Predmet C‑678/15

Mohammad Zadeh Khorassani

protiv

Kathrin Pflanz

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2004/39/EZ – Tržišta financijskih instrumenata – Članak 4. stavak 1. točka 2. – Pojam ‚investicijske usluge’ – Prilog I. odjeljak A točka 1. – Zaprimanje i prijenos naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata – Moguće uključivanje posredovanja s ciljem sklapanja ugovora o upravljanju portfeljima”

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. lipnja 2017.

1. Sloboda poslovnog nastana–Slobodno pružanje usluga–Tržišta financijskih instrumenata–Direktiva 2004/39–Investicijske usluge ili aktivnosti–Zaprimanje i prijenos naloga u vezi jednog ili više financijskih instrumenata–Pojam „nalog u vezi jednog ili više financijskih instrumenata”–Nalozi za kupnju ili prodaju jednog ili više financijskih instrumenata

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/39, čl. 4. st. 1. t. 2 i Prilog I., odjeljak A, t. 1.)

2. Sloboda poslovnog nastana–Slobodno pružanje usluga–Tržišta financijskih instrumenata–Direktiva 2004/39–Investicijske usluge ili aktivnosti–Zaprimanje i prijenos naloga u vezi jednog ili više financijskih instrumenata–Pojam–Posredovanje s ciljem sklapanja ugovora čiji je predmet upravljanje portfeljima–Isključenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/39, čl. 4. st. 1. t. 2 i Prilog I., odjeljak A, t. 1.)

1.  Kad je riječ o sadržaju Priloga I. odjeljka A točke 1. Direktive 2004/39 – iako sud koji je uputio zahtjev utvrđuje određene razlike između različitih jezičnih verzija izraza „u vezi”, koji bi, ovisno o slučaju, mogao navesti na zaključak o postojanju više ili manje izravne povezanosti između naloga i financijskih instrumenata navedenih u toj odredbi – valja navesti da izraz „nalog”, čije zaprimanje i prijenos predstavlja investicijsku uslugu ili aktivnost na koju se navedena odredba odnosi, ostaje isti u jezičnim verzijama te direktive koje je taj sud naveo, odnosno na španjolskom, njemačkom, engleskom i francuskom jeziku. Iako taj izraz nije kao takav definiran u Direktivi 2004/39, valja utvrditi da riječi „u vezi jednog ili više financijskih instrumenata” samo preciziraju vrstu naloga o kojem je riječ, odnosno naloga koji imaju za cilj kupnju ili prodaju takvih financijskih instrumenata. Takvo tumačenje izraza „nalog” u skladu je s kontekstom u kojem se on nalazi. Konkretnije, treba ga tumačiti u skladu s Prilogom I. odjeljkom A točkom 2. te direktive, u kojoj se spominje investicijska usluga koja se sastoji od „[i]zvršavanja naloga za račun klijenata”. Investicijska usluga iz Priloga I. odjeljka A točke 2. Direktive 2004/39, koja se sastoji od „izvršavanja naloga za račun klijenta”, u članku 4. stavku 1. točki 5. te direktive definirana je kao „djelovanje s ciljem zaključivanja ugovora za kupnju ili prodaju jednog ili više financijskih instrumenata za račun klijenta”. Iz toga slijedi da su nalozi koji su predmet investicijske usluge spomenuti u Prilogu I. odjeljku A točki 1. navedene direktive nalozi za kupnju ili prodaju jednog ili više financijskih instrumenata

   (t. 27.‑29., 31., 32.)

2.  Članak 4. stavak 1. točku 2. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ u vezi s Prilogom I. odjeljkom A točkom 1. te direktive treba tumačiti na način da investicijska usluga koja se sastoji od zaprimanja i prijenosa naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata ne obuhvaća posredovanje s ciljem sklapanja ugovora čiji je predmet aktivnost upravljanja portfeljem.

   Naime, čak i ako sklapanje tog ugovora u nekoj kasnijoj fazi dovede do zaprimanja i prijenosa nalogâ, predmet navedenog ugovora sam po sebi nije takvo zaprimanje ili prijenos naloga.

   Cilj Direktive 2004/39 ne nameće različito tumačenje te odredbe. Točno je da iz uvodnih izjava 2. i 31. te direktive osobito proizlazi da je jedan od njezinih ciljeva zaštita ulagatelja (vidjeti u tom smislu presudu od 30. svibnja 2013., Genil 48 i Comercial Hostelera de Grandes Vinos, C‑604/11, EU:C:2013:344, t. 39.). Međutim, taj cilj ne može sam po sebi opravdati posebno široko značenje investicijske usluge iz Priloga I. odjeljka A točke 1. Direktive 2004/39 koje bi uključivalo posredovanje s ciljem zaključenja ugovora čiji je predmet aktivnost upravljanja portfeljem. Naime, takvo značenje bilo bi protivno tumačenju te odredbe koje posebno proizlazi iz konteksta u kojemu se ona nalazi.

   (t. 35., 41.‑44. i izreka)