivljavanja–Obveza Općeg suda da obrazloži svoju ocjenu dokaza–Doseg

   (čl. 256. UFEU-a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 44.-49.)

2.  Kada je riječ o razlikovanju između uvjeta propisanih sudskom praksom iz presude Altmark i ispitivanja mjere potpore iz članka 106. stavka 2. UFEU-a, kontrola poštovanja uvjeta iz te sudske prakse provodi se prethodno, tijekom ispitivanja treba li predmetnu mjeru kvalificirati kao državnu potporu. To pitanje, naime, prethodi onom kojem je svrha provjeriti, ako je to slučaj, je li nespojiva potpora ipak potrebna za obavljanje zadaće povjerene korisniku predmetne mjere na temelju članka 106. stavka 2. UFEU-a.

   Budući da su uvjeti iz presude Altmark i oni nužni za primjenu članka 106. stavka 2. UFEU-a u načelu usmjereni na postizanje različitih ciljeva, kako bi ispitala mjeru na temelju članka 106. stavka 2. UFEU-a, Komisija ne mora ispitivati poštovanje drugog i trećeg uvjeta utvrđenog sudskom praksom iz presude Altmark. Ipak, prvi uvjet iz presude Altmark – u skladu s kojim poduzetniku koji je korisnik mora doista biti povjereno izvršavanje obveza javne usluge koje moraju biti jasno definirane – primjenjuje se također u slučaju pozivanja na odstupanje iz članka 106. stavka 2. UFEU-a.

   (t. 55. i 56.)

3.  Države članice imaju pravo, postupajući u skladu s pravom Unije, odrediti doseg i organizaciju svojih usluga od općeg gospodarskog interesa (UOGI) uzimajući u obzir, osobito, ciljeve svoje nacionalne politike. U tom pogledu, države članice raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću koju Komisija može dovesti u pitanje samo u slučaju očite pogreške. Međutim, ovlast država članica u vezi s definiranjem UOGI-ja nije neograničena. Iz presude Altmark u tom pogledu proizlazi, s tim u vezi, da je cilj prvog uvjeta iz te presude utvrditi je li poduzetniku korisniku stvarno bilo povjereno izvršavanje obveza javne usluge i, kao drugo, jesu li te obveze bile jasno definirane u nacionalnom pravu. Cilj tog uvjeta je transparentnost i pravna sigurnost koja zahtijeva to da su ispunjeni minimalni uvjeti u vezi s postojanjem više akata tijela javne vlasti u kojima su na dovoljno precizan način određeni u najmanju ruku narav, trajanje i doseg obveza pružanja javne usluge koje terete poduzetnike zadužene za njihovo izvršavanje. Naime, u nedostatku jasne definicije tih objektivnih kriterija, nije moguće kontrolirati obuhvaća li pojam UOGI-ja određenu djelatnost.

   Nadalje, činjenica da predmetno tržište ne funkcionira i da je predmetna usluga djelatnost koja se može kvalificirati kao UOGI nisu okolnosti relevantne za utvrđivanje je li predmetnim poduzetnicima stvarno povjereno izvršavanje obveza javne usluge aktom tijela javne vlasti i jesu li te obveze u njemu jasno definirane.

   (t. 69.-73. i 75.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 97.-99.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 110.)