Predmet C‑17/16

Oussama El Dakkak
i
Intercontinental SARL

protiv

Administration des douanes et droits indirects

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation (Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ) br. 1889/2005 – Kontrole gotovine koja se unosi u Europsku uniju ili iznosi iz nje – Članak 3. stavak 1. – Fizička osoba koja ulazi u Uniju ili je napušta – Obveza prijavljivanja – Međunarodno tranzitno područje zračne luke države članice”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 4. svibnja 2017.

1. Unijini Ugovori–Područje teritorijalne primjene–Primjena na akte sekundarnog prava čije područje primjene nije precizno određeno–Odredbe Uredbe br. 1889/2005 koje se odnose na obvezu prijavljivanja određenih gotovinskih iznosa na zračnim lukama država članica

   (čl. 52. UEU‑a; čl. 355. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1889/2005, čl. 3. st. 1.)

2. Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa–Kontrole gotovine koja se unosi u Europsku uniju ili iznosi iz nje–Uredba br. 1889/2005–Obveza prijavljivanja–Područje teritorijalne primjene–Međunarodna tranzitna područja zračnih luka država članica–Uključenost

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1889/2005, čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 1.)

1.  Područje Unije odgovara zemljopisnom prostoru navedenom u članku 52. UEU‑a i članku 355. UFEU‑a, koji definiraju područje teritorijalne primjene Ugovora. Ako ne postoji pojašnjenje o teritorijalnom području primjene akta sekundarnog prava, njegovo područje primjene valja odrediti na temelju tih odredaba jer sekundarno pravo, u načelu, ima isto područje primjene kao i sami Ugovori te se punopravno primjenjuje u tom području (vidjeti u tom smislu presudu od 15. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, C‑132/14 do C‑136/14, EU:C:2015:813, t. 76. i 77.).

   Međutim, s jedne strane, zračne luke država članica sastavni su dio navedenog zemljopisnog područja i stoga područja Unije. S druge strane, valja utvrditi da odredbe Uredbe br. 1889/2005 ne isključuju primjenu obveze prijavljivanja iz njezina članka 3. stavka 1. u međunarodnim tranzitnim područjima tih zračnih luka, kao što ni članak 52. UEU‑a ni članak 355. UFEU‑a ne isključuju ta međunarodna tranzitna područja iz područja teritorijalne primjene Ugovorâ niti predviđaju iznimku u tom smislu. Slijedom navedenog, kada se fizička osoba kreće s mjesta koje nije sastavni dio zemljopisnog područja iz članka 52. UEU‑a i članka 355. UFEU‑a u mjesto koje je dio tog područja, ona ulazi u Uniju u smislu članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1889/2005.

   (t. 22. - 26.)

2.  Članak 3. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o kontrolama gotovine koja se unosi u Zajednicu ili iznosi iz Zajednice treba tumačiti na način da se obveza prijavljivanja iz te odredbe primjenjuje u međunarodnom tranzitnom području zračne luke neke države članice.

   Slijedom navedenog, kao što to ističe nezavisni odvjetnik u točkama 44. i 45. svojeg mišljenja, iz cilja koji se želi ostvariti Uredbom br. 1889/2005, međunarodnog konteksta u kojem je donesena kao i nužnosti da obveza prijavljivanja iz članka 3. stavka 1. te uredbe djeluje preventivno i odvraćajuće proizlazi da pojam „fizička osoba koja ulazi u Uniju ili je napušta” iz te odredbe treba tumačiti široko.

   Odgovor na pitanje je li državljanin treće države koji se nalazi u međunarodnom tranzitnom području zračne luke neke države članice prešao vanjsku granicu Unije u smislu članka 4. stavka 1. Uredbe br. 562/2006 nije važan za prethodna razmatranja. Stoga, zbog nepostojanja izričite odredbe u tom smislu u jednom ili drugom propisu, tumačenje članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1889/2005 ne može ovisiti o tumačenju pojma „prelazak vanjske granice Unije” u smislu članka 4. stavka 1. Uredbe br. 562/2006.

   S obzirom na razmatranja koja prethode, međunarodna tranzitna područja zračnih luka država članica ne mogu biti isključena iz područja primjene članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1889/2005, zbog čega se obveza prijavljivanja iz članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1889/2005 primjenjuje na fizičku osobu koja se iskrcala iz zrakoplova s polazištem u nekoj trećoj državi, u zračnoj luci koja se nalazi na državnom području države članice i koja se zadržava u međunarodnom tranzitnom području te zračne luke prije ukrcavanja na drugi zrakoplov s odredištem u nekoj drugoj trećoj državi i koja ima u posjedu iznos jednak ili viši od 10000 eura u gotovini u trenutku ulaska u Uniju. U tom smislu, na državama članicama je da poduzmu prikladne mjere kako bi dotičnim osobama omogućile da ispune tu obvezu u uvjetima u kojima im je zajamčena puna pravna sigurnost.

   (t. 34., 36., 40. - 43. i izreka)