Predmet C-661/15

X BV

protiv

Staatssecretaris van Financiën

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Carinski zakonik Zajednice – Članak 29. – Uvoz vozila – Određivanje carinske vrijednosti – Članak 78. – Revizija deklaracije – Članak 236. stavak 2. – Povrat uvozne carine – Rok od tri godine – Uredba (EEZ) br. 2454/93 – Članak 145. stavci 2. i 3. – Opasnost od neispravnosti – Rok od dvanaest mjeseci – Valjanost”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 12. listopada 2017.

1. Carinska unija–Zajednička carinska tarifa–Carinska vrijednost–Transakcijska vrijednost–Određivanje–Roba čija je neispravnost otkrivena nakon njezina puštanja u slobodni promet–Uzimanje u obzir kasnije naknade koju je prodavatelj izvršio na temelju ugovorne obveze jamstva–Pojam neispravne robe–Tumačenje–Uzimanje u obzir konteksta i uobičajenog smisla pojmova

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 29. st. 1. i 3.; Uredba Komisije br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 444/2002, čl. 145. st. 2.)

2. Carinska unija–Zajednička carinska tarifa–Carinska vrijednost–Transakcijska vrijednost–Određivanje–Roba čija je neispravnost otkrivena nakon njezina puštanja u slobodni promet–Uzimanje u obzir kasnije naknade koju je prodavatelj izvršio na temelju ugovorne obveze jamstva–Pojam neispravne robe–Roba za koju postoji opasnost od uporabne neispravnosti koja je povezana s proizvodnjom–Uključenost

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 29. st. 1. i 3.; Uredba Komisije br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 444/2002, čl. 145. st. 2.)

3. Carinska unija–Zajednička carinska tarifa–Carinska vrijednost–Transakcijska vrijednost–Određivanje–Roba čija je neispravnost otkrivena nakon njezina puštanja u slobodni promet–Uzimanje u obzir prilagodbi cijene robe–Pretpostavka–Prilagodba koja je izvršena u roku od dvanaest mjeseci nakon datuma primitka deklaracije o puštanju robe u slobodni promet–Neusklađenost s Carinskim zakonikom Zajednice–Nevaljanost članka 145. stavka 3. Uredbe br. 2454/93

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 29., 78. i 236. st. 2.; Uredba Komisije br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 444/2002, čl. 145. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 25.-27.)

2.  Članak 145. stavak 2. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 444/2002 od 11. ožujka 2002., u vezi s člankom 29. stavcima 1. i 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, treba tumačiti na način da je njime obuhvaćena situacija, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno da na datum primitka deklaracije o puštanju robe u slobodni promet robe postoji opasnost, povezana s proizvodnjom, da će ta roba pri uporabi postati neispravna i u kojoj prodavatelj u tom pogledu, u okviru izvršavanja ugovorne obveze jamstva u odnosu na kupca, odobrava smanjenje cijene u obliku povrata troškova koji su nastali kupcu za preinake na robi kako bi se izbjegla navedena opasnost.

   (t. 40. i t. 1. izreke)

3.  Članak 145. stavak 3. Uredbe br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 444/2002, time što predviđa rok od dvanaest mjeseci nakon datuma primitka deklaracije o puštanju robe u slobodni promet, u kojem se prilagodba cijene koja je za robu uistinu plaćena ili koja se mora platiti mora izvršiti, nevaljan je.

   Naime, treba podsjetiti, kao što proizlazi iz točaka 34. i 35. ove presude, da je člankom 29. utvrđeno opće pravilo u skladu s kojim carinska vrijednost uvezene robe mora odgovarati njezinoj transakcijskoj vrijednosti, odnosno, stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni za robu, te da je to opće pravilo pojašnjeno u članku 145. stavku 2. Provedbene uredbe.

   Iz presude od 19. ožujka 2009., Mitsui & Co. Deutschland (C-256/07, EU:C:2009:167, t. 36.), proizlazi da se članak 145. stavci 2. i 3. Provedbene uredbe, kako je uveden Uredbom br. 444/2002, ne primjenjuje na slučajeve nastale prije stupanja na snagu potonje uredbe zbog toga što bi tom odredbom bila dovedena u pitanje legitimna očekivanja dotičnih gospodarskih subjekata. Sud je smatrao da je to vrijedilo zato što su nadležna carinska tijela primjenjivala opći rok od tri godine predviđen člankom 236. stavkom 2. Carinskog zakonika u slučaju prilagodbe transakcijske vrijednosti robe nakon uvoza zbog njezine neispravnosti, a radi određivanja njezine carinske vrijednosti.

   Člankom 145. stavkom 3. Provedbene uredbe propisano je da se prilagodba cijene u skladu sa stavkom 2. može uzeti u obzir za određivanje carinske vrijednosti samo ako je ona izvršena u roku od dvanaest mjeseci nakon datuma primitka deklaracije o puštanju robe u slobodni promet. Stoga, ako do takve prilagodbe cijene dođe nakon isteka roka od dvanaest mjeseci, predviđenog u tom članku 145. stavku 3., carinska vrijednost uvezene robe neće odgovarati njezinoj transakcijskoj vrijednosti u smislu članka 29. Carinskog zakonika te ju se više neće moći uskladiti.

   Treba podsjetiti i da je na temelju članka 78. Carinskog zakonika carinskim tijelima dopušteno na zahtjev deklaranta izmijeniti carinsku deklaraciju nakon puštanja robe i, ovisno o slučaju, vratiti preplaćeni iznos ako uvozna carina koju je deklarant platio u trenutku plaćanja prelazi onu koja je propisana zakonom. Taj se povrat može izvršiti na temelju članka 236. Carinskog zakonika ako se ispune pretpostavke propisane tom odredbom, tj., među ostalim, poštovanje roka u načelu od tri godine koji je predviđen za podnošenje zahtjeva za povrat (vidjeti u tom smislu presudu od 20. listopada 2005., Overland Footwear, C-468/03, EU:C:2005:624, t. 53. i 54.).

   Sud je s tim u vezi presudio da se članak 78. Carinskog zakonika primjenjuje na moguće izmjene podataka uzete u obzir za određivanje carinske vrijednosti i, posljedično, uvozne carine. Stoga, izmjena carinske vrijednosti zbog „neispravnosti” uvezene robe, u smislu članka 145. stavka 2. Provedbene uredbe, može se izvršiti revizijom carinske deklaracije na temelju članka 78. Carinskog zakonika.

   Iz toga slijedi, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 62. svojeg mišljenja, da na temelju članka 29. Carinskog zakonika u vezi s njegovim člankom 78. i člankom 236. stavkom 2., dužnik može dobiti povrat uvozne carine, razmjerno smanjenju carinske vrijednosti zbog primjene članka 145. stavka 2. Provedbene uredbe, sve do isteka roka od tri godine od datuma od kojeg je obaviješten o tom iznosu carine.

   Međutim, člankom 145. stavkom 3. te uredbe ta je mogućnost sužena na rok od dvanaest mjeseci s obzirom na to da se izmjena carinske vrijednosti zbog primjene članka 145. stavka 2. navedene uredbe može uzeti u obzir samo ako je prilagodba cijene izvršena u roku od dvanaest mjeseci.

   Posljedično, članak 145. stavak 3. Provedbene uredbe protivan je članku 29. Carinskog zakonika u vezi s njegovim člankom 78. i člankom 236. stavkom 2..

   (t. 57.-59., 61.-66. i t. 2. izreke)