Predmet T‑136/15

Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE

protiv

Europskog parlamenta

„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Zahtjevi za ponudu koji se odnose na sve skupine predmeta obuhvaćene javnom nabavom – Odbijanje pristupa – Neprovođenje pojedinačnog i konkretnog ispitivanja traženih dokumenata – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu javne sigurnosti – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu privatnosti – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu procesa odlučivanja – Opća pretpostavka – Nerazumno radno opterećenje”

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 14. prosinca 2017.

1. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Usko tumačenje i primjena – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Doseg – Isključenje obveze – Mogućnost oslanjanja na opće pretpostavke koje se primjenjuju na određene kategorije dokumenata – Granice

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4.)

2. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita procesa odlučivanja – Pretpostavke – Konkretno, stvarno i ozbiljno ugrožavanje navedenog procesa – Doseg

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 3. prvi podst.)

3. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita poslovnih interesa – Područje primjene – Ponude koje su podnijeli ponuditelji u postupku javne nabave – Uključenost – Opća pretpostavka primjene izuzeća od prava na pristup – Primjenjivost pretpostavke na zahtjeve za ponude koje javni naručitelj sastavio prilikom izvršenja okvirnog ugovora – Isključenost

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. prva alineja)

4. Javna nabava Europske unije – Postupak javne nabave – Odluka o neprihvaćanju ponude – Zahtjev za pristup dokumentima – Primjenjivost Uredbe br. 1049/2001 o pristupu dokumentima

   (uredbe br. 1049/2001 i br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 102.)

5. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita poslovnih interesa – Područje primjene – Zahtjevi za ponude koje javni naručitelj sastavio prilikom izvršenja okvirnog ugovora – Isključenost

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. i br. 966/2012, čl. 102.)

6. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Ispitivanje koje se pokazalo osobito teškim i neprikladnim – Odstupanje od obveze ispitivanja – Ograničeni doseg – Teret dokazivanja koji je na instituciji – Obveza institucije da se savjetuje s podnositeljem zahtjeva

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 3. i čl. 8. st. 2.)

7. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Ispitivanje koje se pokazalo osobito teškim i neprikladnim – Pojam

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 1. i 3. i čl. 8. st. 1. i 2.)

8. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Nerazumno radno opterećenje – Obveza institucije da se savjetuje s podnositeljem zahtjeva – Granice – Nesuradnja podnositelja zahtjeva

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 3., 7. st. 1. i 3. i čl. 8. st. 1. i 2.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37., 38., 47., 48.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 58.)

3.  Sud je u području javnog pristupa dokumentima priznao postojanje općih pretpostavki primjenjivih na kategorije dokumenata zbog njihove naravi u više slučajeva, uključujući ponude ponuditelja u okviru provedbe javne nabave. Međutim, što se tiče zahtjeva za ponude koje institucija uputi ponuditeljima s kojima je sklopila okvirni ugovor, nijedna se opća pretpostavka o ugrožavanju komercijalnih interesa ne može temeljiti ni na sudskoj praksi o pristupu ponudama ponuditelja ni, općenitije, na onoj koja se odnosi na postupak nadzora državnih potpora i na operacije koncentracija. Naime, predmeti u kojima je nastala sudska praksa u području državnih i operacija koncentracija imali su zajedničku značajku, odnosno postojanje, u posebnom propisu različitom od Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, pravila koja precizno ograničavaju pristup spisu odnosno zatraženim dokumentima, kako u pogledu osoba tako i s obzirom na samu informaciju.

   U tom pogledu, suprotno pozivu na nadmetanje i obavijesti o dodjeli ugovora, zahtjev za ponudu koji je sastavio javni naručitelj prilikom izvršenja okvirnog ugovora nije predmet nikakve posebne odredbe Uredbe br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije ili Uredbe br. 1268/2012 o pravilima za primjenu Uredbe br. 966/2012, u verzijama koje se primjenjuju na spor, koje definiraju ili precizno ograničavaju u njima sadržane informacije koje naručitelj može priopćiti ponuditeljima ili drugim kandidatima.

   Osim toga, predmetna institucija ne može tvrditi da zahtjevi za ponudu ugrožavaju njezine vlastite interese jer mogu otkriti njezin profil kupca na tržištu. Naime, čak i ako otkrivanje veze između zadaća koje se trebaju izvršiti i broja radnih dana za njihovo dovršenje može ponuditeljima omogućiti da, u okviru budućih postupaka javne nabave, otkriju tehniku tarifikacije naveden institucije, činjenica da bi ti ponuditelji mogli saznati cijenu koja se primjenjivala u prošlosti za istovjetnu uslugu prije bi mogla dovesti do situacije stvarnog tržišnog natjecanja nego do one u kojoj se ono narušava.

   (t. 62.-65., 71.)

4.  Uredba br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije i Uredba br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, imaju različite ciljeve i ne sadržavaju odredbe kojima je izričito propisano da bi jedna imala prednost pred drugom tako da valja osigurati primjenu svake od tih uredbi koja bi bila u skladu primjenom druge uredbe i time omogućiti njihovu koherentnu primjenu. Stoga načelo transparentnosti iz članka 102. Uredbe br. 966/2012 mora biti u skladu sa zaštitom javnog interesa, legitimnih komercijalnih interesa poduzetnika i poštenog tržišnog natjecanja.

   (t. 67.)

5.  Za postizanje cilja pravilâ u području Unijine javne nabave, koji se temelji na neometanom tržišnom natjecanju, potrebno je da naručitelji ne otkrivaju informacije koje se odnose na provedbu postupka javne nabave čiji se sadržaj može koristiti za narušavanje tržišnog natjecanja, bilo u postupku javne nabave koji je u tijeku bilo u sljedećim postupcima javne nabave. U tom se pogledu gospodarskim i tehničkim elementima sadržanima u ponudama može opravdati to da dotična institucija odbije dati pristup odabranim ponudama. To je osobito tako kad se takve ponude odnose na posebna znanja ponuditelja.

   Međutim, tomu nije tako kada je riječ o zahtjevu za ponudu koji je sastavio javni naručitelj prilikom izvršenja okvirnog ugovora. Naime, s obzirom na prirodu i predmet takvog zahtjeva, ne može se smatrati da takav dokument sadržava gospodarske i tehničke elemente koji su svojstveni suugovaratelju ili da navodi njegova posebna znanja. Nasuprot tomu, zahtjev za ponudu koji je sastavio naručitelj, a ne njegovi suugovaratelji, općenito sadržava opis zadaća za koje naručitelj želi da se izvrše na temelju okvirnog ugovora koji je potpisao sa suugovarateljem. Načelno tek u odgovoru na taj zahtjev za ponudu on dostavlja detalje o uslugama za koje smatra da može pružiti naručitelju, profil stručnjaka koje mu može staviti na raspolaganje i cijenu usluga.

   (t. 68.-70.)

6.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 78.-82.)

7.  Što se tiče zahtjeva za pristup dokumentima koji zahtijeva ručno izdvajanje oko 1500 dokumenata, iz više od 10000 dokumenata raspodijeljenih u više tisuća datoteka koji u prosjeku imaju svaki po 12 stranica i koji ukupno broje najmanje 18000 stranica, valja zaključiti da je pojedinačno ispitivanje svih traženih dokumenata za predmetnu instituciju osobito teško radno opterećenje.

   Naime, taj se administrativni zadatak može smatrati nerazumnim jer podrazumijeva, za ispitivanje svih traženih dokumenata u strogim rokovima određenima člankom 7. stavcima 1. i 3. kao i člankom 8. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, zaduživanje više osoba u punom radnom vremenu za ispitivanje traženih dokumenata, u okviru više glavnih uprava, samo u interesu podnositelja zahtjeva. Te osobe, koje su zaposlene u predmetnoj instituciji za ispunjavanje zadaća od javnog interesa i plaćene javnim sredstvima, ne bi dakle mogle izvršavati prioritetne zadaće koje su im povjerene u javnom interesu, što bi moglo ozbiljno ugroziti dobro funkcioniranje dotičnih službi. Dakle, predmetna je institucija trebala odvagati, s jedne strane, interes pristupa javnosti dokumentima i, s druge strane, radno opterećenje koje iz toga proizlazi da bi zaštitila interes dobre uprave.

   (t. 84., 90.-92.)

8.  Što se tiče obveza institucije koja je primila zahtjev za pristup koji se odnosi na vrlo velik broj dokumenata da se pokuša dogovoriti s podnositeljem zahtjeva i razmotriti manje ograničavajuće alternative, ako podnositelj zahtjeva iskaže potpuno nekooperativan stav i jednostavno samo odbije prijedlog predmetne institucije za pravični dogovor, iako je u vrlo lako mogao odrediti dokumente koje smatra najvažnijima, navedena institucija nije mogla u strogom roku koji joj je određen Uredbom br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, osmisliti druge konkretne prijedloge koji bi joj omogućili da odobri barem djelomični pristup traženim dokumentima, kako bi se pomirio interes za dobrom upravom i onaj za pristupom javnosti traženim dokumentima.

   U tim se okolnostima predmetna institucija može pozvati na nerazumno radno opterećenje i odbiti konkretno i pojedinačno ispitivanje svih traženih dokumenata a da pritom nije obvezna, s obzirom na to da ne može predvidjeti druge mogućnosti, u svojoj odluci detaljno navesti razloge zbog kojih te druge mogućnosti također podrazumijevaju nerazumno radno opterećenje. Predmetna institucija slijedom toga može u potpunosti odbiti pristup tim dokumentima, a da pritom ne mora dostaviti preslike dokumenata koje je stvarna ispitala.

   (t. 100., 102.)