RJEŠENJE OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

21. rujna 2015.

Carlo De Nicola

protiv

Europske investicijske banke (EIB)

„Žalba — Javna služba — Osoblje EIB‑a — Uznemiravanje — Istražni postupak — Izvješće istražnog odbora — Pogrešna definicija uznemiravanja — Odluka predsjednika EIB‑a o nepostupanju po pritužbi“

Predmet:

Žalba podnesena protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 11. studenoga 2014., De Nicola/EIB (F‑52/11, Zb. SS, EU:F:2014:243), radi djelomičnog ukidanja te presude.

Odluka:

Žalba se odbija. C. De Nicola snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske investicijske banke (EIB) u okviru ovog postupka.

Sažetak

1. Žalba — Pravni interes — Pretpostavka — Žalba koja može donijeti korist stranci koja ju je podnijela

   (Statut Suda, Prilog I., čl. 9.)

2. Tužbe dužnosnikâ — Osoblje Europske investicijske banke — Predmet — Nalog upravi — Nedopuštenost

3. Tužbe dužnosnikâ — Neograničena nadležnost — Naknada materijalne štete koja je pretrpljena zbog nezakonitog postupanja uprave — Ocjenjivanje — Mjerila — Obveza obrazlaganja — Doseg

   (Statut Suda, čl. 36. i Prilog I., čl. 7. st. 1.; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91. st. 1.)

1.  Samo stranka koja nije u cijelosti ili djelomično uspjela sa svojim zahtjevom pred Službeničkim sudom može podnijeti žalbu u smislu članka 9. stavka 1. Statuta Suda ako bi ta žalba mogla utjecati na izreku pobijane presude i donijeti korist toj stranci.

   (t. 21.)

   Izvori:

   Sud: presude od 19. listopada 1995.,Rendo i dr./Komisija, C‑19/93 P, Zb., EU:C:1995:339, t. 13. i od 13. srpnja 2000., Parlament/Richard, C‑174/99 P, Zb., EU:C:2000:412, t. 33.

2.  Nije na sudu Unije da donosi načelna utvrđenja ili izdaje naloge upravi, pa stoga valja proglasiti očito neosnovanim zahtjev službenika Europske investicijske banke za utvrđenje navodno pretrpljenog uznemiravanja kao i njegov zahtjev da se Banci naloži prestanak tog navodnog uznemiravanja.

   (t. 31. i 34.)

   Izvori:

   Opći sud: presude od 16. prosinca 2004., De Nicola/EIB, T‑120/01 i T‑300/01, Zb. SS, EU:T:2004:367, t. 136. i od 24. studenoga 2010., Marcuccio/Komisija, T‑9/09 P, Zb. SS, EU:T:2010:477, t. 44. i navedena sudska praksa

3.  Kad je Službenički sud utvrdio postojanje štete, on je jedini nadležan da u granicama zahtjeva ocijeni način i opseg naknade te štete, pod uvjetom da su oni, kako bi Opći sud mogao izvršiti sudski nadzor nad presudama Službeničkog suda, dovoljno obrazloženi i da, kad je riječ o procjeni štete, navode mjerila koja su uzeta u obzir za utvrđivanje zahtijevanog iznosa.

   (t. 45.)

   Izvori:

   Opći sud: presuda od 5. studenoga 2014., Komisija/Thomé, T‑669/13 P, Zb. SS, EU:T:2014:929, t. 79.